Vuk Kukuljević Sakcinski: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Vuk Kukuljević Sakcinski''' ([[1705.]] – [[Zagreb]], [[28. studenoga]] [[1751.]]) je bio hrvatski povjesničar, bogoslov, kanonik i generalni vikar [[zagrebačka biskupija|Zagrebačke biskupije]]. Izvori mu ime bilježe i u oblicima Wolfgang i Vinko. Iz hrvatske je plemenitaške obitelji [[Kukuljević Sakcinski|Kukuljevića Sakcinskih]]. | |||
Rodio se je oko 1705. godine. Studirao je bogoslovlje na [[Collegium Croaticum Viennense|Hrvatskom kolegiju]] u Beču od 1724. do 1726. godine. Trebao je nastaviti školovanje u Rimu u [[Collegium Germanicum et Hungaricum|Zavodu sv. Apolinara]] kamo nije otišao unatoč preporuci, jer nije bilo dovoljno mjesta. | Rodio se je oko 1705. godine. Studirao je bogoslovlje na [[Collegium Croaticum Viennense|Hrvatskom kolegiju]] u Beču od 1724. do 1726. godine. Trebao je nastaviti školovanje u Rimu u [[Collegium Germanicum et Hungaricum|Zavodu sv. Apolinara]] kamo nije otišao unatoč preporuci, jer nije bilo dovoljno mjesta. |
Posljednja izmjena od 13. travanj 2022. u 03:11
Vuk Kukuljević Sakcinski (1705. – Zagreb, 28. studenoga 1751.) je bio hrvatski povjesničar, bogoslov, kanonik i generalni vikar Zagrebačke biskupije. Izvori mu ime bilježe i u oblicima Wolfgang i Vinko. Iz hrvatske je plemenitaške obitelji Kukuljevića Sakcinskih.
Rodio se je oko 1705. godine. Studirao je bogoslovlje na Hrvatskom kolegiju u Beču od 1724. do 1726. godine. Trebao je nastaviti školovanje u Rimu u Zavodu sv. Apolinara kamo nije otišao unatoč preporuci, jer nije bilo dovoljno mjesta.
Bio je župnikom u Subotici, u dva navrata nadzornik šuma, zatim zagrebačkim kanonikom 1735. Od 1737. do 1739. bio je rektor Hrvatskoga kolegija u Beču. Poslije je bio toplički prefekt, kaptolski dekan, opat sv. Helene od Podborja i prisjednik Sudbenoga stola, te bekšinski arhiđakon.
Franjo Ksaver Klobušicki je 1749. postao zagrebačkim biskupom. Odmah je iste godine imenovao Kukuljevića Sakcinskog za generalnog vikara i predsjednika konzistorija Zagrebačke biskupije (rješavanje slučaja dubičke utvrde).
Bio je hrvatski sabornik, kao kaptolski predstavnik. 1737. je godine bio u saborskom izaslanstvu koje je išlo u Beč, radi žalbe "na prevelika hrvatska podavanja za ratne potrebe".
Napisao je ispravu o padu meteorita kod Hrašćine 6. kolovoza 1751. godine.
Djela[uredi | uredi kôd]
Napisao je povijest Hrvatskoga kolegija u Beču Annales Seminarii primum, dein Colegii Croatici Viennensis, do danas u rukopisu, temelj svih budućih kronika ovog kolegija. Djelo je značajno jer je osim povijesti samog kolegija, kroničarski zahvatio neka zbivanja u javnom životu Hrvatske i ostatka Europe.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Iva Mandušić: Biografija Vuka Kukuljevića Sakcinskog, sažetak Hrvatska znanstvena bibliografija
- Iva Mandušić: Biografija Vuka Kukuljevića Sakcinskog, Hrvatska znanstvena bibliografija