Razlika između inačica stranice »Cirkus (Seurat)«
| Redak 15: | Redak 15: | ||
Kao takva izložena je na Salonu društva neovisnih umjetnika (''Société des Artistes Indépendants'') 1891. godine, a poslije je vraćena njegovoj majci. Kupio ju je umjetnik [[Paul Signac]] oko 1900., a od njega američki kolekcionar John Quinn, koji ju je donirao muzeju [[Louvre]] 1927. god. Od njegova osnutka, 1977. godine, izložena je u muzeju [[d'Orsay]] u [[Pariz]]u. | Kao takva izložena je na Salonu društva neovisnih umjetnika (''Société des Artistes Indépendants'') 1891. godine, a poslije je vraćena njegovoj majci. Kupio ju je umjetnik [[Paul Signac]] oko 1900., a od njega američki kolekcionar John Quinn, koji ju je donirao muzeju [[Louvre]] 1927. god. Od njegova osnutka, 1977. godine, izložena je u muzeju [[d'Orsay]] u [[Pariz]]u. | ||
[[Datoteka:Georges Seurat 065.jpg|mini|lijevo|<center>Skica za sliku u ulju, 55 x 46 cm, Muzej d'Orsay]] | [[Datoteka:Georges Seurat 065.jpg|mini|lijevo|<center>Skica za sliku u ulju, 55 x 46 cm, Muzej d'Orsay]] | ||
Djelo ''Cirkus'' je treće u nizu djela s tematikom [[cirkus]]a. Seurat je prije već slikao slična djela: ''[[ | Djelo ''Cirkus'' je treće u nizu djela s tematikom [[cirkus]]a. Seurat je prije već slikao slična djela: ''[[Cirkuska parada|Cirkuska parada]]'' (1887.-88.) i ''[[Le Chahut]]'' (1889.-90.). Djelo prikazuje ženskog izvođača kako izvodi svoju točku na konju u Cirkusu Fernando. Cirkus je bio popularna zabava u Parizu, a usto se ovaj cirkus nalazio blizu Seuratova studija, tako da je imao priliku često ga posjećivati i inspirirati se izvedbama. | ||
Seurat koristi | Seurat koristi [[neoimprsionizam|neoimpresionistički]] stil u koji uklapa [[pointilizam]] gdje točkice čistih stvaraju iluziju drugih boja. Djelom dominiraju bijela i tri primarne boje, uglavnom crvena, žuta i plava. Slika je podijeljena u dva prostora gdje umjetnici zauzimaju donji dio slike, gdje snažna krivulja i spirale stvaraju osjećaj pokreta, dok publika zauzima gornji lijevi dio, ograničena redovima klupa. Za osjećaj prostora su zaslužni klauni koji kao da padaju iza glavnih izvođača i prva dva reda tribina na kojima sjede bolje odjevena, bogatija, i šarenija publika<ref>[http://www.musee-orsay.fr/en/collections/oeuvres-commentees/recherche/commentaire/commentaire_id/cirque-7090.html Georges Seurat, Cirque,] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20161018223947/http://www.musee-orsay.fr/en/collections/oeuvres-commentees/recherche/commentaire/commentaire_id/cirque-7090.html |date=18. listopada 2016. }} Musée d'Orsay {{eng oznaka}} Pristupljeno 17. listopada 2016.</ref>. | ||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
Inačica od 02:22, 13. travnja 2022.
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir slika
Cirkus (francuski: Le Cirque) je posljednja slika poentilista Georgesa Seurata koje je slikao od 1890. u svom postimpresionističkom stilu, ali je ostala nedovršenom prilikom njegove smrti u ožujku 1890. godine.
Kao takva izložena je na Salonu društva neovisnih umjetnika (Société des Artistes Indépendants) 1891. godine, a poslije je vraćena njegovoj majci. Kupio ju je umjetnik Paul Signac oko 1900., a od njega američki kolekcionar John Quinn, koji ju je donirao muzeju Louvre 1927. god. Od njegova osnutka, 1977. godine, izložena je u muzeju d'Orsay u Parizu.
Djelo Cirkus je treće u nizu djela s tematikom cirkusa. Seurat je prije već slikao slična djela: Cirkuska parada (1887.-88.) i Le Chahut (1889.-90.). Djelo prikazuje ženskog izvođača kako izvodi svoju točku na konju u Cirkusu Fernando. Cirkus je bio popularna zabava u Parizu, a usto se ovaj cirkus nalazio blizu Seuratova studija, tako da je imao priliku često ga posjećivati i inspirirati se izvedbama. Seurat koristi neoimpresionistički stil u koji uklapa pointilizam gdje točkice čistih stvaraju iluziju drugih boja. Djelom dominiraju bijela i tri primarne boje, uglavnom crvena, žuta i plava. Slika je podijeljena u dva prostora gdje umjetnici zauzimaju donji dio slike, gdje snažna krivulja i spirale stvaraju osjećaj pokreta, dok publika zauzima gornji lijevi dio, ograničena redovima klupa. Za osjećaj prostora su zaslužni klauni koji kao da padaju iza glavnih izvođača i prva dva reda tribina na kojima sjede bolje odjevena, bogatija, i šarenija publika[1].
Izvori
- ↑ Georges Seurat, Cirque, (Arhivirano 18. listopada 2016.) Musée d'Orsay (engl.) Pristupljeno 17. listopada 2016.
- Georges Seurat, 1859-1891, ur. Robert L. Herbert, Metropolitan Museum of Art (New York, N.Y.), str. 360.-362.