Dinko Šimunović: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir književnik | |||
| Ime = Dinko Šimunović | | Ime = Dinko Šimunović | ||
| boja = | | boja = | ||
Posljednja izmjena od 13. travanj 2022. u 02:18
| Dinko Šimunović | |
|---|---|
| Datoteka:Dinko Šimunović.jpg | |
| Rođenje | 1. rujna 1873. Knin |
| Smrt | 3. kolovoza 1933. Zagreb |
| Zanimanje | književnik i učitelj |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1900-ih do 1933. |
| Književne vrste | pripovjetke, romani, crtice i feljtoni |
| Književni period | modernizam |
| Portal o životopisima | |
.jpg)
Dinko Šimunović (Knin, 1. rujna 1873. – Zagreb, 3. kolovoza 1933.), hrvatski književnik i učitelj.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen je 1. rujna 1873. godine u Kninu. Završio je učiteljsku školu 1892. u Arbanasima te radio kao učitelj u Hrvacama (1892. – 1900.) i u Dicmu (1901.–09.), te do umirovljenja 1927. u Obrtničkoj školi u Splitu. 1929. godine se seli u Zagreb. Pozornost kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "Mrkodol" (1905.) u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne.
Svoje novelističke radove objedinio je u zbirkama "Mrkodol" (1909.), Đerdan (1914.), Sa Krke i sa Cetine (1930.). Posmrtno je objavljena i zbirka Posmrtne novele (1936.). Zanimljivo je kako su u Šimunovićevim djelima glavni junaci pretežito žene (Rudica, Duga, Đerdan, Muljika itd.).[1] Najpoznatije pripovijetke su mu Muljika (1906.), Duga (1907.) te Alkar (1908.). Godina 1911. i 1923. napisao je dva romana - Tuđinac i Porodica Vinčić te 1918. tiskao dijelove nedovršenog romana Beskućnici.[1] Umro je u Zagrebu 3. kolovoza 1933. godine.
Njegova proza iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Šimunovićeve novele vrhunska su ostvarenja u hrvatskoj književnosti. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za čim je gotovo uzalud težila starija hrvatska pripovjetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima čuva trajnu svježinu.
Poznata djela (izbor)[uredi | uredi kôd]
- "Mrkodol"
- "Đerdan"
- "Mladost"
- "Alkar"
- "Tuđinac"
- "Porodica Vinčić"
- "Duga"
- "Sa Krke i Cetine"
- "Muljika"
- "Kukavica"
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 enciklopedija.hr: Šimunović, Dinko, pristupljeno 21. svibnja 2016.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]
 | Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Dinko Šimunović |
 | Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Dinko Šimunović |
Mrežna mjesta[uredi | uredi kôd]
- Preusmjeri Predložak:Clear
- Preusmjeri Predložak:Književnici razdoblja 1857. – 1952.