Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Die Weltbühne: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Die Weltbühne'''-->[[Datoteka:WeltbuehneKantstr.jpg|thumb|250px|Spomen ploča [[Carl von Ossietzky|Carlu von Ossietzkom]] na adresi Kantstraße 152 u Berlinu. Redakcija Weltbühne je bila ovdje u periodu 1927.-1933.]]
[[Datoteka:WeltbuehneKantstr.jpg|thumb|250px|Spomen ploča [[Carl von Ossietzky|Carlu von Ossietzkom]] na adresi Kantstraße 152 u Berlinu. Redakcija Weltbühne je bila ovdje u periodu 1927.-1933.]]
'''Die Weltbühne'''  je bio politički, umjetnički i ekonomski tjednik. Osnovao ga je Siegfried Jacobsohn  u [[Berlin]]u pod imenom ''Die Schaubühne'' (hrv. promatračka pozornica) kao čisto kazališno glasilo a prvi put izlazi 7. rujna 1905. 4. travnja 1918. novine preuzimaju naziv ''Die Weltbühne'' (hrv. svjetska pozornica).  
'''Die Weltbühne'''  je bio politički, umjetnički i ekonomski tjednik. Osnovao ga je Siegfried Jacobsohn  u [[Berlin]]u pod imenom ''Die Schaubühne'' (hrv. promatračka pozornica) kao čisto kazališno glasilo a prvi put izlazi 7. rujna 1905. 4. travnja 1918. novine preuzimaju naziv ''Die Weltbühne'' (hrv. svjetska pozornica).  
Poslije Jacobsohnove smrti 1926. [[Kurt Tucholsky]] preuzima vodstvo novina do svibnja 1927. kad ga na toj poziciji mijenja [[Carl von Ossietzky]]. Nacisti su zabranili ''Weltbühne'' poslije [[Paljenje Reichstaga|paljenja Reichstaga]] 27. veljače 1933. Novine su izašle sedam puta u periodu između dva rata a zadnji put 7. ožujka 1933. Brojevi ''Die Weltbühne'' koji su se mogli naći po knjižnicama spaljeni su od strane nacionalsocijalista. U egzilu su ove novine izlazike pod nazivom ''Die neue Weltbühne'' sve do 1939. Poslije Drugog svjetskog rata u istočnom Berlinu novine ove novine nastavljaju izlaziti pod starim nazivim ''Weltbühne'' sve do 1993.  
Poslije Jacobsohnove smrti 1926. [[Kurt Tucholsky]] preuzima vodstvo novina do svibnja 1927. kad ga na toj poziciji mijenja [[Carl von Ossietzky]]. Nacisti su zabranili ''Weltbühne'' poslije [[Paljenje Reichstaga|paljenja Reichstaga]] 27. veljače 1933. Novine su izašle sedam puta u periodu između dva rata a zadnji put 7. ožujka 1933. Brojevi ''Die Weltbühne'' koji su se mogli naći po knjižnicama spaljeni su od strane nacionalsocijalista. U egzilu su ove novine izlazike pod nazivom ''Die neue Weltbühne'' sve do 1939. Poslije Drugog svjetskog rata u istočnom Berlinu novine ove novine nastavljaju izlaziti pod starim nazivim ''Weltbühne'' sve do 1993.  

Posljednja izmjena od 12. travanj 2022. u 23:11

Spomen ploča Carlu von Ossietzkom na adresi Kantstraße 152 u Berlinu. Redakcija Weltbühne je bila ovdje u periodu 1927.-1933.

Die Weltbühne je bio politički, umjetnički i ekonomski tjednik. Osnovao ga je Siegfried Jacobsohn u Berlinu pod imenom Die Schaubühne (hrv. promatračka pozornica) kao čisto kazališno glasilo a prvi put izlazi 7. rujna 1905. 4. travnja 1918. novine preuzimaju naziv Die Weltbühne (hrv. svjetska pozornica). Poslije Jacobsohnove smrti 1926. Kurt Tucholsky preuzima vodstvo novina do svibnja 1927. kad ga na toj poziciji mijenja Carl von Ossietzky. Nacisti su zabranili Weltbühne poslije paljenja Reichstaga 27. veljače 1933. Novine su izašle sedam puta u periodu između dva rata a zadnji put 7. ožujka 1933. Brojevi Die Weltbühne koji su se mogli naći po knjižnicama spaljeni su od strane nacionalsocijalista. U egzilu su ove novine izlazike pod nazivom Die neue Weltbühne sve do 1939. Poslije Drugog svjetskog rata u istočnom Berlinu novine ove novine nastavljaju izlaziti pod starim nazivim Weltbühne sve do 1993.

Weltbühne je u Weimarskoj Republici bio forum za radikalne ideje lijevo orijentiranog građanstva. Oko 2500 pisaca pisalo je za tjednik u periodu 1905.-1933. Pored Jacobsohna, Tucholskog i Ossietzskog za Weltbühne radili su i Lion Feuchtwanger, Hellmut von Gerlach, Moritz Heimann, Kurt Hiller, Erich Mühsam, Else Lasker-Schüler, Erich Kästner, Alfred Polgar, Carl Zuckmayer i Arnold Zweig.

Novina je izlazila u 15 000 primjeraka.