More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:AbdylFrasheri.jpg|mini|desno|250px|[[Abdyl Frashëri]], jedna od vodećih osoba Prizrenske lige]] | |||
'''Liga za obranu prava albanskog naroda''' <ref name="Bogdanović">[http://www.kosovo.net/sk/rastko-kosovo/istorija/knjiga_o_kosovu/bogdanovic-kosovo_2.html Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu]</ref> ili skraćeno '''Prizrenska liga''' (''Lidhja e Prizrenit'') bila je vojno - politička organizacija, osnovana [[1878.]], u [[Kosovo|kosovskom]] gradu [[Prizren]]u. Njen osnovni cilj bio je suprostavljanje odlukama [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] koji je prepuštao dio prostora naseljenog Albancima u [[Albanci u Crnoj Gori|Crnoj Gori]] i [[Albanci u Srbiji|Srbiji]]. Konkretno, Liga se protivila uključivanju područja [[Gusinje|Gusinja]] i [[Plav]]a u sastav [[Crna Gora|crnogorske države]], kao i [[Niš]]a, [[Pirot]]a, [[Leskovac|Leskovca]] i [[Vranje|Vranja]] u sastav srpske te [[Epir]]a [[Grčka|Grčkoj]]. Također, proklamirala je težnje za ujedinjenjem svih prostora naseljenih [[Albanci|albanskim]] stanovništvom u jednu jedinicu ([[vilajet]]) u okviru [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], jer je albanski nacionalni prostor bio podjeljen na četiri vilajeta: [[kosovski vilajet|kosovski]], [[skadarski vilajet|skadarski]], [[janjinski vilajet|janjinski]] i [[bitolski vilajet|bitolski]]. Zbog toga su se javila nagađanja o početnoj podršci [[Turska|Turske]], koja je na taj način vidjela prigodu u zadržanju svog imperija pa su je čak nazivali i "produženom rukom Osmanlijske politike". (Navodno financiranje kongresa, kao i slanje oružja i strjeljiva, nazočnost delegata koji su bili naglašeno odani [[sultan]]u itd.). Vodeća ličnost Prizrenske lige je bio [[Ali-paša Gusinjski]], koji je stekao veliki ugled svojim uspjesima u bitkama protiv Crnogoraca [[1855.]], [[1879.]] i [[1880.]] godine. Osnivanje Prizrenske lige pomogao je i osmanski političar i diplomat, također Albanac, [[Paško Vasa]], iako je u ono vrijeme djelovao u [[Carigrad]]u. | '''Liga za obranu prava albanskog naroda''' <ref name="Bogdanović">[http://www.kosovo.net/sk/rastko-kosovo/istorija/knjiga_o_kosovu/bogdanovic-kosovo_2.html Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu]</ref> ili skraćeno '''Prizrenska liga''' (''Lidhja e Prizrenit'') bila je vojno - politička organizacija, osnovana [[1878.]], u [[Kosovo|kosovskom]] gradu [[Prizren]]u. Njen osnovni cilj bio je suprostavljanje odlukama [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]] koji je prepuštao dio prostora naseljenog Albancima u [[Albanci u Crnoj Gori|Crnoj Gori]] i [[Albanci u Srbiji|Srbiji]]. Konkretno, Liga se protivila uključivanju područja [[Gusinje|Gusinja]] i [[Plav]]a u sastav [[Crna Gora|crnogorske države]], kao i [[Niš]]a, [[Pirot]]a, [[Leskovac|Leskovca]] i [[Vranje|Vranja]] u sastav srpske te [[Epir]]a [[Grčka|Grčkoj]]. Također, proklamirala je težnje za ujedinjenjem svih prostora naseljenih [[Albanci|albanskim]] stanovništvom u jednu jedinicu ([[vilajet]]) u okviru [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], jer je albanski nacionalni prostor bio podjeljen na četiri vilajeta: [[kosovski vilajet|kosovski]], [[skadarski vilajet|skadarski]], [[janjinski vilajet|janjinski]] i [[bitolski vilajet|bitolski]]. Zbog toga su se javila nagađanja o početnoj podršci [[Turska|Turske]], koja je na taj način vidjela prigodu u zadržanju svog imperija pa su je čak nazivali i "produženom rukom Osmanlijske politike". (Navodno financiranje kongresa, kao i slanje oružja i strjeljiva, nazočnost delegata koji su bili naglašeno odani [[sultan]]u itd.). Vodeća ličnost Prizrenske lige je bio [[Ali-paša Gusinjski]], koji je stekao veliki ugled svojim uspjesima u bitkama protiv Crnogoraca [[1855.]], [[1879.]] i [[1880.]] godine. Osnivanje Prizrenske lige pomogao je i osmanski političar i diplomat, također Albanac, [[Paško Vasa]], iako je u ono vrijeme djelovao u [[Carigrad]]u. | ||
Posljednja izmjena od 12. travanj 2022. u 01:28
Liga za obranu prava albanskog naroda [1] ili skraćeno Prizrenska liga (Lidhja e Prizrenit) bila je vojno - politička organizacija, osnovana 1878., u kosovskom gradu Prizrenu. Njen osnovni cilj bio je suprostavljanje odlukama Berlinskog kongresa koji je prepuštao dio prostora naseljenog Albancima u Crnoj Gori i Srbiji. Konkretno, Liga se protivila uključivanju područja Gusinja i Plava u sastav crnogorske države, kao i Niša, Pirota, Leskovca i Vranja u sastav srpske te Epira Grčkoj. Također, proklamirala je težnje za ujedinjenjem svih prostora naseljenih albanskim stanovništvom u jednu jedinicu (vilajet) u okviru Osmanskog Carstva, jer je albanski nacionalni prostor bio podjeljen na četiri vilajeta: kosovski, skadarski, janjinski i bitolski. Zbog toga su se javila nagađanja o početnoj podršci Turske, koja je na taj način vidjela prigodu u zadržanju svog imperija pa su je čak nazivali i "produženom rukom Osmanlijske politike". (Navodno financiranje kongresa, kao i slanje oružja i strjeljiva, nazočnost delegata koji su bili naglašeno odani sultanu itd.). Vodeća ličnost Prizrenske lige je bio Ali-paša Gusinjski, koji je stekao veliki ugled svojim uspjesima u bitkama protiv Crnogoraca 1855., 1879. i 1880. godine. Osnivanje Prizrenske lige pomogao je i osmanski političar i diplomat, također Albanac, Paško Vasa, iako je u ono vrijeme djelovao u Carigradu.
Povijest
Liga je razvila i jaku diplomatsku aktivnost, kao i propagandnu (albanske novine u Bukureštu). Tu posebno valja istaknuti tri memoranduma upućena Berlinskom kongresu:
- u prvom je predlagala ujedinjenje albanskih zemalja u autonomnu jedinicu u okviru Osmanskog Carstva,
- u drugom (Skadarskom) autonomiju albanske države pod britanskim protektoratom,
- a u trećem, podnesenom konzulima Francuske, Austro-Ugarske i Italije u Skadru, veću autonomiju područja naseljenim albanskim katoličkim stanovništvom.
Kasnije se Liga otvoreno suprostavila osmanskoj vlasti pa je 1879. digla ustanak na Kosovu. Ustanak je ugušen 1891., a vođe Lige poslane u progonstvo.
Velik je doprinos Prizrenske lige u izgradnji albanske nacionalne svjesti i narodnog jedinstva, bez obzira na vjerske razlike, a isto tako i isticanju prava na samoodređenje malih balkanskih naroda koji su često bili metom imperijalne politike velikih sila.