Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Željezov(II) sulfat: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnc
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Željezov(II) sulfat'''-->'''Željezov(II) sulfat heptahidrtat''' (FeSO<sub>4</sub> x 7 H<sub>2</sub>O, '''zelena galica''') topljiv je u vodi, a na zraku nestabilan.
Željezov(II) sulfat heptahidrtat''' (FeSO<sub>4</sub> x 7 H<sub>2</sub>O, '''zelena galica''') topljiv je u vodi, a na zraku nestabilan.


'''Bezvodni željezov(II) sulfat''' (FeSO<sub>4</sub>) iz vodene otopine kristalizira kao željezov(II) sulfat heptahidrat (FeSO<sub>4</sub> x 7 H<sub>2</sub>O).
'''Bezvodni željezov(II) sulfat''' (FeSO<sub>4</sub>) iz vodene otopine kristalizira kao željezov(II) sulfat heptahidrat (FeSO<sub>4</sub> x 7 H<sub>2</sub>O).

Posljednja izmjena od 25. ožujak 2022. u 11:29

Željezov(II) sulfat heptahidrtat (FeSO4 x 7 H2O, zelena galica) topljiv je u vodi, a na zraku nestabilan.

Bezvodni željezov(II) sulfat (FeSO4) iz vodene otopine kristalizira kao željezov(II) sulfat heptahidrat (FeSO4 x 7 H2O).

Osobine

Najvažnija je i najdulje poznata tehnološka željezova(II) sol.
Zelena galica je heksakva kiselina, što znači da je željezov(II)sulfat monohidrat. U zelenoj galici kristaličnoj svaki ion željeza okružen je sa 6 molekula vode koje se nalaze na vrhovima oktaedra i tako tvore kompleksni ion {Fe(H2O)6}2+. Ta sedma molekula vode je kristalizacijska voda smještena blizu sulfatnog aniona; po tome je zelena galica ovakve formule: [Fe(H2O)6]SO4 x H2O. Po analogiji je isto i za modru galicu.

Ta je tvar vrlo često industrijski otpad i uzrokuje ekološke probleme. Otpada u znatnim količinama kao sporedni proizvod pri cementaciji bakra, pri dobivanju kositra, pri proizvodnji krom-alauna i titanijevog bjelila.

U tehnici se dobiva oksidacijom pirita na vlažnom zraku, a iskristalizira se u obliku svijetlozelenih monoklinih prizama.

Upotreba

Služi za dobivanje drugih spojeva željeza, također za proizvodnju tinte i boja, za tamanjenje štetnika (insekticid) i korova, u bojadisarstvu i kožarstvu, kao flokulans u čišćenju vode, za dezinfekciju i dezodorizaciju, za konzerviranje drveta, u veterinarskoj medicini kao adstringens itd.[1]

Izvori

  1. Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 11 (Tr-Ž), str. 478. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009.g. ISBN 978-953-6036-41-7