Sindrom postularne ortostatske tahikardije: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Sindrom postularne ortostatske tahikardije''' (POTS) je oblik ortostatske intoleracije definiran kao kontinuiran porast srčane frekvencije za ≥ 30 otkucaja u minuti ili kao porast frekvencije na vrijednost od ≥ 120 otkucaja u minuti unutar 10 minuta od početka stajanja ili head-up tilt testa uz pojavu simptoma ortostatske intolerancije i odsutnost ortostatske hipotenzije. Ortostatska intolerancija se može opisati kao nemogućnost toleriranja uspravnog stava uz olakšanje simptoma nakon zauzimanja ležećeg položaja.<ref>Freeman, R., Wieling, W., Axelrod, F. B. et al. (2011). ''Consensus statement on the definition of orthostatic hypotension, neurally mediated syncope and the postural tachycardia syndrome''. Clinical Autonomic Research. 21 (2): 69–72.</ref> | |||
Velik broj pacijenata iskusi znatno poboljšanje nakon točno postavljene dijagnoze i pravilnog liječenja. | Velik broj pacijenata iskusi znatno poboljšanje nakon točno postavljene dijagnoze i pravilnog liječenja. | ||
Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 18:34
Sindrom postularne ortostatske tahikardije (POTS) je oblik ortostatske intoleracije definiran kao kontinuiran porast srčane frekvencije za ≥ 30 otkucaja u minuti ili kao porast frekvencije na vrijednost od ≥ 120 otkucaja u minuti unutar 10 minuta od početka stajanja ili head-up tilt testa uz pojavu simptoma ortostatske intolerancije i odsutnost ortostatske hipotenzije. Ortostatska intolerancija se može opisati kao nemogućnost toleriranja uspravnog stava uz olakšanje simptoma nakon zauzimanja ležećeg položaja.[1]
Velik broj pacijenata iskusi znatno poboljšanje nakon točno postavljene dijagnoze i pravilnog liječenja.
Epidemiologija[uredi]
Pacijenti kojima je dijagnosticiran POTS su uglavnom žene, s omjerom; žene 4-5, muškarci 1.
Starost pacijenata je između 15 i 50 godina.[2] Mnoge studije su potvrdile nisku kvalitetu života kod osoba s POTS-om, usporediva sa kvalitetom života osoba za kongestivnim zatajenjem srca. Česte pogrešne dijagnoze su anksioznost, depresija, sindrom kroničnog umora, konverzivni poremećaj, te je u prosjeku dijagnoza POTS-a odgođena za 5 godina.
Patofiziologija[uredi]
Nekoliko patofizioloških mehanizama je uključeno u razvoj POTS-a:
- distalna periferna neuropatija,
- poremećaji centralne kontrole simpatičkog živčanog sustava,
- autoantitijela na adrenergičke i muskarinske receptore
- oštećenje sinaptičkih mehanizama ponovnog unosa norepinefrina,
- poremećaji renin-angiotenzin-aldosteron osovine,
- promjene u sintetičkom putu norepinefrina.[3]
Klinička slika[uredi]
Najčešći simptomi povezani s POTS-om su:
- omamljenost,
- ošamućenost,
- presinkopa,
- slabost
- intolerancija vrućine
- glavobolje
- poremećaji spavanja
- problemi s probavnim traktom i
- palpitacije.
Dijagnoza[uredi]
Kako se stajanjem simptomi pogoršavaju a olakšanje nastupa nakon zauzimanja ležećeg položaja to je jedno od karakterističnih obilježje POTS-a. Pri postavljanju dijagnoze koriste se; aktivni test stajanja i pasivni head-up tilt test, zajedno s detaljnom povijesti bolesti i kliničkim pregledom.
Liječenje[uredi]
- Nefarmakoterapijski pristup liječenju POTS-a podrazumijeva; povećan unos soli i vode te vježbanje.
- Farmakoterapija je usmjerena prema; povećanju volumena tekućine, povećanju periferne vaskularne rezistencije i smanjenju centralne aktivnosti simpatičkog živčanog sustava.
- Novije studije povezuju POTS s autoimunim uzrokom, te kod većine pacijenata pronalaze se antitijela na alfa i beta adrenergičke receptore, te muskarinske receptore. U slučaju autoimunog uzroka liječenje visokim dozama intravenoznih imunoglobulina je opcija. Nekoliko studija je ukazalo na uspjeh u liječenju imunoglobulinima, a veće randomizirane studije su u tijeku.
Izvori[uredi]
- ↑ Freeman, R., Wieling, W., Axelrod, F. B. et al. (2011). Consensus statement on the definition of orthostatic hypotension, neurally mediated syncope and the postural tachycardia syndrome. Clinical Autonomic Research. 21 (2): 69–72.
- ↑ Robertson D, Shannon J R, Biaggioni I. et al Orthostatic intolerance and the postural tachycardia syndrome: genetic and environment pathophysiologies. Neurolab Autonomic Team. Pflugers Arch 2000441(2–3 Suppl)R48–R51.R51
- ↑ Mathias, C. J., Low, D. A., Iodice, V., Owens, A. P., Kirbis, M., & Grahame, R. (2012). Postural tachycardia syndrome—current experience and concepts. Nature Reviews Neurology. 8 (1): 22–34.
Literatura[uredi]
- Europe Heart Rhythm Association (EHRA); Heart Fail- ure Association (HfA); Heart Rhythm Society HRS); European society of emergency medicine (EUSEM); Europen Federation of Internal Medicine (EFIM); Europen Union Geriatric Medicine Society (EUGMS), et al. guidelines for the diagnosis and management of syncope (version 2009): the task Force for the diagnosis and management of syncope of the Europen Society of Cardiology (ESC). eur heart J 2009;30:2631-71.
Vanjske poveznice[uredi]
 | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |