Ruggero Pertile: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ruggero Pertile'''-->'''Rugero Pertile''' ([[Camposampiero]], [[8. kolovoza]] [[1974.]]) talijanski je atletski dugoprugaš, natjecatelj u utrkama na duge pruge, polumaratonu i [[maraton]]u. Bio je pobjednik Rimskog gradskog maratona [[2004.]], a [[Italija|Italiju]] je predstavljao na četirima [[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetskim prvenstvima]] i dvjema [[OI|Olimpijskim igrama]].
Rugero Pertile''' ([[Camposampiero]], [[8. kolovoza]] [[1974.]]) talijanski je atletski dugoprugaš, natjecatelj u utrkama na duge pruge, polumaratonu i [[maraton]]u. Bio je pobjednik Rimskog gradskog maratona [[2004.]], a [[Italija|Italiju]] je predstavljao na četirima [[Svjetska prvenstva u atletici|Svjetskim prvenstvima]] i dvjema [[OI|Olimpijskim igrama]].


== Športska karijera ==
== Športska karijera ==

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 12:39

Rugero Pertile (Camposampiero, 8. kolovoza 1974.) talijanski je atletski dugoprugaš, natjecatelj u utrkama na duge pruge, polumaratonu i maratonu. Bio je pobjednik Rimskog gradskog maratona 2004., a Italiju je predstavljao na četirima Svjetskim prvenstvima i dvjema Olimpijskim igrama.

Športska karijera[uredi]

Već na svom prvom međunarodnom seniorskom nastupu na Svjetskom prvenstvu 2003. u Parizu trčao je svoj osobni rekord zauzevši 23. mjesto. Nakon osvajanja Rimskog gradskog maratona, ponovo je nastupio na Svjetskom prvenstvu 2005., ovaj put u Helsinkiju. Trčao je ispod svojih mogućnosti te završio 35. u polumaratonu. Na Europskom prvenstvu sljedeće godine u Göteborgu bio je isključen zbog preranog starta.

Iako nije imao značajnijih uspjeha tijekom 2007. uspio se plasirati na Olimpijske igre 2008. u Pekingu. U poluzavršnici je popravio svoj osobni rekord za 6 sekundi i osvojio visoko 15. mjesto, ostvarivši najbolji rezultat svoje karijere.

U završnici Mediteranskih igara 2009. u talijanskoj Pescari, izmaklo mu je odličje pred domaćim gledateljstvom. Bio je 4. u polumaratonu, a odličje je izgubio u zadnjem krugu utrke. Isti uspjeh ostvario je u završnici Europskom prvenstvu 2010. u Barceloni, gdje mu je brončano odličje izmaklo za manje od 80 stotinki; ruski maratonac Dimitri Safronov bio je brži i okitio se broncom. Zlato je tada pripalo Švicarcu Viktoru Röthlinu.[1]

Iznenadno je pobijedio na kišnom Torinskom maratonu 2010., a iste godine bio je brončani na Europskom maratonskom kupu u Barceloni. Sljedeće godine bio je drugi na Milanskom gradskom maratonu, iza Kenijca Daniela Tooa, osvajača mnogih europskih gradskih maratona.[2]

Na Svjetskom prvenstvu 2011. u južnokorejskom Daeguu pokazao je dobru formu osvojivši 8. mjesto u maratonu. Time se bio plasirao na Olimpijske igre 2012. u Londonu, gdje je u istoj utrci bio 10. istrčavši maraton samo sekundu sporije nego na lanjskom SP-u. Nakon Olimpijskih igara, Italiju je predstavljao i na Mediteranskim igrama 2013. Iako nije trčao osobni rekord, u polumaratonskoj utrci ulicama Mersina osvojio je srebrno odličje istrčavši ju u sat i sedam minuta.

Izvori[uredi]

  1. www.swissinfo.ch, nepotpisano, «Röthlin osvojio zlato u maratonu», objavljeno 1. kolovoza 2010., pristupljeno 17. kolovoza 2016. (engl.)
  2. www.iaaf.org, IAAF, «Bivši pobjednici Too i Jepkoech vratili se na Milanski maraton», objavljeno 4. travnja 2014., pristupljeno 17. kolovoza 2016. (engl.)