Razlika između inačica stranice »Romualdova pećina«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Romualdova pećina'''-->'''Romualdova pećina''' (''Špilja sv. Romualda'') je [[špilja]] na južnoj strani brda Sv. Martina, na istočnom kraju [[limski kanal|Limskoga kanala]], na 128 m nadmorske visine. Nazvana je po [[sv. Romuald|sv. Romualdu]] pustinjaku, koji je, prema [[legenda|legendi]], tu živio. U znak sjećanja na njegov skromni život u pećini su se do 1942. priređivale [[procesija|procesije]]. Iza uskog ulaza pećina se nastavlja kao vijugav hodnik dug 105 m, koji se mjestimice širi, tvoreći 7 većih prostorija, ali bez izrazitih pećinskih ukrasa. Visina varira 1 m – 5 m, a širina 2 m – 7 m. Prosječna je temperatura oko 14 °C, a vlažnost 68 %. Danas je pećina u sustavu zaštite kao fenomen krša i kao stanište kolonije [[šišmiš]]a (''Myotis myotis''). Istraživanjima tijekom 1961. i 1962. [[Mirko Malez]] je iskopao više sondi u kojima je pronađeno mnoštvo [[Kost|kostiju]] oko 40 životinjskih vrsta te mikrolitički [[kremen|kremeni]] artefakti [[Gravettien|gravetienske]] gornjopaleolitičke kulture. Prisutnost mlađepaleolitičkoga lovca potvrđena je nalazom zuba djeteta iz skupine ''Homo sapiensa'' u tzv. sloju »c«. Kako u slojevima nije potvrđeno postojanje ognjišta, smatra se da je bila rabljena samo povremeno.  
Romualdova pećina''' (''Špilja sv. Romualda'') je [[špilja]] na južnoj strani brda Sv. Martina, na istočnom kraju [[limski kanal|Limskoga kanala]], na 128 m nadmorske visine. Nazvana je po [[sv. Romuald|sv. Romualdu]] pustinjaku, koji je, prema [[legenda|legendi]], tu živio. U znak sjećanja na njegov skromni život u pećini su se do 1942. priređivale [[procesija|procesije]]. Iza uskog ulaza pećina se nastavlja kao vijugav hodnik dug 105 m, koji se mjestimice širi, tvoreći 7 većih prostorija, ali bez izrazitih pećinskih ukrasa. Visina varira 1 m – 5 m, a širina 2 m – 7 m. Prosječna je temperatura oko 14 °C, a vlažnost 68 %. Danas je pećina u sustavu zaštite kao fenomen krša i kao stanište kolonije [[šišmiš]]a (''Myotis myotis''). Istraživanjima tijekom 1961. i 1962. [[Mirko Malez]] je iskopao više sondi u kojima je pronađeno mnoštvo [[Kost|kostiju]] oko 40 životinjskih vrsta te mikrolitički [[kremen|kremeni]] artefakti [[Gravettien|gravetienske]] gornjopaleolitičke kulture. Prisutnost mlađepaleolitičkoga lovca potvrđena je nalazom zuba djeteta iz skupine ''Homo sapiensa'' u tzv. sloju »c«. Kako u slojevima nije potvrđeno postojanje ognjišta, smatra se da je bila rabljena samo povremeno.  


2018. godine u uglednom arheološkom časopisu ''[[Antiquity]]'' objavljen je članak hrvatskih arheologa [[Darko Komšo|Darka Komša]], iz [[Arheološki muzej Istre|Arheološkog muzeja Istre]], te [[Ivor Karavanić|Ivora Karavanića]], sa [[Zagreb|zagrebačkog]] [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta]], u kojem su objavili kako su pronašli [[Prapovijesna umjetnost|prapovijesne crteže]] koji sežu i do 30.000 godina u doba [[Starije kameno doba|paleolitika]].<ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/u-istarskoj-pecini-otkrivene-prapovijesne-slikarije-stare-vise-od-30-000-godina-1312537]</ref>
2018. godine u uglednom arheološkom časopisu ''[[Antiquity]]'' objavljen je članak hrvatskih arheologa [[Darko Komšo|Darka Komša]], iz [[Arheološki muzej Istre|Arheološkog muzeja Istre]], te [[Ivor Karavanić|Ivora Karavanića]], sa [[Zagreb|zagrebačkog]] [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta]], u kojem su objavili kako su pronašli [[Prapovijesna umjetnost|prapovijesne crteže]] koji sežu i do 30.000 godina u doba [[Starije kameno doba|paleolitika]].<ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/u-istarskoj-pecini-otkrivene-prapovijesne-slikarije-stare-vise-od-30-000-godina-1312537]</ref>

Trenutačna izmjena od 11:45, 24. ožujka 2022.

Romualdova pećina (Špilja sv. Romualda) je špilja na južnoj strani brda Sv. Martina, na istočnom kraju Limskoga kanala, na 128 m nadmorske visine. Nazvana je po sv. Romualdu pustinjaku, koji je, prema legendi, tu živio. U znak sjećanja na njegov skromni život u pećini su se do 1942. priređivale procesije. Iza uskog ulaza pećina se nastavlja kao vijugav hodnik dug 105 m, koji se mjestimice širi, tvoreći 7 većih prostorija, ali bez izrazitih pećinskih ukrasa. Visina varira 1 m – 5 m, a širina 2 m – 7 m. Prosječna je temperatura oko 14 °C, a vlažnost 68 %. Danas je pećina u sustavu zaštite kao fenomen krša i kao stanište kolonije šišmiša (Myotis myotis). Istraživanjima tijekom 1961. i 1962. Mirko Malez je iskopao više sondi u kojima je pronađeno mnoštvo kostiju oko 40 životinjskih vrsta te mikrolitički kremeni artefakti gravetienske gornjopaleolitičke kulture. Prisutnost mlađepaleolitičkoga lovca potvrđena je nalazom zuba djeteta iz skupine Homo sapiensa u tzv. sloju »c«. Kako u slojevima nije potvrđeno postojanje ognjišta, smatra se da je bila rabljena samo povremeno.

2018. godine u uglednom arheološkom časopisu Antiquity objavljen je članak hrvatskih arheologa Darka Komša, iz Arheološkog muzeja Istre, te Ivora Karavanića, sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, u kojem su objavili kako su pronašli prapovijesne crteže koji sežu i do 30.000 godina u doba paleolitika.[1]

Izvori

  • Istrapedia K. Buršić-Matijašić: Romualdova pećina
    Sopile.JPG  
    Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Istrapedije (http://www.istrapedia.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Istrapedia.
    Lua error in package.lua at line 80: module 'Modul:VRTS dopusnica' not found.