Razlika između inačica stranice »Marin Bego«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Marin Bego''' ([[Split]], [[16. studenoga]] [[1881.]] — [[Zagreb]], [[24. rujna]] [[1960.]])<ref>[http://www.gkmm.hr/znacajniji_datumi_i_obljetnice.htm Zavičajna zbirka Spalatina. Podsjetnik na neke značajnije datume i obljetnice u 2010. godini], Gradska knjižnica Marka Marulića, Split, pristupljeno 18. listopada 2014.</ref> je bio [[hrvat]]ski [[hrvatska književnost|pripovjedač]], [[roman]]opisac, [[novela|novelist]] i [[putopis]]ac. Po struci je bio [[odvjetnik]]. | |||
Otac je [[Vojislav Bego|Vojislava Bege]], hrvatskog [[akademik]]a, [[profesor]]a emeritusa i redovnog profesora [[FER|Fakulteta elektrotehnike u Zagrebu]].<ref>Dr Vojislav Bego: [http://zg-magazin.com.hr/dr-vojislav-bego-kako-se-izgradivala-zagrebacka-industrija/ Kako se izgrađivala zagrebačka industrija], ZG-magazin, 9. siječnja 2013.</ref><ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/bego.html Croatian History]</ref> | Otac je [[Vojislav Bego|Vojislava Bege]], hrvatskog [[akademik]]a, [[profesor]]a emeritusa i redovnog profesora [[FER|Fakulteta elektrotehnike u Zagrebu]].<ref>Dr Vojislav Bego: [http://zg-magazin.com.hr/dr-vojislav-bego-kako-se-izgradivala-zagrebacka-industrija/ Kako se izgrađivala zagrebačka industrija], ZG-magazin, 9. siječnja 2013.</ref><ref>[http://www.croatianhistory.net/etf/bego.html Croatian History]</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 13:20, 23. ožujka 2022.
Marin Bego (Split, 16. studenoga 1881. — Zagreb, 24. rujna 1960.)[1] je bio hrvatski pripovjedač, romanopisac, novelist i putopisac. Po struci je bio odvjetnik. Otac je Vojislava Bege, hrvatskog akademika, profesora emeritusa i redovnog profesora Fakulteta elektrotehnike u Zagrebu.[2][3]
Životopis
Rodio se je u Splitu 1881. godine. Pučke je škole pohađao u nekoliko gradova: u rodnom Splitu, Šibeniku i Kninu. Za srednje školovanje imao je klasičnu gimnaziju koju je pohađao u Sinju i Splitu. U Beču i Zagrebu studirao je pravo. U Zagrebu je prvi put doktorirao 1909., a u Lavovu drugi put, 1912. godine.
Poslije studija bio je na sudskoj praksi u Trstu i Rovinju. Radio je kao odvjetnik u nekoliko gradova: kraće vrijeme u Trstu, Voloskom, Pazinu i rodnom Splitu.
Prevodio je s latinskog i grčkog.
Napisao je i knjigu putopisa Niz našu obalu. Knjiga je doživjela tri izdanja: dva u Splitu (1912. i 1979) i jedno u Zagrebu (1944). Nema mnogo putopisa u našoj književnosti koji su doživjeli tri ili više izdanja. Zanimljivo je zagrebačko izdanje putopisa. Ne samo da je to prošireno izdanje, već je to izdanje ukrašeno s devet crteža različitih gradova, koji se obrađuju u putopisima. Jedan od tih crteža odnosi se na Trst, dao ga je slikar Bruno Bulić, rođeni Tršćanin.
Dok je boravio u Trstu, bio je urednikom lista Balkana od 1908. do 1909. godine. Od 1910. izdavao je kalendar Jadran zajedno s Milutinom Cihlarom Nehajevim.
Djela
- S mora, 1911.
- Niz našu obalu, 1912.
- Novele, 1916.
- U očekivanju, 1917.
- Eva: deset odabranih novela, 1925.
- Vječna varka: roman iz splitskog života, 1928.
- Djeca ulice: drama iz suvremenog života u tri čina s predigrom, 1943.
Izvori
- Šimun Jurišić: Hrvati u Trstu, Hrvatska revija br.1/2004.
- Jasna Gržinić: Trst u djelima Marina Bege i Drage Ivaniševća, Nova Istra, 2002.
- ↑ Zavičajna zbirka Spalatina. Podsjetnik na neke značajnije datume i obljetnice u 2010. godini, Gradska knjižnica Marka Marulića, Split, pristupljeno 18. listopada 2014.
- ↑ Dr Vojislav Bego: Kako se izgrađivala zagrebačka industrija, ZG-magazin, 9. siječnja 2013.
- ↑ Croatian History
- ↑ Katalog knjižnice HAZU
- ↑ Katalog Knjižnica grada Zagreba
Lua error in package.lua at line 80: module 'Modul:VRTS dopusnica' not found.