More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Luka Vukojević''' ([[Šipovača]], [[Ljubuški]] [[7. listopada]] [[1955.]] – [[24. lipnja]] [[2011.]]), hrvatski je [[jezikoslovac]] i [[kroatist]]. | |||
Rodio se je 7. listopada 1955. u Šipovači, u ljubuškoj općini. Ondje je pohađao osnovnu školu. U Osijeku je radio na [[Pedagoški fakultet u Osijeku|Pedagoškome fakultetu]] od 1980. do 1987. godine. Ondje je magistrirao 1985. godine na temi ''Lingvometodički pristup nezavisnosloženoj rečenici''. Potom je otišao raditi u Francusku, u Toulouse, gdje je radio na tamošnjem [[sveučilište u Toulouseu|sveučilištu]] kao lektor hrvatskoga jezika od 1987. do 1991. godine. Nakon toga se je vratio u Hrvatsku, gdje je od 1991. godine do umirovljenja radio na [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje]]. Doktorirao na 2005. temom ''Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku''. Na poslovima jezičnog normiranja surađivao je i sa Zavodom za norme te uvelike pridonio uređivanju nazivlja određenih struka i područja. | Rodio se je 7. listopada 1955. u Šipovači, u ljubuškoj općini. Ondje je pohađao osnovnu školu. U Osijeku je radio na [[Pedagoški fakultet u Osijeku|Pedagoškome fakultetu]] od 1980. do 1987. godine. Ondje je magistrirao 1985. godine na temi ''Lingvometodički pristup nezavisnosloženoj rečenici''. Potom je otišao raditi u Francusku, u Toulouse, gdje je radio na tamošnjem [[sveučilište u Toulouseu|sveučilištu]] kao lektor hrvatskoga jezika od 1987. do 1991. godine. Nakon toga se je vratio u Hrvatsku, gdje je od 1991. godine do umirovljenja radio na [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje]]. Doktorirao na 2005. temom ''Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku''. Na poslovima jezičnog normiranja surađivao je i sa Zavodom za norme te uvelike pridonio uređivanju nazivlja određenih struka i područja. |
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 11:17
Luka Vukojević (Šipovača, Ljubuški 7. listopada 1955. – 24. lipnja 2011.), hrvatski je jezikoslovac i kroatist.
Rodio se je 7. listopada 1955. u Šipovači, u ljubuškoj općini. Ondje je pohađao osnovnu školu. U Osijeku je radio na Pedagoškome fakultetu od 1980. do 1987. godine. Ondje je magistrirao 1985. godine na temi Lingvometodički pristup nezavisnosloženoj rečenici. Potom je otišao raditi u Francusku, u Toulouse, gdje je radio na tamošnjem sveučilištu kao lektor hrvatskoga jezika od 1987. do 1991. godine. Nakon toga se je vratio u Hrvatsku, gdje je od 1991. godine do umirovljenja radio na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Doktorirao na 2005. temom Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku. Na poslovima jezičnog normiranja surađivao je i sa Zavodom za norme te uvelike pridonio uređivanju nazivlja određenih struka i područja.
Napisao je brojne stručne članke iz područja standardologije i sintakse. Napisao je najveći dio najopsežnijega hrvatskog jezičnog priručnika - djela Hrvatski jezični savjetnik iz 1999. gdine. Jednim je od autora knjige Jezični savjeti iz 2010. godine.
Njegov veliki doprinos u Hrvatskome jezičnom savjetniku pridonio je tome da je jedan od najcitiranijih kroatista.
Izvori
- Ljubuški Online Tomislav Dugandžić: Poznati Ljubušaci: Boras, Vukojević i Barbarić, 14. kolovoza 2011.
- Jezik, časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, Hrvatsko filološko društvo, br. 4., 121.-160., Zagreb, listopad 2011.
- http://www.ihjj.hr/dokumenti/Brosura_NZZ.pdf