Logor smrti: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Logor smrti''', vrsta [[sabirni logor|sabirnog logora]] namijena masovnom smaknuću zatočenika.<ref name=enciklopedija>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32708 Koncentracijski logori]. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020. .</ref> | |||
Prvi logori smrti nastali su u Južnoj Africi u vrijeme [[Burski ratovi|Burskih ratova]]. Radi onemogućavanja burskih civila i logističke potpore gerilcima, britanski osvajači na čelu s načelnikom stožera gen. [[Horatio Kitchener|Horatiom Kitchenerom]] sprovodili su taktiku [[spaljena zemlja|spaljene zemlje]] i odvođenja civila u sabirne logore, prve u novom vijeku. Osnivanje nije bilo na zasadama kao po onim najpoznatijim logorima smrti iz nacističkog [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. No, [[glad]], [[bolest]]i i visoka smrtnost nedužnog burskog pučanstva pretvorili su ih u mjesta užasa gotovo identična Hitlerovim. U ovu skupinu spadaju jer zatočenici su dovedeni u loše uvjete i svjesno držani u njima, čak i kad je bilo sasvim jasno da ljudi masovno umiru od nehumanih uvjeta.<ref>Marinko Ogorec: [https://hrvatski-vojnik.hr/burski-rat-prva-radikalna-reforma-modnog-dizajna-vojnih-odora/ '' Burski rat – prva radikalna reforma “modnog” dizajna vojnih odora ''] Hrvatski vojnik. Broj 142/13. kolovoza 2007.. Pristupljeno 29. rujna 2020. </ref> Sljedeći poznati logori smrti bili su u staljinističkom [[SSSR]]-u u doba [[Velika čistka|velika čistka]]. Poznati su Kuropati kraj Minska i Vorkuta, gdje je prvi put u povijesti upotrijebljeno je trovanje plinom radno nesposobnih. Tu je prvi put u povijesti objedinjen [[radni logor]] i logor smrti. [[Treći Reich|Nacistička Njemačka]] poznata je po logorima smrti (Vernichtungslager), usmjerenih na ''[[konačno rješenje]]'' odnosno istrjebljenje Židova te Roma (također vidi [[akcija Reinhardt]]). Najpoznatiji su [[sabirni logor Treblinka|Treblinka]], Sobibór, Belzec, [[Auschwitz-Birkenau]], [[Sabirni logor Majdanek|Maidanek]] i ini. Metode ubijanja bile su metkom, a poslije u plinskim komorama. Tu su bili i [[medicinski pokus|medicinski eksperimenti]], glad, [[iscrpljujući rad]]. Za logorima smrti posezali su diktatorski i totalitaristički režimi i poslije. Skriveno pretvaranje radnog logora u logor smrti bila je popularnom metodom masovnog istrjebljivanja: zatočenici su radili u nehumanim uvjetima (težak i dugotrajan rad, loša prehrana, nepovoljna klima) zbog čega je bila visoka smrtnost, premda nijedna osoba nije fizički izvršila smaknuće. Vlasti su tako imale [[rob]]ovsku [[radna snaga|radnu snagu]] koju su nemilice iskorištavale i istovremeno se rješavalo politički nepodobnih. Smrt zatočenika služila je [[zastrašivanje|zastrašivanju]] ostalih državljana čime su ih držali u pokornosti. Takvi su bili u [[maoizam|maoističkoj]] Kini, [[Pol Pot|Potovoj]] Kambodži ("poljoprivredni kolektivi", [[Polja smrti (Kambodža)|polja smrti]]) i dr.<ref name=enciklopedija/> | Prvi logori smrti nastali su u Južnoj Africi u vrijeme [[Burski ratovi|Burskih ratova]]. Radi onemogućavanja burskih civila i logističke potpore gerilcima, britanski osvajači na čelu s načelnikom stožera gen. [[Horatio Kitchener|Horatiom Kitchenerom]] sprovodili su taktiku [[spaljena zemlja|spaljene zemlje]] i odvođenja civila u sabirne logore, prve u novom vijeku. Osnivanje nije bilo na zasadama kao po onim najpoznatijim logorima smrti iz nacističkog [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. No, [[glad]], [[bolest]]i i visoka smrtnost nedužnog burskog pučanstva pretvorili su ih u mjesta užasa gotovo identična Hitlerovim. U ovu skupinu spadaju jer zatočenici su dovedeni u loše uvjete i svjesno držani u njima, čak i kad je bilo sasvim jasno da ljudi masovno umiru od nehumanih uvjeta.<ref>Marinko Ogorec: [https://hrvatski-vojnik.hr/burski-rat-prva-radikalna-reforma-modnog-dizajna-vojnih-odora/ '' Burski rat – prva radikalna reforma “modnog” dizajna vojnih odora ''] Hrvatski vojnik. Broj 142/13. kolovoza 2007.. Pristupljeno 29. rujna 2020. </ref> Sljedeći poznati logori smrti bili su u staljinističkom [[SSSR]]-u u doba [[Velika čistka|velika čistka]]. Poznati su Kuropati kraj Minska i Vorkuta, gdje je prvi put u povijesti upotrijebljeno je trovanje plinom radno nesposobnih. Tu je prvi put u povijesti objedinjen [[radni logor]] i logor smrti. [[Treći Reich|Nacistička Njemačka]] poznata je po logorima smrti (Vernichtungslager), usmjerenih na ''[[konačno rješenje]]'' odnosno istrjebljenje Židova te Roma (također vidi [[akcija Reinhardt]]). Najpoznatiji su [[sabirni logor Treblinka|Treblinka]], Sobibór, Belzec, [[Auschwitz-Birkenau]], [[Sabirni logor Majdanek|Maidanek]] i ini. Metode ubijanja bile su metkom, a poslije u plinskim komorama. Tu su bili i [[medicinski pokus|medicinski eksperimenti]], glad, [[iscrpljujući rad]]. Za logorima smrti posezali su diktatorski i totalitaristički režimi i poslije. Skriveno pretvaranje radnog logora u logor smrti bila je popularnom metodom masovnog istrjebljivanja: zatočenici su radili u nehumanim uvjetima (težak i dugotrajan rad, loša prehrana, nepovoljna klima) zbog čega je bila visoka smrtnost, premda nijedna osoba nije fizički izvršila smaknuće. Vlasti su tako imale [[rob]]ovsku [[radna snaga|radnu snagu]] koju su nemilice iskorištavale i istovremeno se rješavalo politički nepodobnih. Smrt zatočenika služila je [[zastrašivanje|zastrašivanju]] ostalih državljana čime su ih držali u pokornosti. Takvi su bili u [[maoizam|maoističkoj]] Kini, [[Pol Pot|Potovoj]] Kambodži ("poljoprivredni kolektivi", [[Polja smrti (Kambodža)|polja smrti]]) i dr.<ref name=enciklopedija/> | ||
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 10:35
Logor smrti, vrsta sabirnog logora namijena masovnom smaknuću zatočenika.[1]
Prvi logori smrti nastali su u Južnoj Africi u vrijeme Burskih ratova. Radi onemogućavanja burskih civila i logističke potpore gerilcima, britanski osvajači na čelu s načelnikom stožera gen. Horatiom Kitchenerom sprovodili su taktiku spaljene zemlje i odvođenja civila u sabirne logore, prve u novom vijeku. Osnivanje nije bilo na zasadama kao po onim najpoznatijim logorima smrti iz nacističkog Trećeg Reicha. No, glad, bolesti i visoka smrtnost nedužnog burskog pučanstva pretvorili su ih u mjesta užasa gotovo identična Hitlerovim. U ovu skupinu spadaju jer zatočenici su dovedeni u loše uvjete i svjesno držani u njima, čak i kad je bilo sasvim jasno da ljudi masovno umiru od nehumanih uvjeta.[2] Sljedeći poznati logori smrti bili su u staljinističkom SSSR-u u doba velika čistka. Poznati su Kuropati kraj Minska i Vorkuta, gdje je prvi put u povijesti upotrijebljeno je trovanje plinom radno nesposobnih. Tu je prvi put u povijesti objedinjen radni logor i logor smrti. Nacistička Njemačka poznata je po logorima smrti (Vernichtungslager), usmjerenih na konačno rješenje odnosno istrjebljenje Židova te Roma (također vidi akcija Reinhardt). Najpoznatiji su Treblinka, Sobibór, Belzec, Auschwitz-Birkenau, Maidanek i ini. Metode ubijanja bile su metkom, a poslije u plinskim komorama. Tu su bili i medicinski eksperimenti, glad, iscrpljujući rad. Za logorima smrti posezali su diktatorski i totalitaristički režimi i poslije. Skriveno pretvaranje radnog logora u logor smrti bila je popularnom metodom masovnog istrjebljivanja: zatočenici su radili u nehumanim uvjetima (težak i dugotrajan rad, loša prehrana, nepovoljna klima) zbog čega je bila visoka smrtnost, premda nijedna osoba nije fizički izvršila smaknuće. Vlasti su tako imale robovsku radnu snagu koju su nemilice iskorištavale i istovremeno se rješavalo politički nepodobnih. Smrt zatočenika služila je zastrašivanju ostalih državljana čime su ih držali u pokornosti. Takvi su bili u maoističkoj Kini, Potovoj Kambodži ("poljoprivredni kolektivi", polja smrti) i dr.[1]
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Koncentracijski logori. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020. .
- ↑ Marinko Ogorec: Burski rat – prva radikalna reforma “modnog” dizajna vojnih odora Hrvatski vojnik. Broj 142/13. kolovoza 2007.. Pristupljeno 29. rujna 2020.