Razlika između inačica stranice »Kvercetin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Kvercetin''' se smatra pretečom i predstavnikom svih [[Bioflavonoidi|bioflavonoida]] zbog toga što je njegova [[kemija|kemijska]] struktura osnovni "skelet" većine drugih bioflavonoida, uključujući [[rutin]], [[hesperidin]] i dr. Neki znanstvenici ga zovu još i kraljem flavonoida. | |||
U brojnim studijama kvercetin se pokazao kao najaktivniji od većine bioflavonoida, a brojne [[ljekovite biljke]] svoju aktivnost duguju upravo kvercetinu. Pokazalo se da je kvercetin dobar protuupalni agens jer izravno blokira nekoliko početnih stadija upalnog procesa. Primjerice, kvercetin blokira sintezu i oslobađanje [[histamin]]a i drugih medijatora [[upala|upale]]. Osim toga dokazano je jak [[antioksidant]], pa štiti LDL-kolesterol od oksidacije, na taj način smanjuje opasnost od njegova nakupljanja na unutarnjim stijenkama arterija. Kvercetin također sprječava zgrušavanje [[Krv|krvi]], a time i stvaranje krvnih ugrušaka. | U brojnim studijama kvercetin se pokazao kao najaktivniji od većine bioflavonoida, a brojne [[ljekovite biljke]] svoju aktivnost duguju upravo kvercetinu. Pokazalo se da je kvercetin dobar protuupalni agens jer izravno blokira nekoliko početnih stadija upalnog procesa. Primjerice, kvercetin blokira sintezu i oslobađanje [[histamin]]a i drugih medijatora [[upala|upale]]. Osim toga dokazano je jak [[antioksidant]], pa štiti LDL-kolesterol od oksidacije, na taj način smanjuje opasnost od njegova nakupljanja na unutarnjim stijenkama arterija. Kvercetin također sprječava zgrušavanje [[Krv|krvi]], a time i stvaranje krvnih ugrušaka. | ||
Trenutačna izmjena od 04:03, 23. ožujka 2022.
Kvercetin se smatra pretečom i predstavnikom svih bioflavonoida zbog toga što je njegova kemijska struktura osnovni "skelet" većine drugih bioflavonoida, uključujući rutin, hesperidin i dr. Neki znanstvenici ga zovu još i kraljem flavonoida.
U brojnim studijama kvercetin se pokazao kao najaktivniji od većine bioflavonoida, a brojne ljekovite biljke svoju aktivnost duguju upravo kvercetinu. Pokazalo se da je kvercetin dobar protuupalni agens jer izravno blokira nekoliko početnih stadija upalnog procesa. Primjerice, kvercetin blokira sintezu i oslobađanje histamina i drugih medijatora upale. Osim toga dokazano je jak antioksidant, pa štiti LDL-kolesterol od oksidacije, na taj način smanjuje opasnost od njegova nakupljanja na unutarnjim stijenkama arterija. Kvercetin također sprječava zgrušavanje krvi, a time i stvaranje krvnih ugrušaka.
Moguća djelovanja
Alergije
Neki znanstvenici vjeruju kako je kvarcetin antihistamink i da blagotvorno djeluje kod liječenja peludne groznice u kombinaciji s bioflavonoidima iz agruma.
Upale
Kvercetin potiskuje stvaranje tvari odgovornih za širenje upalnih bolova kod poremećaja poput reumatskog artritisa i kolitisa. Znanstvena studija koja govori tome u prilog, a obavljena na sveučilištu Cornellukazuje na djelovanje kvercetina prilikom stišavanja i ublažavanja upalnih procesa, ova studija je pokazala da Flavonoidi iz soka grejp-futa, sprječavaju stvaranje enzima koji guši kortizon, prirodno protuupalno sredstvo stvoreno vlastitim tjelesnim mehanizmima protiv bolova[1].
Srčane bolesti
Sprovedeno je nekoliko opsežnih istraživanja, a vezano za kvercetin i srčane bolesti. Kvercetin možda ima bolje djelovanje od vitamina E u onesposobljavanju opasnog kolesterola u šteti koju može nanijeti srcu i krvožilnom sustavu. Zaključak tih istraživanja glasi: "Veća konzumirana količina kvercetina u posebnom je srazmjeru s manjom opasnošću od bolesti srca i infarkta[2][3].
Karcinom
Sprovedeni su pokusi na životinjama i ljudima. Zaključak je da kvercetin usporava razvoj tumora i napredovanje različitih vrsta karcinoma. Kod ljudi zaustavlja rast leukemijskih stanica i usporava razvoj raka dojke[4][5]. Kvercetin može preventivno djelovati ili liječiti rak debelog crijeva[6], a možda i raka jednjaka te raka endometrija.
Izvori
- ↑ Reidenberg. M. M., Clinical Pharmacology and Therapeutics, 1996; 59: 62-71.
- ↑ Hertog, M., et al., Lancet, 1993; 342: 1007-11.
- ↑ Hertog, M., et al., Aichives of Internal Medicine, 1995; 155: 381-86.
- ↑ Fischer, M, et al. Carcinogenesis-Oxford, 1982; 3: 1243-45
- ↑ Singhal, R., et al., Biochemical and Biophysical Research Communications, 1995; 208(1): 425-31.
- ↑ Agullo, G., et al., Cancer Letters, 1994; 87(1): 5563.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.