More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Kulturni''' ili '''historijski partikularizam''' je [[Antropologija|antropološki]] pristup proučavanju [[Kultura|kulture]], koji polazi od uvjerenja da je svaka kultura posebna, te je stoga treba proučavati "iz nje same", odnosno istraživati ju unutar i s obzirom na njen vlastiti kontekst. | |||
Sintagma se prvi put spominje [[1968.]] u djelu [[Marvin Harris|Marvina Harrisa]] ''Uspon antropološke teorije'',<ref>Harris, Marvin: ''The Rise of Anthropological Theory: A History of Theories of Culture''. 1968. (Reissued 2001) New York: Thomas Y. Crowell Company</ref> no tvorcem ove ideje se smatra [[Franz Boas]]. On se usprotivljuje do tada u antropologiji dominantnim evolucionističkim teorijama, koje zagovaraju tezu da sva društva u svome razvoju slijede isti put, jednosmjerno kretanje od nižih ka višim, te zanemaruju mogućnost paralelnog razvoja, regresije i prekida kontinuiteta razvoja. Nasuprot tome, Boas tvrdi kako društva mogu doseći isti stupanj kulturne razvijenosti na različite načine. Smatrao je da su kulturni obrasci proizvod različitih mehanizama, poput difuzije i inovacije, koji stvaraju kulturne varijacije, a koje oblikuje i okoliš u kojem ljudi žive i djeluju. | Sintagma se prvi put spominje [[1968.]] u djelu [[Marvin Harris|Marvina Harrisa]] ''Uspon antropološke teorije'',<ref>Harris, Marvin: ''The Rise of Anthropological Theory: A History of Theories of Culture''. 1968. (Reissued 2001) New York: Thomas Y. Crowell Company</ref> no tvorcem ove ideje se smatra [[Franz Boas]]. On se usprotivljuje do tada u antropologiji dominantnim evolucionističkim teorijama, koje zagovaraju tezu da sva društva u svome razvoju slijede isti put, jednosmjerno kretanje od nižih ka višim, te zanemaruju mogućnost paralelnog razvoja, regresije i prekida kontinuiteta razvoja. Nasuprot tome, Boas tvrdi kako društva mogu doseći isti stupanj kulturne razvijenosti na različite načine. Smatrao je da su kulturni obrasci proizvod različitih mehanizama, poput difuzije i inovacije, koji stvaraju kulturne varijacije, a koje oblikuje i okoliš u kojem ljudi žive i djeluju. | ||
Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 16:47
Kulturni ili historijski partikularizam je antropološki pristup proučavanju kulture, koji polazi od uvjerenja da je svaka kultura posebna, te je stoga treba proučavati "iz nje same", odnosno istraživati ju unutar i s obzirom na njen vlastiti kontekst.
Sintagma se prvi put spominje 1968. u djelu Marvina Harrisa Uspon antropološke teorije,[1] no tvorcem ove ideje se smatra Franz Boas. On se usprotivljuje do tada u antropologiji dominantnim evolucionističkim teorijama, koje zagovaraju tezu da sva društva u svome razvoju slijede isti put, jednosmjerno kretanje od nižih ka višim, te zanemaruju mogućnost paralelnog razvoja, regresije i prekida kontinuiteta razvoja. Nasuprot tome, Boas tvrdi kako društva mogu doseći isti stupanj kulturne razvijenosti na različite načine. Smatrao je da su kulturni obrasci proizvod različitih mehanizama, poput difuzije i inovacije, koji stvaraju kulturne varijacije, a koje oblikuje i okoliš u kojem ljudi žive i djeluju.
Prema Boasu, tri osnovna nedostatka evolucionističkih teza Morgana i Tylora su:
- stav o jednolinijskoj evoluciji (tvrdi kako je to puka pretpostavka i da nema dokaza koji bi potkrijepili tvrdnju)
- stav o suvremenim društvima kao o evolucijskim prežicima
- klasifikacija društava na nepouzdanim podacima i neodgovarajućim kriterijima
Glavni prigovor ovoj ideji je da zbog svoje partikularnosti ne pokazuje tendeciju stvaranje univerzalne teorije kojom bi se mogle objasniti sve kulture.
Izvori
- ↑ Harris, Marvin: The Rise of Anthropological Theory: A History of Theories of Culture. 1968. (Reissued 2001) New York: Thomas Y. Crowell Company