Razlika između inačica stranice »Krunoslav Batušić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Krunoslav Batušić'''-->'''Krunoslav Batušić''', dužnosnik [[HSS]], dužnosnik [[NDH]], [[hrvatska politička emigracija|hrvatski emigrantski aktivist]],  
Krunoslav Batušić''', dužnosnik [[HSS]], dužnosnik [[NDH]], [[hrvatska politička emigracija|hrvatski emigrantski aktivist]],  


Bio je istaknuti član [[HSS]]-a.<ref name="kamenjar-moj Bog">[http://kamenjar.com/moj-bog-moja-domovina-moja-obitelj-prvi-1-dio/ Kamenjar.com] Opaska m.o. ''“Moj Bog, moja domovina, moja obitelj!” (prvi dio)'' 27. veljače 2014. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)</ref>
Bio je istaknuti član [[HSS]]-a.<ref name="kamenjar-moj Bog">[http://kamenjar.com/moj-bog-moja-domovina-moja-obitelj-prvi-1-dio/ Kamenjar.com] Opaska m.o. ''“Moj Bog, moja domovina, moja obitelj!” (prvi dio)'' 27. veljače 2014. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)</ref>

Trenutačna izmjena od 16:08, 22. ožujka 2022.

Krunoslav Batušić, dužnosnik HSS, dužnosnik NDH, hrvatski emigrantski aktivist,

Bio je istaknuti član HSS-a.[1] Organizator HSS-ove Hrvatske građanske zaštite. Imala je od 3000 do 4000 zaštitara. Poslije je u HGZ-u osnovana Jurišna satnija koju je vodio Krunoslav Batušić, čije je sjedište prvo bila Frankopanska ulica, a potom Ilica u Zagrebu.[2]

Bio je zapovjednik HSS-ove Seljačke zaštite (HSZ). Uspostavom NDH, predvodio hrvatsku vojsku od 3 000 domobrana i 2 000 zaštitara Seljačke zaštite u smeđim odorama koji su ušli u Sarajevo. Nakon što im je Kunek iz vodstva HSS-a u Sarajevu predao prijavak, produžili su dalje prema Zvorniku i Drini.[3] Ugled koji je imala, pridonijela je da je HGZ postala osobna pratnja Vladka Mačeka, a Batušić je bio zapovjednik njegove osobne pratnje. [4]

Prema Batušićevim izjavama i izjavama svih drugih koji su bili u HGZ i HSZ, osim nešto skrivenih zastarjelih pušaka, nitko od pripadnika Zaštite nije posjedovao nikakvo oružje. Tek su neki nosili dugačke štapove, a mnogi ni to. Poslije njemačkoga napada na Jugoslaviju 6. travnja 1941. i povlačenja srbijanske jugoslavenske vojske koja je bježala pred Nijemcima, ali je pred sobom i za sobom uništavala i ubijala sve hrvatsko civilno što joj je bilo na putu. Stoga se hrvatsko civilno pučanstvo počelo organizirati u obrambene skupine, koje su nicale na prostorima Banovine Hrvatske i po svim hrvatskim povijesnim etničkim prostorima koji će biti uključeni u Nezavisnu Državu Hrvatsku, npr. Sarajevski ustaški tabor, poslije prerastao u Crnu legiju. Zaštitari su, vidjevši propadanje Jugoslavije očekivali da će Maček proglasiti odcjepljenje i uspostaviti Državu Hrvatsku, no od toga nije bilo ništa, premda je Njemačka nudila Mačku državu. Maček nije bio pravi političar, koji će slobodu svog naroda postavljati iznad svega i ispred svega, ne obazirući se na to što će drugi o tome misliti, a najmanje što će o tome misliti tlačitelj naroda u čije ime on govori i za kog se bori. Uvijek je Maček ostao marioneta u rukama beogradske velikosrbijanske kamarile, ne zbog prijevare ili da je bio zaveden, nego iz osobnog uvjerenja i svjesno, politički djelujući stalno na liniji - Hrvatska unutar Jugoslavije. Stoga su ga napuštali. Sve sposobno iz HGZ i HSZ bilo je integrirano u Hrvatske obrambene snage; redarstvo, oružništvo, domobranstvo i razne druge službe. Dobar broj njih dragovoljno je stupio u ustašku vojnicu.[5]

U BiH je HSZ djelovala pod imenom „Hrvatskih zaštitnih lovaca“, od Sarajeva do Vlasenice i Drine. S Drine se Batušić sa svojom Jurišnom satnijom brzojavom javio poglavniku da je hrvatski stijeg na Drini.[2] Nakon pobune zaštitara iz Seljačke zaštite, koja je izbila zbog Rimskih ugovora, Dido Kvaternik zapovijedio je razoružavanje i slanje vagonima zaštitara natrag u Zagreb, među njima i Batušića.[3] Razlog je bio što su se raširile glasine poslije 20. svibnja U krugovima vlasti NDH o pripremanju puča od strane HSZ-a. Ukazala im se prigoda za ukidanje i likvidaciju HSZ-a. Najviši vojni vrh ustaškog pokreta i NDH vodio je i nadzirao tu akciju. Prestanak postojanja HSZ-a označilo je pripremljeno zaustavljanje vlaka u Svetoj Klari kod Zagreba, koji je iz Sarajeva vraćao postrojbe HSZ-a krajem svibnja 1941. godine. Postrojba je u potpunosti razoružana.[2] Bio je upravitelj Župske redarstvene oblasti (šef ustaške policije) u Varaždinu.[6][7] Spominje ga se kao nepozvana gosta na banketu u hotelu "Janje" koji su HSS-ovci priredili u čast HSS-ovaca koji su siječnja 1943. pušteni iz Lepoglave.[8]

Poslije rata bio u izbjegličkom zatvoru u Esterwegenu, sjeverna Njemačka, u kojem je u tom trenutku bilo jedno 80 Hrvata, gdje su bili i preslušavani, a neki na rate otpuštani.[6]

Batušić je bio pukovnik HOS-a, uski i iskreni suradnik generala Luburića.[1] Bio je glavar glavnog stožera "E".[9]

U emigraciji 1956. objavio članak o travanjskim objavio članak o travanjskim događajima 1941. godine.[10] Pisao 1960-ih za Drinu o Hrvatskoj seljačkoj i građanskoj zaštiti[11][4][12]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Kamenjar.com Opaska m.o. “Moj Bog, moja domovina, moja obitelj!” (prvi dio) 27. veljače 2014. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Vojna povijest Stipo Pilić: O paravojnim organizacijama HSS-a između dva svjetska rata 25. svibnja 2017. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  3. ↑ 3,0 3,1 Documents.tips Antun Kunek: Monsinjor Krunoslav Draganović, Glasnik hrvatskog uljudbenog pokreta, Zagreb, 12. srpnja 2008., Godina I. -br. 18. - stranice 15-16 (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  4. ↑ 4,0 4,1 Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.58 Prosinac 2016. Goran Karlić, Višeslav Aralica: Život i djelovanje Vjekoslava Maksa Luburića do proglašenja Nezavisne Države Hrvatske,str. 321, 345
  5. ↑ Dragovoljac.com Zvonimir R. Došen: Večernjakovi povjesničari o ‘Mačekovoj gardi’ 22. siječnja 2016. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  6. ↑ 6,0 6,1 Vladimir Geiger, Suzana Leček: "Živan Kuveždić – ministar na saslušanju (Iskaz Živana Kuveždića UDB-i za NR Hrvatsku u rujnu 1948. o boravku u zarobljeničkim logorima i zatvorima u Italiji i Njemačkoj, od svibnja 1945. do kolovoza 1948.)", Politički zatvorenik, god. XXII, br. 241, Zagreb, 2012., str. 34.-39.
  7. ↑ Sjeverozapadna Hrvatska u Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Građa 1941.-1945. Knjiga IV (siječanj - svibanj 1943.) Izvještaj povjerenstva CK KPH u Zagrebu Centralnom komitetu KP Hrvatske o razgovor s dr Markom Žužićem i puštanju HSS-ovaca iz Lepoglave, Zagreb, Savez za izdavanje Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941.-1945., Znanstvena priprema: Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1985., str. 71. Znaci.net (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  8. ↑ Sjeverozapadna Hrvatska u Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Građa 1941.-1945. Knjiga IV (siječanj - svibanj 1943.) Izvještaj povjerenstva CK KPH u Zagrebu Centralnom komitetu KP Hrvatske o razgovor s dr Markom Žužićem i puštanju HSS-ovaca iz Lepoglave, Zagreb, Savez za izdavanje Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941.-1945., Znanstvena priprema: Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1985., str. 15. Znaci.net (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  9. ↑ Hrvatsko obrambeno štivo Poslijeratni Dopis Ibrahima Pirića Pjanića i Krunoslava Batušića Maksu Luburiću u Madrid (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  10. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija Hrvatska znanstvena bibliografija Anđelko Vlašić: Političko djelovanje Augusta Košutića tijekom Drugog svjetskog rata i poraća (1941-1964)], 20. veljače 2010., doktorska disertacija, Hrvatski studiji, Zagreb, mentor Miroslav Akmadža
  11. ↑ [1] War and Revolution in Yugoslavia 1941 - 1945 - Jozo Tomasevich - Google Knjige. Str. 793. (pristupljeno 22. srpnja 2017.)
  12. ↑ Krunoslav Batušić: "Štapovima i topovima. Sjećanja na Antu Moškova i PTS", Drina, 1-2/1965., Madrid, 191-202, broj posvećen Boki kotorskoj
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Krunoslav_Batušić&oldid=440321"