Razlika između inačica stranice »Krajobrazna ekologija«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Krajobrazna ekologija''' je grana [[ekologija|ekologije]] i [[geografija|geografije]] koja proučava prostornu razliku elemenata u [[krajobraz]]u (poput polja, živica, [[šuma]], [[rijeka (vodotok)|rijeka]] i [[grad]]ova) i načine na koje njihova raspodjela utječe na raspodjelu i protok energije i pojedinaca u okolini (koji onda mogu utjecati na raspodjelu samih elemenata). Krajobrazna ekologija se tipično bavi problemima u primijenjenom i [[holizam|holističkom]] kontekstu. Termin '''krajobrazna ekologija''' skovao je njemački geograf [[Carl Troll]] 1939. godine (Troll 1939). On je razvio terminologiju i mnoge koncepte krajobrazne ekologije kao dio svog ranog rada, primijenivši interpretaciju zračnih snimaka na proučavanje interakcija između okoline i vegetacije. | |||
Središnje teorija krajobrazne ekologije nastala je iz MacArthurove i [[Edward Osborne Wilson|Wilsonove]] ''[[Teorija otočne biogeografije|Teorije otočne biogeografije]]'' (''The Theory of Island Biogeography''). To djelo smatra zajednicu flore i faune na otocima posljedicom kolonizacije iz kopnene stabljike i stohastičnog [[izumiranje|izumiranja]]. Koncepti [[otočna biogeografija|otočne biogeografije]] su generalizirani od fizičkih otoka kako bi apstrahirali krpice [[habitat]]a prema Levinsovu [[metapopulacija|metapopulacijskom]] modelu. Ta generalizacija je potaknula rast krajobrazne ekologije pošto je [[konzervacijska biologija|konzervacijskim biolozima]] pružila novo oruđe za određivanje načina na koji [[habitatna fragmentacija]] utječe na populacijsku održivost. Nedavni rast krajobrazne ekologije mnogo duguje razvoju tehnologije [[geografski informacijski sustav|geografskog informacijskog sustava]] (GIS) i dostupnosti široko opsežnih habitatnih podataka (npr. [[daljinsko snimanje|daljinsko snimljene]] [[Landsat|satelitske slike]] ili [[zračna fotografija]]) | Središnje teorija krajobrazne ekologije nastala je iz MacArthurove i [[Edward Osborne Wilson|Wilsonove]] ''[[Teorija otočne biogeografije|Teorije otočne biogeografije]]'' (''The Theory of Island Biogeography''). To djelo smatra zajednicu flore i faune na otocima posljedicom kolonizacije iz kopnene stabljike i stohastičnog [[izumiranje|izumiranja]]. Koncepti [[otočna biogeografija|otočne biogeografije]] su generalizirani od fizičkih otoka kako bi apstrahirali krpice [[habitat]]a prema Levinsovu [[metapopulacija|metapopulacijskom]] modelu. Ta generalizacija je potaknula rast krajobrazne ekologije pošto je [[konzervacijska biologija|konzervacijskim biolozima]] pružila novo oruđe za određivanje načina na koji [[habitatna fragmentacija]] utječe na populacijsku održivost. Nedavni rast krajobrazne ekologije mnogo duguje razvoju tehnologije [[geografski informacijski sustav|geografskog informacijskog sustava]] (GIS) i dostupnosti široko opsežnih habitatnih podataka (npr. [[daljinsko snimanje|daljinsko snimljene]] [[Landsat|satelitske slike]] ili [[zračna fotografija]]) |
Trenutačna izmjena od 15:25, 22. ožujka 2022.
Krajobrazna ekologija je grana ekologije i geografije koja proučava prostornu razliku elemenata u krajobrazu (poput polja, živica, šuma, rijeka i gradova) i načine na koje njihova raspodjela utječe na raspodjelu i protok energije i pojedinaca u okolini (koji onda mogu utjecati na raspodjelu samih elemenata). Krajobrazna ekologija se tipično bavi problemima u primijenjenom i holističkom kontekstu. Termin krajobrazna ekologija skovao je njemački geograf Carl Troll 1939. godine (Troll 1939). On je razvio terminologiju i mnoge koncepte krajobrazne ekologije kao dio svog ranog rada, primijenivši interpretaciju zračnih snimaka na proučavanje interakcija između okoline i vegetacije.
Središnje teorija krajobrazne ekologije nastala je iz MacArthurove i Wilsonove Teorije otočne biogeografije (The Theory of Island Biogeography). To djelo smatra zajednicu flore i faune na otocima posljedicom kolonizacije iz kopnene stabljike i stohastičnog izumiranja. Koncepti otočne biogeografije su generalizirani od fizičkih otoka kako bi apstrahirali krpice habitata prema Levinsovu metapopulacijskom modelu. Ta generalizacija je potaknula rast krajobrazne ekologije pošto je konzervacijskim biolozima pružila novo oruđe za određivanje načina na koji habitatna fragmentacija utječe na populacijsku održivost. Nedavni rast krajobrazne ekologije mnogo duguje razvoju tehnologije geografskog informacijskog sustava (GIS) i dostupnosti široko opsežnih habitatnih podataka (npr. daljinsko snimljene satelitske slike ili zračna fotografija)
Više informacija
Vanjske poveznice
- Međunarodno udruženje za krajobraznu ekologiju
- Krajobrazna ekologija - Glavni znanstveni dnevnik o krajobraznoj ekologiji
- Američko regionalno udruženje Međunarodnog udruženja za krajobraznu ekologiju