Razlika između inačica stranice »Šime Jurić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Šime Jurić'''-->'''Šime Jurić''' ([[Sinj]], [[18. svibnja]] [[1915.]] — [[Zagreb]], [[27. listopada]] [[2004.]]), hrvatski [[knjižničar]], [[Klasična filologija|klasični filolog]], [[bibliograf]], poznat po istraživanju hrvatskih latinista i [[inkunabula]].<ref name=bib>Anica Nazor: [https://www.bib.irb.hr/269537 ''Šime Jurić ''] Slovo br. 54-55, 2006. Sažetak. CROSBI. Pristupljeno 26. listopada 2020.</ref><ref name=Nazor>Anica Nazor: [https://hrcak.srce.hr/file/22968 ''Šime Jurić''] Slovo br. 54-55, 2006. str. 222. </ref>
Šime Jurić''' ([[Sinj]], [[18. svibnja]] [[1915.]] — [[Zagreb]], [[27. listopada]] [[2004.]]), hrvatski [[knjižničar]], [[Klasična filologija|klasični filolog]], [[bibliograf]], poznat po istraživanju hrvatskih latinista i [[inkunabula]].<ref name=bib>Anica Nazor: [https://www.bib.irb.hr/269537 ''Šime Jurić ''] Slovo br. 54-55, 2006. Sažetak. CROSBI. Pristupljeno 26. listopada 2020.</ref><ref name=Nazor>Anica Nazor: [https://hrcak.srce.hr/file/22968 ''Šime Jurić''] Slovo br. 54-55, 2006. str. 222. </ref>


== Životopis ==
== Životopis ==

Trenutačna izmjena od 09:11, 22. ožujka 2022.

Šime Jurić (Sinj, 18. svibnja 1915.Zagreb, 27. listopada 2004.), hrvatski knjižničar, klasični filolog, bibliograf, poznat po istraživanju hrvatskih latinista i inkunabula.[1][2]

Životopis

Rodio se je 1915. godine. U rodnome je Sinju završio pučku školu i gimnaziju. Diplomirao je u Zagrebu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu 1940. godine. Od 1940. do 1942. bio je profesor u gimnaziju u Zagrebu, a potom do 1943. isto u Bolu na Braču. Radio je 1945. kao kustos u Arheološkom muzej uu Zadru, gdje je sredio i stručno popisao sačuvanu, te rekonstruirao i popisao građu koju su za rata odnijeli Treći Reich i fašistička Italija. Poslije rata završio je na tečaju knjižničarstvo i paleografsko-arhivistički tečaj. Od 1946. je 33 godine radio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici gdje je vodio Zbirku starih i rijetkih knjiga i rukopisa sve do mirovine. Bio član državne delegacije za restitucju i vraćanje kulturnih dobara iz Mađarske.[2] Zaslužan je za temeljito uređenje i rekatalogiziranje trezorske građe koja je za njegova radna vijeka udvostručena. Jurić je vodio projekt priređivanja i objavljivanja Kataloga rukopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Najviš je pridonio u izučavanju hrvatskoga latinizma i inkunabulistike. Napisao je tri knjige o latinskim piscima i u njima je obuhvatio sve najvažnije što je od hrvatskoga latinizma objavljeno u nas i u svijetu od početka tiskarstva do 1848. godine. Zahvaljujući njemu otkrilo se mnoge pisce koje se u povijesnim djelima hrvatske literature i inkunabulistike uopće nisu spominjali.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Anica Nazor: Šime Jurić Slovo br. 54-55, 2006. Sažetak. CROSBI. Pristupljeno 26. listopada 2020.
  2. 2,0 2,1 Anica Nazor: Šime Jurić Slovo br. 54-55, 2006. str. 222.