More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bmz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Ortogeneza''' ([[grčki jezik|grč.]] ''ὀρϑός'': pravilan, ravan + grč. ''γένεσıς'': rođenje), '''ortogenetska evolucija''', '''progresivna evolucija''' ili '''autogeneza''' (grč. ''αὐτός'': sam, jedini), [[hipoteza]] da [[život]] ima urođenu tendenciju [[evolucija|evoluirati]] na jednosmjeran način zbog nekih unutarnjih ili vanjskih "pogonskih sila". Hipoteza se temelji na [[esencijalizam|esencijalizmu]] i [[teleologija|kozmičkoj teleologiji]] te predlaže intrinzički nagon koji polagano transformira [[vrsta|vrstu]]. [[George Gaylord Simpson]] (1953.) u napadu na ortogenezu nazvao je taj mehanizam "misterioznom unutarnjom silom".<ref>[[George Gaylord Simpson]], Life of the Past: An Introduction to Paleontology, Yale University Press, New Haven, 1953, str. 125.</ref> Klasični zagovornici ortogeneze odbacuju teoriju [[prirodna selekcija|prirodne selekcije]] kao organizacijskog mehanizma [[evolucija|evolucije]], i teoriju [[specijacija|specijacije]] te umjesto toga predlažu pravosmjeran model vođene evolucije koja djeluje na diskretne vrste s "[[bit]]i". Termin ''ortogeneza'' popularizirao je [[Theodor Eimer]] iako su mnoge ideje puno starije (Bateson 1909).<ref name="Dawkins">[http://www.simonyi.ox.ac.uk/dawkins/WorldOfDawkins-archive/Dawkins/Work/Articles/1993-09-11future.shtml The evolutionary future of man: A biological view of progress]</ref> | |||
== Više informacija == | == Više informacija == | ||
Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 18:29
Ortogeneza (grč. ὀρϑός: pravilan, ravan + grč. γένεσıς: rođenje), ortogenetska evolucija, progresivna evolucija ili autogeneza (grč. αὐτός: sam, jedini), hipoteza da život ima urođenu tendenciju evoluirati na jednosmjeran način zbog nekih unutarnjih ili vanjskih "pogonskih sila". Hipoteza se temelji na esencijalizmu i kozmičkoj teleologiji te predlaže intrinzički nagon koji polagano transformira vrstu. George Gaylord Simpson (1953.) u napadu na ortogenezu nazvao je taj mehanizam "misterioznom unutarnjom silom".[1] Klasični zagovornici ortogeneze odbacuju teoriju prirodne selekcije kao organizacijskog mehanizma evolucije, i teoriju specijacije te umjesto toga predlažu pravosmjeran model vođene evolucije koja djeluje na diskretne vrste s "biti". Termin ortogeneza popularizirao je Theodor Eimer iako su mnoge ideje puno starije (Bateson 1909).[2]
Više informacija
Izvori
- ↑ George Gaylord Simpson, Life of the Past: An Introduction to Paleontology, Yale University Press, New Haven, 1953, str. 125.
- ↑ The evolutionary future of man: A biological view of progress
Bibliografija
- Bateson, William, 1909. Heredity and variation in modern lights, in Darwin and Modern Science (A.C. Seward ed.). Cambridge University Press. Chapter V. E-book.
- Dennett, Daniel, 1995. Darwin's Dangerous Idea. Simon & Schuster.
- Huxley, Julian, 1942. The Modern Evolutionary Synthesis, London: George Allen and Unwin.
- Jacobs, Susan C., Allan Larson & James M. Cheverud, 1995. Phylogenetic Relationships and Orthogenetic Evolution of Coat Color Among Tamarins (Genus Saguinus). Syst. Biol. 44(4):515—532, Abstract.
- Mayr, Ernst, 2002. What Evolution Is, London: Weidenfeld and Nicolson.
- Simpson, George G., 1957. Life Of The Past: Introduction to Paleontology. Yale University Press, str. 119.
- Wilkins, John, 1997. What is macroevolution?. TalkOrigins Archive [1] (14:08 UTC, 13. listopada 2004.)
- Ranganath, H. A., & Hägel, K, 1981. Karyotypic orthoselection in Drosophila. Natur Wissenschaften. 68(10):527-528, [2].