Razlika između inačica stranice »Orkestar rudarske glazbe«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bmz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Orkestar rudarske glazbe''', [[orkestar]] [[Rudnik Kakanj|Rudnika]] [[Kakanj|Kaknja]]. <ref name="najstariji">(boš.) [http://www.kakanjlive.com/novost/najstariji-i-najmladi-u-orkestru-rudarske-glazbe/2402 KakanjLive] A.Z. ''Najstariji i najmlađi u Orkestru rudarske glazbe'' 16. srpnja 2017. (pristupljeno 11. ožujka 2019.)</ref> | |||
Orkestar je osnovan [[1952.]] godine. Za osnivanje su zaslužni [[Hrvati u BiH|Hrvati]] iz Kaknja. Pedesetak budućih svirača okupili su Nikola Nevjestić, Đuro Zec i Ivica Grgić, pokretači projekta. Članstvo se poslije osipalo ali je uvijek bio dovoljan broj glazbenika. Početci su bili u Vatrogasnim prostorijama, blizu mosta kod Benta. Na toj haldiji bili su rudnički objekti, a poslije nogometno igralište. Danas blizu su prostorije [[HKD Napredak|Napretka]]. Nadošli su i uspjesi na glazbeničkim natjecanjima. Na natjecanju [[puhački orkestar|puhačkih orkestara]] u Domu milicije u Sarajevu osvojili su drugo mjesto izvedbom skladbe Avde Smajlovića ''S Vrela Bosne''. Imali su i istaknute skupne nastupe, kao s Glazbom iz Zenice na paradi u Beogradu. Dugi stav sviranja u orkestru ostvarili su Josip Tomičić, Joža Špringer, Ivica Adamčić – Fant, Petar Zakušek, Slavko Mijač, Suljo Zaimović, Mesud Zaimović. Dolaskom mlađih došao je i novi zvuk i novi [[repertoar]]. Današnji [[dirigent]] orkestra je Arnes Bajramić, profesor glazbe iz Zenice. Predsjednik Orkestra je Mirsad Dervoz. Jožef Špringer je od 1972. do 2014 bio [[kapelnik]] Orkestra. <ref name="najstariji"/> | Orkestar je osnovan [[1952.]] godine. Za osnivanje su zaslužni [[Hrvati u BiH|Hrvati]] iz Kaknja. Pedesetak budućih svirača okupili su Nikola Nevjestić, Đuro Zec i Ivica Grgić, pokretači projekta. Članstvo se poslije osipalo ali je uvijek bio dovoljan broj glazbenika. Početci su bili u Vatrogasnim prostorijama, blizu mosta kod Benta. Na toj haldiji bili su rudnički objekti, a poslije nogometno igralište. Danas blizu su prostorije [[HKD Napredak|Napretka]]. Nadošli su i uspjesi na glazbeničkim natjecanjima. Na natjecanju [[puhački orkestar|puhačkih orkestara]] u Domu milicije u Sarajevu osvojili su drugo mjesto izvedbom skladbe Avde Smajlovića ''S Vrela Bosne''. Imali su i istaknute skupne nastupe, kao s Glazbom iz Zenice na paradi u Beogradu. Dugi stav sviranja u orkestru ostvarili su Josip Tomičić, Joža Špringer, Ivica Adamčić – Fant, Petar Zakušek, Slavko Mijač, Suljo Zaimović, Mesud Zaimović. Dolaskom mlađih došao je i novi zvuk i novi [[repertoar]]. Današnji [[dirigent]] orkestra je Arnes Bajramić, profesor glazbe iz Zenice. Predsjednik Orkestra je Mirsad Dervoz. Jožef Špringer je od 1972. do 2014 bio [[kapelnik]] Orkestra. <ref name="najstariji"/> | ||
Trenutačna izmjena od 18:24, 20. ožujka 2022.
Orkestar rudarske glazbe, orkestar Rudnika Kaknja. [1]
Orkestar je osnovan 1952. godine. Za osnivanje su zaslužni Hrvati iz Kaknja. Pedesetak budućih svirača okupili su Nikola Nevjestić, Đuro Zec i Ivica Grgić, pokretači projekta. Članstvo se poslije osipalo ali je uvijek bio dovoljan broj glazbenika. Početci su bili u Vatrogasnim prostorijama, blizu mosta kod Benta. Na toj haldiji bili su rudnički objekti, a poslije nogometno igralište. Danas blizu su prostorije Napretka. Nadošli su i uspjesi na glazbeničkim natjecanjima. Na natjecanju puhačkih orkestara u Domu milicije u Sarajevu osvojili su drugo mjesto izvedbom skladbe Avde Smajlovića S Vrela Bosne. Imali su i istaknute skupne nastupe, kao s Glazbom iz Zenice na paradi u Beogradu. Dugi stav sviranja u orkestru ostvarili su Josip Tomičić, Joža Špringer, Ivica Adamčić – Fant, Petar Zakušek, Slavko Mijač, Suljo Zaimović, Mesud Zaimović. Dolaskom mlađih došao je i novi zvuk i novi repertoar. Današnji dirigent orkestra je Arnes Bajramić, profesor glazbe iz Zenice. Predsjednik Orkestra je Mirsad Dervoz. Jožef Špringer je od 1972. do 2014 bio kapelnik Orkestra. [1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 (boš.) KakanjLive A.Z. Najstariji i najmlađi u Orkestru rudarske glazbe 16. srpnja 2017. (pristupljeno 11. ožujka 2019.)