More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bmz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Organum''' (srednjovjekovni [[Latinski jezik|latinski]] < klasični [[Latinski jezik|latinski]] organum: orgulje, glazbalo), je u [[Glazba|glazbi]] skupni naziv za različite tipove [[Višeglasje|višeglasja]] u razdoblju od kasnoga [[9. stoljeće|9.stoljeća]] do polovice [[18. stoljeće|18. stoljeća]]. Broj glasova koji sudjeluju u izvedbi utjecao je na naziv organuma, pa se razlikuju organum duplum (dvoglasni), triplum (troglasni) i quadruplum (četveroglasni). Najzastupljeniji su tipovi organuma paralelni i slobodni organumi. Paralelni organum obilježava usporedno kretanje dvaju glasova u intervalima [[Kvarta|kvarte]], [[Kvinta|kvinte]] i [[Oktava|oktave]], te izrazita silabičnost. U tom je tipu organuma vodeća dionica (cantus ili vox principalis) u gornjem glasu, dok je prateći glas (vox organalis) u donjoj dionici. Kod slobodnog organuma vodeći je glas u donjoj dionici, a nad njim se poput slobodne improvizacije kreće gornji melizmatični glas. Taj tip organuma često se povezuje s načinom pjevanja u [[Samostan sv. Marcijala u Limogesu|samostanu sv. Marcijala]] u [[Francuska|francuskom]] gradu [[Limoges]]u. Primjeri najranijih organuma nalaze se u teoretskim traktatima De institutione harmonica, Ad organum faciendam, De organo i Musica enchiriadis. Najveća rukopisna zbirka organuma nastala je za uporabu u [[Katedrala Notre-Dame u Parizu|katedrali Notre-Dame]] u [[Pariz]]u i naziva se Magnus liber organi. Najveći su majstori pariškog organuma bili [[Léonin]] i [[Pérotin]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45486 Organum na Hrvatskoj enciklopediji]</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 18:22
Organum (srednjovjekovni latinski < klasični latinski organum: orgulje, glazbalo), je u glazbi skupni naziv za različite tipove višeglasja u razdoblju od kasnoga 9.stoljeća do polovice 18. stoljeća. Broj glasova koji sudjeluju u izvedbi utjecao je na naziv organuma, pa se razlikuju organum duplum (dvoglasni), triplum (troglasni) i quadruplum (četveroglasni). Najzastupljeniji su tipovi organuma paralelni i slobodni organumi. Paralelni organum obilježava usporedno kretanje dvaju glasova u intervalima kvarte, kvinte i oktave, te izrazita silabičnost. U tom je tipu organuma vodeća dionica (cantus ili vox principalis) u gornjem glasu, dok je prateći glas (vox organalis) u donjoj dionici. Kod slobodnog organuma vodeći je glas u donjoj dionici, a nad njim se poput slobodne improvizacije kreće gornji melizmatični glas. Taj tip organuma često se povezuje s načinom pjevanja u samostanu sv. Marcijala u francuskom gradu Limogesu. Primjeri najranijih organuma nalaze se u teoretskim traktatima De institutione harmonica, Ad organum faciendam, De organo i Musica enchiriadis. Najveća rukopisna zbirka organuma nastala je za uporabu u katedrali Notre-Dame u Parizu i naziva se Magnus liber organi. Najveći su majstori pariškog organuma bili Léonin i Pérotin.[1]