O tempora, o mores!: razlika između inačica
m no summary specified |
m bmz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''O tempora, o mores!''''' slavna je [[Ciceron]]ova rečenica u njegovom [[Protiv Katiline|Prvom govoru protiv Katiline]]. Prevodi se izrazom '''Čudnih li vremena, čudnih li običaja!''' | |||
Na početku svojeg govora protiv [[Katilina|Katiline]], koji ga je prethodno htio ubiti, Ciceron oplakuje zlobu i pokvarenost Katilinine dobi. Ciceron je frustriran što, unatoč svim dokazima koji su prikupljeni protiv Katiline koji se urotio radi svrgavanja rimske vlasti, te činjenice da je Senat donio [[senatus consultum ultimum]], Katilina još nije osuđen. Ciceron nastavlja opisivati različita vremena u rimskoj povijesti kada su konzuli ubijali urotnike čak uz manje dokaza. Ponekad se, kao u slučaju ubojstva Gaja Grakha (jednog od [[Gracchi|braće Grakho]]) koje je izvršio bivši konzul Lucije Opimije, odluka temeljila samo na "quasdam seditionum suspiciones", tj. ''pouzdanim sumnjama na ustanak'' (odlomak 2, lineja 3) | Na početku svojeg govora protiv [[Katilina|Katiline]], koji ga je prethodno htio ubiti, Ciceron oplakuje zlobu i pokvarenost Katilinine dobi. Ciceron je frustriran što, unatoč svim dokazima koji su prikupljeni protiv Katiline koji se urotio radi svrgavanja rimske vlasti, te činjenice da je Senat donio [[senatus consultum ultimum]], Katilina još nije osuđen. Ciceron nastavlja opisivati različita vremena u rimskoj povijesti kada su konzuli ubijali urotnike čak uz manje dokaza. Ponekad se, kao u slučaju ubojstva Gaja Grakha (jednog od [[Gracchi|braće Grakho]]) koje je izvršio bivši konzul Lucije Opimije, odluka temeljila samo na "quasdam seditionum suspiciones", tj. ''pouzdanim sumnjama na ustanak'' (odlomak 2, lineja 3) | ||
Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 15:25
O tempora, o mores! slavna je Ciceronova rečenica u njegovom Prvom govoru protiv Katiline. Prevodi se izrazom Čudnih li vremena, čudnih li običaja!
Na početku svojeg govora protiv Katiline, koji ga je prethodno htio ubiti, Ciceron oplakuje zlobu i pokvarenost Katilinine dobi. Ciceron je frustriran što, unatoč svim dokazima koji su prikupljeni protiv Katiline koji se urotio radi svrgavanja rimske vlasti, te činjenice da je Senat donio senatus consultum ultimum, Katilina još nije osuđen. Ciceron nastavlja opisivati različita vremena u rimskoj povijesti kada su konzuli ubijali urotnike čak uz manje dokaza. Ponekad se, kao u slučaju ubojstva Gaja Grakha (jednog od braće Grakho) koje je izvršio bivši konzul Lucije Opimije, odluka temeljila samo na "quasdam seditionum suspiciones", tj. pouzdanim sumnjama na ustanak (odlomak 2, lineja 3)
Ova se sentencija danas koristi kao usklik u kritiziranju trenutačnih stavova i trendova, često u šali ili uz ironiju.