Nagrada Stjepko Težak: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Nagrada Stjepko Težak'''-->'''Nagrada Stjepko Težak''', hrvatska je [[Književnost|književna]] nagrada.
Nagrada Stjepko Težak''', hrvatska je [[Književnost|književna]] nagrada.


==Povijest==
==Povijest==

Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 06:24

Nagrada Stjepko Težak, hrvatska je književna nagrada.

Povijest[uredi]

Datoteka:Zrinski petar pismo.jpg
Oproštajno pismo Zrinskog supruzi Katarini.

Nagradu su 2014. godine utemeljili Ogranak Matice hrvatske u Ozlju, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj i Grad Ozalj. Dodjeljuje se pobjednicima Međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ za najbolju kratku ljubavnu priču. Natječaj je inspiriran oproštajnim pismom Petra Zrinskog supruzi Katarini.

Opis[uredi]

Nagrada naziv nosi u spomen na znamenitoga hrvatskog jezikoslovca Stjepka Težaka, rođenog u Požunu kraj Ozlja.

Priče trebaju biti ljubavne tematike te također biti vezane uz Ozalj i njegovu kulturnopovijesnu baštinu.

Dodjeljuju se tri nagrade koje se sastoje od povelje i novčane nagrade. Uz to pohvaljuje se još sedam priča. Članovi ocjenjivačkog povjerenstva natječaja su Julijana Matanović, Dubravka Težak i Jasmin Imamović.

Dobitnici[uredi]

2014.[uredi]

Pohvaljene priče: Anka i rijeka Snježane Babić-Višnjić, Zapisi nijemog čovjeka Andree Bosanac, Izložba za poludit Maria Kolara, Živjeti Morene Livaković, Dvorska dama Nives Matijević, 20. ožujka Mirjane Mrkela i Ples Marije Pilić.<ref>Popis dobitnika i pohvaljenih za 2014. godinu dobiven od Bogdana Bošnjaka, voditelja Gradske knjižinice i čitaonice Ivana Belostenca Ozalj, 17. siječnja 2018.</ref>

2015.[uredi]

  • 1. nagrada: Vlasta Linić, Ivorova loza
  • 2. nagrada: Vesna Ljubić Sammartino, A Kupa teče
  • 3. nagrada: Sebastijan Antonio Kukavica, Što ako jedne noći u tvoju samoću ušulja demon i upita te šta ako (solilokvij Ivana Antuna Zrinskog koji umire pomračenog uma u tvrđavi Schlossberg)

Pohvaljene priče: Dodir struje Branke Primorac, Mačka Blaženke Slovenec, Majčino pismo Doris Pandžić, Na kupalištu Dinke Premužić, Stablo u snijegu Anele Borčić, Kiša Gordane Lenić i Carstvo tišine Vinka Drače.<ref>REZULTATI međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ Ozalj 2015., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2015., pristupljeno 16. siječnja 2018.</ref>

2016.[uredi]

Pohvaljene priče: Munjara Marte Glowatzky Novosel, To su bili naši dani Denisa i Anite Peričić, Ispovijed Jelene Ignjatove, godine Gospodnje 1751. Vinka Drače, Nevidljivi Tamare Lovey, Modri Ružice Aščić, Velika ljubav u maloj priči Ljiljane Matković i Veronikino srce Danile Linić.<ref>Međunarodni natječaj za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“, Ozalj, 2016., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2016., pristupljeno 16. siječnja 2018.</ref>

2017.[uredi]

  • 1. nagrada: Danila Linić, Ispovijed oca Vjekoslava (Aloisiusa) redovnika Pavlina
  • 2. nagrada: Senka Čorak, Miris divlje naranče
  • 3. nagrada: Marija Dukić, Kao snijeg

Pohvaljene priče: Moje drago serce Ivane Adlešić Pervan, Sretan kraj Snježane Babić-Višnjić, Vrisak Kamuela Efoja <ref>Kamuel Efojo je pseudonim, a autor koji se pod njime krije nije bio voljan otkriti svoj identitet</ref>, Akvareli smrti Igora Ivka, Moje drago serce Erika Matejaka, Skrivena u lopočima Ljiljane Matković i Vještica Marina Pelaića.<ref>Proglašenje dobitnika nagrade "Stjepko Težak, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 8. ožujka 2017., pristupljeno 16. siječnja 2018.</ref>

2018.[uredi]

  • 1. nagrada: Senka Čorak, Ključonoša
  • 2. nagrada: Andy Jelčić, Sutra budu mene glavu sekli
  • 3. nagrada: Ivana Josić, Opet je kidnuo

Pohvaljene priče: Dva Petra i treći, Lidije Barte, Priča o doktorici i vojniku, Marije Dukić, I ja tebe, Dražena Filoševića, Nikog nema doma, Zdenke Maltar , Profil utvrde, Suzane Matić, Dvadeseti devet godina, i tek ponešto dana, Denisa i Anite Peričić te Pero i Katica, Ines Trkulje.<ref>Nataša Lusavec Colarić, Senka Čorak osvojila nagradu “Stjepko Težak” za priču “Ključonoša”, trend.com.hr, 28. travnja 2018., pristupljeno 30. siječnja 2019.</ref>

Izvori[uredi]

Bilješke i literatura
1 }}
     | references-column-width 
     | references-column-count references-column-count-{{#if:1|{{{1}}}}} }}
   | {{#if: 
     | references-column-width }} }}" style="{{#if: 
   | {{#iferror: {{#ifexpr: 1 > 1 }}
     | -moz-column-width: {{#if:1|{{{1}}}}}; -webkit-column-width: {{#if:1|{{{1}}}}}; column-width: {{#if:1|{{{1}}}}};
     | -moz-column-count:{{#if:1|{{{1}}}}};-webkit-column-count:{{#if:1|{{{1}}}}};column-count:{{#if:1|{{{1}}}}}; }}
   | {{#if: 
     | -moz-column-width: {{{colwidth}}}; -webkit-column-width: {{{colwidth}}}; column-width: {{{colwidth}}}; }} }} list-style-type: {{#switch: 
   | upper-alpha
   | upper-roman
   | lower-alpha
   | lower-greek
   | lower-roman = {{{group}}}
   | #default = decimal}};">
<references group=""></references>

Vanjske poveznice[uredi]

Logotip Wikizvora
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Pismo Petra Zrinskog
Mrežna mjesta