Kiparske tehnike

Kiparske tehnike ili tehnike prostorno - plastičkog oblikovanja su svi materijali i način njihove upotrebe pri oblikovanju nekog skulpturalnog (kiparskog) djela.

Tehnički kiparska ostvarenja dijelimo u tri grupe:

• djela koja umjetnik oblikuje sam, od skiciranja do konačne izvedbe (klesanjem, modeliranjem ili konstrukcijom)
• umjetnik djelo izrađuje do određenog stupnja sam, a za konačan izgled potreban je tehnološki postupak ili pomoćnici (npr. klesari)
• umjetnik izradi samo model, a pravi oblik djelo dobiva lijevanjem

Kiparska tehnika klesanja (tesanja) drvenih materijala

Dva su osnovna načina kako nastaju kiparski oblici: modeliranjem i klesanjem (tesanjem). Modeliranje je npr. kada kipar bezobličnu masu gline modelira (oblikuje) rukom, pritiskivanjem ili razvlačenjem, dodavanjem ili oduzimanjem. Kada se glina osuši ili ispeče, skulptura se stvrdne i dobiva konačni oblik koji se može umnožiti (npr. u bronci) ako po njemu napravimo kalup. Modelirati kipar može i u nizu drugih tvari: papiru, kartonu, metalnom limu, sintetičkim materijalima, staklu (lijevanjem), čeliku i dr.

Klesanje ili tesanje podrazumijeva da se iz većeg volumena građe – drva, kamena, mramora, gipsa – odlamanjem, odsijecanjem, ili klesanjem oblikuje manja željena forma.

Aristotel: "… kao da je oblik bio zarobljen, utopljen u masu, a kipar ga je oslobodio odstranjujući suvišnu, vanjsku oblogu …"

Kiparski materijali i tehnike

• Glina
• Glinamol
• Vosak
• Gips
• Bronca
• Drvo
• Kamen
• Žica
• Staklo
• Bjelokost
• Lim, aluminijska i bakrena folija
• Papir - plastika
• Kaširana papir-plastika (papir-maše)
• Plastika
• Bitumen i drugi materijali
• Kombinirana tehnika (razni materijali)
• Inkrustacija
• Asamblaž