More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Kilperik II.''' (lat. ''Chilpericus'') (oko [[450.]] – [[493.]]) bio je [[popis burgundskih kraljeva|kralj]] [[Burgundi|Burgunda]] ([[Drugo Burgundsko Kraljevstvo]]) između [[473.]]i [[493.]] godine. | |||
Kilperik je bio sin burgundskog kralja [[Gundiok]]a i nećak gospodara Zapadnog Rimskog Carstva [[Ricimer]]a. Braća su mu bili [[Gundobad]], [[Gundomar]] (Godomar) i [[Godegizel]]. Kad je Gundiok umro 473. godine, Gundiokova burgundska država podijeljena je njegovoj četvorici nasljednika. Gundobadova državina imala je sjedište u [[Lyon]]u, Kilperikova u [[Valence]]u, Gundomarova u [[Vienne]]i i [[Godegizel]]ova u Viennei i [[Ženeva|Ženevi]]). | Kilperik je bio sin burgundskog kralja [[Gundiok]]a i nećak gospodara Zapadnog Rimskog Carstva [[Ricimer]]a. Braća su mu bili [[Gundobad]], [[Gundomar]] (Godomar) i [[Godegizel]]. Kad je Gundiok umro 473. godine, Gundiokova burgundska država podijeljena je njegovoj četvorici nasljednika. Gundobadova državina imala je sjedište u [[Lyon]]u, Kilperikova u [[Valence]]u, Gundomarova u [[Vienne]]i i [[Godegizel]]ova u Viennei i [[Ženeva|Ženevi]]). |
Posljednja izmjena od 18. ožujak 2022. u 20:42
Kilperik II. (lat. Chilpericus) (oko 450. – 493.) bio je kralj Burgunda (Drugo Burgundsko Kraljevstvo) između 473.i 493. godine.
Kilperik je bio sin burgundskog kralja Gundioka i nećak gospodara Zapadnog Rimskog Carstva Ricimera. Braća su mu bili Gundobad, Gundomar (Godomar) i Godegizel. Kad je Gundiok umro 473. godine, Gundiokova burgundska država podijeljena je njegovoj četvorici nasljednika. Gundobadova državina imala je sjedište u Lyonu, Kilperikova u Valenceu, Gundomarova u Viennei i Godegizelova u Viennei i Ženevi).
Kilperik je prvog ljeta dok je vladao bio vazalom magisteru militumu Zapadnog Rimskog Carstva Ekdiciju, a potom se osamostalio. Uskoro se sukobio s bratom Gundobadom, koji ga je 486. uklonio i zauzeo njegove zemlje. Naposljetku ga je Gundobad ubio 493. a suprugu mu udavio.
Kilperikove dvije kćeri su se uspjele spasiti. Starija kćer Kroma se zaredila i postala redovnicom. Klotilda je izbjegla u franačke zemlje. Ondje se udala za njihova kralja Klodviga I., gdje je spremila uzvrat stricu Gundobadu, potičući supruga i sinove na rat protiv njega.
Izvori
- sv. Grgur iz Toursa: Historia Francorum. Earnest Brehaut, prev. 1916.