Razlika između inačica stranice »Kamilo Firinger«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Kamilo Firinger''' ([[Daruvar]], [[20. veljače]] [[1893.]] – [[Osijek]], [[21. ožujka]] [[1984.]]), hrv. katolički kulturni djelatnik, arhivist i športski djelatnik <ref>[[Vladimir Lončarević]]: [http://gkonline.info/test/feljton_2011_39-42.pdf Katolički oblikovatelji kulture. Kamilo Firinger, voditelj »katoličke političke škole«], Glas Koncila, 16. listopada 2011., str. 21</ref><ref name="Essekeri">[http://essekeri.hr/firinger-kamilo.html Essekeri] ''Kamilo Firinger'' (pristupljeno 24. kolovoza 2018.)</ref><ref name="Hrvatska enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19705 Hrvatska enciklopedija] ''Firinger, Kamilo''; LZMK, Zagreb (pristupljeno 24. kolovoza 2018.)</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Trenutačna izmjena od 11:46, 18. ožujka 2022.
Kamilo Firinger (Daruvar, 20. veljače 1893. – Osijek, 21. ožujka 1984.), hrv. katolički kulturni djelatnik, arhivist i športski djelatnik [1][2][3]
Životopis
Rodio se u Daruvaru od oca Frana, ravnatelja darovarske pučke škole i majke Slavke Šegec, rođenjem Osječanke. U Daruvaru je proveo djetinjstvo i prve godine osnovne škole. Preselio je u Osijek kod strica, te je maturirao na Klasičnoj Velikoj gimnaziji. Sljedeće školske godine završio je topničku školu za pričuvne časnike u Zagrebu, i zatim upisao zagrebački Pravni fakultet. Studij mu je prekinuo Prvi svjetski rat. Bio je na srpskom, talijanskom, turskom i ruskom ratištu. Na potonjem je prešao Rusima i stupio u srpsku i poslije rusku vojsku. 1919. vratio se iz Rusije. Sudjelovao u borbama za oslobođenje Koruške. Bio je zapovjednikom slovenske 1. bitnice Topničkog puka u Celju, za što mu je dodijeljena Koruška spomenica. Djelatne vojne službe razriješen je 30. lipnja 1920. godine. Završio je studij prava. Dovršio ga je u Grazu i Zagrebu, i doktorirao pravo. K tome, studirao je jezike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu: ruski, francuski, engleski i mađarski.[2]
Od 1922. je u Osijeku. Do 1946. radio je kao odvjetnik. Jedno vrijeme radio u osječkome Gradskom muzeju. Od 1947. upravitelj ispostave zagrebačkoga Državnog arhiva u Osijeku. Zaslugom Kamila Firingera osnovan je Historijski arhiv. Bilo je to 1956. godine. Arhivu je bio ravnateljem do 1977., kad je otišao u mirovinu.[3]
Pridonio kulturnom i društvenom životu, osobito arheološkom društvu Mursa. [3]
Važan u športskom životu u Osijeku. Pionir slavonskoga planinarstva. Osnovao je PD Jankovac 1925., čijim je dugogodišnjim predsjednikom bio u dva mandata. Također zaslužan za utemeljenje Smučarskoga saveza kotara Osijek. [3]
Djela
Pisao je rasprave i članke iz povijesti Osijeka i osječkoga kraja. Opus čini preko 400 radova. Suradnik brojnih hrvatskih časopisa i novina.[3]
Izvori
- ↑ Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Kamilo Firinger, voditelj »katoličke političke škole«, Glas Koncila, 16. listopada 2011., str. 21
- ↑ 2,0 2,1 Essekeri Kamilo Firinger (pristupljeno 24. kolovoza 2018.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Hrvatska enciklopedija Firinger, Kamilo; LZMK, Zagreb (pristupljeno 24. kolovoza 2018.)