Razlika između inačica stranice »Æ«

Trenutačna izmjena od 08:11, 18. ožujka 2022.

Æ (minuskula: æ), grafem. Nastao je od slova a i e i prvotno je bio ligatura koja je predstavljala latinski dvoglas ae. Samostalno je slovo u abecedama jezika poput danskog, norveškog, islandskog i ferojskog. U staroengleskoj latinici zvao se æsc (ash tree, hrv. jasen)^[1] prema anglo-saskoj runi ansuzu (ᚫ, ) koju je transliterirala. Tradicijsko ime u engleskom i danas je ash (IPA: |æ|ʃ ). Također je bila u uporabi u starošvedskom prije nego ju je nadomjestilo slovo ä. Danas međunarodna fonetska abeceda koristi za predstaviti kratki glas "a". Inačice su Ǣ ǣ Ǽ ǽ æ̀. U suvremenoj francuskoj abecedi æ se koristi za izricanje latinskih i grčkih posuđenica kao tænia i ex æquo. Osetski jezik također ima to slovo u latinici kojom se služio od 1923. do 1938., ali nakon toga i u svojoj ćirilici koristili su identično slovo. Izgovara se kao srednji središnji samoglasnik šva. U službenom je pravopisu čileanskog jezika qawasqara te u fuegianskoj domorodačkoj skupini jezika s Ognjene zemlje u jeziku yagánu.

Izvori

↑ Harrison, James A.; Baskervill, W. M., eds. (1885). "æsc". A Handy Anglo-Saxon Dictionary: Based on Groschopp's Grein. A. S. Barnes. str. 11. https://books.google.com/books?id=H99ZAAAAMAAJ&pg=PA11

[1] Harrison, James A.; Baskervill, W. M., eds. (1885). "æsc". A Handy Anglo-Saxon Dictionary: Based on Groschopp's Grein. A. S. Barnes. str. 11. https://books.google.com/books?id=H99ZAAAAMAAJ&pg=PA11

[1]

Inačica od 23:23, 2. siječnja 2022. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)) ← Starija izmjena		Trenutačna izmjena od 08:11, 18. ožujka 2022. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) m (bnz)
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Æ'''-->'''~~Æ''' ([[malo slovo\|minuskula]]: æ), [[grafem]]. Nastao je od slova '''a''' i '''e''' i prvotno je bio [[ligatura]] koja je predstavljala [[latinski]] [[dvoglas]] ''ae''. Samostalno je slovo u abecedama jezika poput [[danski\|danskog]], [[norveški\|norveškog]], [[islandski\|islandskog]] i [[ferojski\|ferojskog]]. U [[staroengleska latinica\|staroengleskoj latinici]] zvao se ''æsc'' (''ash tree'', hrv. [[jasen]])<ref>{{Citiranje knjige \|chapter=æsc \|chapter-url=https://books.google.com/books?id=H99ZAAAAMAAJ&pg=PA11 \|page=11 \|title=A Handy Anglo-Saxon Dictionary: Based on Groschopp's Grein \|editor1-last=Harrison \|editor1-first=James A. \|editor2-last=Baskervill \|editor2-first=W. M. \|year=1885 \|publisher=A. S. Barnes}}</ref> prema [[anglo-saske rune\|anglo-saskoj runi]] [[ansuz (runa)\|ansuzu]] ([[ᚫ]], [[File:Runic letter ansuz.svg\|20x16px]] ) koju je transliterirala. Tradicijsko ime u engleskom i danas je '''ash''' (IPA: \|æ\|ʃ ). Također je bila u uporabi u [[starošvedski jezik\|starošvedskom]] prije nego ju je nadomjestilo slovo [[ä]]. Danas [[međunarodna fonetska abeceda]] koristi za predstaviti kratki glas "a". Inačice su '''Ǣ ǣ Ǽ ǽ æ̀'''.		Æ''' ([[malo slovo\|minuskula]]: æ), [[grafem]]. Nastao je od slova '''a''' i '''e''' i prvotno je bio [[ligatura]] koja je predstavljala [[latinski]] [[dvoglas]] ''ae''. Samostalno je slovo u abecedama jezika poput [[danski\|danskog]], [[norveški\|norveškog]], [[islandski\|islandskog]] i [[ferojski\|ferojskog]]. U [[staroengleska latinica\|staroengleskoj latinici]] zvao se ''æsc'' (''ash tree'', hrv. [[jasen]])<ref>{{Citiranje knjige \|chapter=æsc \|chapter-url=https://books.google.com/books?id=H99ZAAAAMAAJ&pg=PA11 \|page=11 \|title=A Handy Anglo-Saxon Dictionary: Based on Groschopp's Grein \|editor1-last=Harrison \|editor1-first=James A. \|editor2-last=Baskervill \|editor2-first=W. M. \|year=1885 \|publisher=A. S. Barnes}}</ref> prema [[anglo-saske rune\|anglo-saskoj runi]] [[ansuz (runa)\|ansuzu]] ([[ᚫ]], [[File:Runic letter ansuz.svg\|20x16px]] ) koju je transliterirala. Tradicijsko ime u engleskom i danas je '''ash''' (IPA: \|æ\|ʃ ). Također je bila u uporabi u [[starošvedski jezik\|starošvedskom]] prije nego ju je nadomjestilo slovo [[ä]]. Danas [[međunarodna fonetska abeceda]] koristi za predstaviti kratki glas "a". Inačice su '''Ǣ ǣ Ǽ ǽ æ̀'''.
	U suvremenoj [[francuska abeceda\|francuskoj abecedi]] æ se koristi za izricanje latinskih i grčkih posuđenica kao ''tænia'' i ''ex æquo''. [[Osetski jezik]] također ima to slovo u latinici kojom se služio od 1923. do 1938., ali nakon toga i u svojoj ćirilici koristili su identično slovo. Izgovara se kao [[srednji središnji samoglasnik]] [[šva]]. U službenom je pravopisu čileanskog jezika [[Qawasqar jezik\|qawasqara]] te u [[fuegianski jezici\|fuegianskoj]] domorodačkoj skupini jezika s Ognjene zemlje u jeziku [[yagánski jezik\|yagánu]].		U suvremenoj [[francuska abeceda\|francuskoj abecedi]] æ se koristi za izricanje latinskih i grčkih posuđenica kao ''tænia'' i ''ex æquo''. [[Osetski jezik]] također ima to slovo u latinici kojom se služio od 1923. do 1938., ali nakon toga i u svojoj ćirilici koristili su identično slovo. Izgovara se kao [[srednji središnji samoglasnik]] [[šva]]. U službenom je pravopisu čileanskog jezika [[Qawasqar jezik\|qawasqara]] te u [[fuegianski jezici\|fuegianskoj]] domorodačkoj skupini jezika s Ognjene zemlje u jeziku [[yagánski jezik\|yagánu]].