Zakonik Danila I.: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnk |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Zakonik Danila I., kneza i gospodara slobodne Crne Gore i Brda''' (također poznat i kao '''Danilov zakonik'''), usvojen [[23. travnja]] [[1855.]] na [[Cetinje|Cetinju]] ustavno-pravni je akt kojim je [[knez]] (''izvor.'' [[knjaz]]) [[Danilo I. Petrović]]<ref> [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/knjaz_danilo.htm Akademik Branko Pavićević o vladavini kneza Danila I. Petrovića]</ref> definirao pravni sustav [[Kneževina Crna Gora|Kneževine Crne Gore]] do [[1870.]] godine. | |||
==O Zakoniku== | ==O Zakoniku== |
Posljednja izmjena od 17. ožujak 2022. u 15:15
Zakonik Danila I., kneza i gospodara slobodne Crne Gore i Brda (također poznat i kao Danilov zakonik), usvojen 23. travnja 1855. na Cetinju ustavno-pravni je akt kojim je knez (izvor. knjaz) Danilo I. Petrović[1] definirao pravni sustav Kneževine Crne Gore do 1870. godine.
O Zakoniku[uredi]
Danilov zakonik ima karakteristike ustava. U svojih 95 članaka, definira različite grane prava: ustavno, krivično, građansko, međunarodno, procesno i obligaciono.
U Danilov zakonik inkorporirano je 19 članaka Zakonika opščeg crnogorskog i brdskog koji je, pod vladarem Petrom I. Petrovićem Njegošem usvojen 1798. i 1803. godine.
U vrijeme donošenja Danilovog zakonika, dio Crnogorskih Brda još uvijek je bio pod okupacijom Osmanskog Carstva, no on je trebao poslužiti jednako i Brđanima za rješavanje sporova.
Danilovim se zakonikom garantira svakom Crnogorcu jednakost, čast, imovina, život i sloboda.
Za pravicu i slobodu[uredi]
U uvodu Danilovog zakonika objašnjavaju se razlozi njegova usvajanja (cit. izvor. crnogorski):[2]
Najteža kazna[uredi]
Članak 16 definira najtežu kaznu u Crnoj Gori - izdaju domovine koja se sankcionira smrtnom kaznom.
Falsifikat[uredi]
Članak 92 Danilovog zakonika bio je predmet sporenja među povjesničarima, sve do 1982. kada je crnogorski povjesničar dr. Jovan Bojović objavio originalan manuskript Zakonika čime je spor razriješen.
- Naime, primjerci Danilovog zakonika tiskani 1855. u Novom Sadu navode u članku 92 da "...u Crnoj Gori nema nikakve druge narodnosti do jedino srpske i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne istočne". No, u originalu rukopisa Danilovog zapisnika, kojeg je vlastoručno potpisao Danilo I. taj dio članka 92 glasi: "...I ako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne istočne". Ovaj originalni rukupis Danilovog zakonika tiskan je 1982. godine.[3]
Međutim, nakon otkrivanja Sofijskog prijepisa, koji je sadržao konačnu verziju teksta, po kojem je Zakonik i štampan, ispostavilo se da je formulacija 92. člana bila upravo ona koja postoji i u štampanom Zakoniku,[4] dakle upravo ona koja sadrži izričiti spomen srpske narodnosti, što u vrijeme donošenja i primjene Zakonika nije ni bilo sporno. Osim toga, nevezano za ovaj član, srpska narodnost se pominje i u članu 88, koji je isti u svim prijepisima.[5]