Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

R. von Tobias Österreicher: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m skini nepotrebne znakove
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''R. von Tobias Österreicher'''-->'''R. von Tobias,Österreicher''' ([[1831.]]–[[1893.]]), kontraadmiral, hidrograf, kartograf.
R. von Tobias,Österreicher''' ([[1831.]]–[[1893.]]), kontraadmiral, hidrograf, kartograf.


== Djelovanje ==
== Djelovanje ==

Posljednja izmjena od 16. ožujak 2022. u 11:45

R. von Tobias,Österreicher (1831.1893.), kontraadmiral, hidrograf, kartograf.

Djelovanje

U razdoblju 1859.–1860. istaknuo se kao satnik fregate u hidrografskoj izmjeri obalnog dijela od ušća Adige do Grada u mjerilu 1:57 000, a zatim topografskoj i hidrografskoj izmjeri priobalja od ušća Poa do ušća Piave u mjerilu 1:14 400 iz kojeg je 1860. nastala karta na 54 lista. Vodio je 1866–70. nove sustavne topografske i hidrografske izmjere Jadrana iz kojih su nastale 31 obalna karta s 57 planova luka, po jedna generalna i rutna karta. Na Jadranu je tim izmjerama određeno više od 500 000 dubina. Predvodio je grupu koju su činili hidrografi poručnici Hopfgartner, Gareis, Schelander, Lorber, Riha, Spetzler, Končicky i kadeti Görz, Jenč i Beck, te topografi natporučnici Wutzelburg, Husa i Pegan. Revizija izmjere provedena je 1880–85. na osnovu koje su izrađene još neke karte. Na novom izdanju karata uveden je metarski sustav. Tako je Istra s Kvarnerom dobila detaljne i vrlo točne pomorske karte u mjerilima 1:40 000, 1:80 000 i dr. koje su poslije s nekim dopunama pretiskavane i činile osnovu talijanskih i jugoslavenskih pomorskih karata sve do Drugog svjetskog rata. Sastavio je 18 obalnih pomorskih karta.

Djela

  • Adriatisches Meer. 1867-73.
  • Spalato u mjerilu 1:80 000, pomorska obalna karta (u donjem lijevom kutu karte nalaze se plan splitske luke u mjerilu 1:15 000 i vedutski prikazi Drvenika, splitskih vrata, Splita i Trogira). Vojnogeografski institut, Beč 1869, izdanje 1872.
  • Golf v. Trieste bis Kap Planka Venedig bis Ancona, Blatt I u mjerilu 1:180 000, pomorska obalna karta (koautor D. A’Imberta). Vojnogeografski institut, Beč 1867, izdanje 1873.
  • Kap Planka bis I. Lagosta, Ancona bis Barleta, Blatt II u mjerilu 1:180 000, pomorska obalna karta (koautor D. A’Imberta). Vojnogeografski institut, Beč 1867, izdanje 1873.
  • Kap Planka bis Durazzo, Golf von Manfredonia, Blatt III u mjerilu 1:180 000, pomorska obalna karta (koautor D. A’Imberta). Vojnogeografski institut, Beč 1867, izdanje 1873.
  • Cap Planka bis Klippe Glavat, Blatt IV u mjerilu 1:180 000, pomorska obalna karta (u donjem lijevom kutu karte nalaze se vedutski prikazi Biševa s dijelom Visa te Lastova s Lastovnjacima). Vojnogeografski institut, Beč, izdanje Hidrografski zavod, Pula 1892.
  • Lussin und Selve u mjerilu 1:80 000, pomorska obalna karta (u donjem lijevom kutu karte nalaze se vedutski prikazi ulaza u Mali Lošinj, Rovenske i svjetionika na otočiću Gruica). Vojnogeografski institut, Beč 1868; reprodukcija Vojnogeografski institut, Beograd 1931.
  • Melada und Zara u mjerilu 1:80 000, pomorska obalna karta (u donjem lijevom kutu karte nalaze se planovi Zadra 1:14 400 i Premuda 1:28 800, a na sredini pet vedutskih prikaza). Vojnogeografski institut, Beč 1868, izdanje Hidrografski zavod, Pula 1892.
  • Lagosta u mjerilu 1:80 000, pomorska obalna karta (na dnu karte nalazi se pet vedutskih prikaza iz akvatorija koji je prikazan na karti). Vojnogeografski institut, Beč 1869, izdanje Hidrografski zavod, Pula 1892.
  • Die österreichische Küstenaufnahme in adriatischen Meer. Trieste 1873.
  • Curzola. K. k. Kriegs-Marine Dalmatien. Aufgenommen im Jahre 1869. unter der Direction des k. k. Fregatten-kapitaens T. Österreicher, Ausgabe Juli 1879. Hydrografisches Amt der k.k. Kriges-Marine Pola (nalazi se u Pomorskom muzeju u Orebiću).
  • Aus fernem Osten und Westen (Iz dalekog istoka i zapada).

Literatura

  • O. Regele: Beiträge zur Geschichte der staatlichen Landesaufnahme und Kartographie in Österreich bis zum Jahre 1918. Wien 1955, str. 65.
  • M. Grakalić: Hidrografska služba na našoj obali. Hidrografski godišnjak 1961, str. 61-94.
  • R. V. Tooley: Tooley’s Dictionary of Mapmakers. Map Collector Publications Limited, Tring, Hertfordshire, England 1979, str. 471.
  • A. Sošić: Kartografi Istre, magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1996, str. 140.
  • I. Tunjić: Povijest kartografije u Austriji do 1918, diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1996.
  • I. Tunjić, M. Lapaine, P. Lovrić: Hrvatski kartografi u starim izmjerama. Prvi hrvatski kongres o katastru, Zagreb, 19-21.2. 1997,Zbornik radova, str. 137.
  • M. Roglić: Hrvatski kartografi Makarskog primorja, doline Neretve, Pelješca i Korčule, diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998.
  • B. Barišić: Kartografija i kartografi Splita, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 2003.


Ovaj tekst je objavljen s dopuštenjem autora knjige [1] u skolpu nastave na Geodetskom fakultetu