More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnih znakova |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Dede Mitrović Janković''' (Dedich) je [[hrvatsko plemstvo|hrvatska]] plemićka obitelj. | |||
Nastala je brakom potpukovnika mletačke vojske i mornarice u Zadru, [[Grci u Hrvatskoj|Grka]] pravoslavca Teodora Dede i Jelene, sinovice [[uskok]]a iz hrvatske katoličke obitelji Mitrovića [[Stojan Janković|Stojana Jankovića t.j. Mitrovića]].<ref name="Stagličić">Ivan Stagličić: [http://www.zadarskilist.hr/clanci/11102011/konacni-dokaz-o-hrvatskom-podrijetlu-janka-mitrovica Konačni dokaz o hrvatskom podrijetlu Janka Mitrovića], Zadarski list, 11. listopada 2011., pristupljeno 24. travnja 2015.</ref> | Nastala je brakom potpukovnika mletačke vojske i mornarice u Zadru, [[Grci u Hrvatskoj|Grka]] pravoslavca Teodora Dede i Jelene, sinovice [[uskok]]a iz hrvatske katoličke obitelji Mitrovića [[Stojan Janković|Stojana Jankovića t.j. Mitrovića]].<ref name="Stagličić">Ivan Stagličić: [http://www.zadarskilist.hr/clanci/11102011/konacni-dokaz-o-hrvatskom-podrijetlu-janka-mitrovica Konačni dokaz o hrvatskom podrijetlu Janka Mitrovića], Zadarski list, 11. listopada 2011., pristupljeno 24. travnja 2015.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 13. ožujak 2022. u 20:49
Dede Mitrović Janković (Dedich) je hrvatska plemićka obitelj.
Nastala je brakom potpukovnika mletačke vojske i mornarice u Zadru, Grka pravoslavca Teodora Dede i Jelene, sinovice uskoka iz hrvatske katoličke obitelji Mitrovića Stojana Jankovića t.j. Mitrovića.[1]
Hrvatska obitelj Mitrović (Janković) već je imala plemićki status. Jeleninim stričevima Iliji i Stojanu, sinovima Janka Mitrovića, sjevernodalmatinskog serdara i mletačkog kavalira, mletački je dužd Alviso II. Mocenigo dodijelio naslov grofa ("conte") 20. kolovoza 1705. za vojničke zasluge i vrline.[1][2] Stojan i Ilija imali su brata Zavišu.[2]
Spajanje prezimena došlo je iz imovinskih razloga. Kad je Mletačka Republika uz pomoć domaćeg hrvatskog stanovništva uspjela protjerati Turke iz južnih hrvatskih krajeva, Stojanu Jankoviću tj. Mitroviću dala je imanje u Islamu Latinskome. Uvjet je bio da to imanje uživa on i njegova obitelj, da je to vlasništvo obitelji Mitrović koje se ne smije otuđiti ni u jednom pogledu. Takva odredba značila je da se imanje ne smije otuđiti niti udajom niti ženidbom.[1]
Okolnosti su bile takve da Stojana Jankovića t.j. Mitrovića nije imao tko naslijediti po muškoj lozi. Obojica su mu sinova umrla, pa je na nasljedni red došao njegov brat[1] Zaviša.[1] Stojanova je brata naslijedila njegova kći Jelena Mitrović.[1]
U pitanje je došao opstanak imanja Jeleni Mitrović. Za zadržati imanje u obitelji, Teodor Dede i Jelena Mitrović spojili su prezimena, što su realizirali kod svoje djece. Učinak je bio kao da je Dede uzeo supruzino prezime.[1] Dužd Luigi Pisani je Jeleninom suprugu Teodoru Dedi dodijelio u Mletcima ime i grb obitelji Mitrović Janković 4. lipnja 1739., čime je naslov te je po ženskoj liniji prenesen na novu, nakon što je umro Jelenin brat Ilija i time se ugasila muška loza.[1][2] Potomci tog para nose prezime Dede Mitrović, što je potrajalo sljedećih pet naraštaja, premda nisu Mitrovići po muškoj lozi. Niz se prekinuo kad se je Olga Mitrović udala u obitelj Desnica.[1]
Od poznatijih pripadnika ove obitelji jest sin Teodora Dede i Jelene Mitrović Ciriak Dede Mitrović, serdar velikog teritorija. Iz 19. stoljeća važno je ime Ilija Dede Mitrović, hrvatski putopisac i prevoditelj,[3] koji je pod utjecajem velikosrpske propagande sredinom 19. stoljeća kao i mnogi hrvatski pravoslavci tog kraja prihvatio srpsku ideologiju.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Ivan Stagličić: Konačni dokaz o hrvatskom podrijetlu Janka Mitrovića, Zadarski list, 11. listopada 2011., pristupljeno 24. travnja 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Josip Vrandečić (1993.): Dede Mitrović Janković (Dedich), Hrvatski biografski leksikon, LZMK, pristupljeno 24. travnja 2015.
- ↑ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., str. 237., 533.
Literatura
- Ivan Mitrović: Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada, Rijeka : I. Mitrović, 2011., ISBN 9789535658603