Razlika između inačica stranice »Damjan Juda«

Trenutačna izmjena od 13:45, 13. ožujka 2022.

Damjan Juda bio je dubrovački knez (?, 12. st. – ?, 1205.). Po završetku svoga jednogodišnjeg službovanja odbio je predati ovlasti svom nasljedniku na mjestu kneza. Prema predaji ubio se udarcem glavom o jarbol u mletačkom zarobljeništvu.^[1]

Nedugo nakon Četvrtog križarskog rata Juda je uvidjevši nestabilnost tadašnjeg položaja dubrovačke komune uz pomoć puka i vojske zadržao kneževski položaj. Na pobunu dijela vlastele odgovorio je njihovim protjerivanjem. Nakon toga nezadovoljna je dubrovačka vlastela uz pomoć Judinog zeta Petra Beneše skovala urotu i potajno zatražila pomoć Mlečana u svrgavanju samovoljnog kneza. Nedugo nakon toga mletačke su lađe s visokim izaslanstvom stigle u, navodno prijateljsku, posjetu. Juda je, prema protokolu posjetu Mlečanima uzvratio na njihovom brodu gdje su ga vezali za jarbol od kojega je, uvidjevši bezizlaznost svoga položaja, jakim udarcem glavom počinio samoubojstvo.^[2] Mlečani su vlast nad dubrovačkom komunom izgubili tek 1358. godine.

Najranije pisano svejdočanstvo o ovom događaju ostavio je Ivan Ravenjanin. Nakon njega o Judi piše i Džono Restić i mnogi drugi dopunjujući svoja kazivanja i pučkim legendama.

U književnosti

Damiano di Ragusa (1862.), tragedija Marka Antuna Vidovića
Đ. Arnold u baladi Damjan Juda, knez dubrovački (1885.), balada Đure Arnolda
Damjan Juda (1905.), povijesna drama Julija Benešića

Izvori

↑ LZMK, Damjan Juda, pristupljeno 2. rujna 2015.
↑ Sukno, Đ., Po dragome kraju, Ulicama moga grada // Dubrovački horizonti godina XVIII, br. 26. / ur. Josip Lučić, ISSN 0418-7925 nevaljani ISSN. Zagreb : Društvo Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, 1986., str. 135.

Literatura

Chronica ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451.−1484.). Digessit S. Nodilo. Zagrabiae 1893., MSHSM vol. 25., Scriptores vol. II., Ed. JAZU

[1] LZMK, Damjan Juda, pristupljeno 2. rujna 2015.

[2] Sukno, Đ., Po dragome kraju, Ulicama moga grada // Dubrovački horizonti godina XVIII, br. 26. / ur. Josip Lučić, ISSN 0418-7925 nevaljani ISSN. Zagreb : Društvo Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, 1986., str. 135.

[1]

[2]

Inačica od 15:03, 17. listopada 2021. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)		Trenutačna izmjena od 13:45, 13. ožujka 2022. (vidi izvor) WikiSysop (razgovor \| doprinosi) m (brisanje nepotrebnih znakova)
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Damjan Juda'''-->~~'''Damjan Juda''' bio je dubrovački knez (?, [[12. stoljeće\|12. st.]] – ?, [[1205.]]). Po završetku svoga jednogodišnjeg službovanja odbio je predati ovlasti svom nasljedniku na mjestu kneza. Prema predaji ubio se udarcem glavom o jarbol u mletačkom zarobljeništvu.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29429 LZMK, Damjan Juda], pristupljeno 2. rujna 2015.</ref>		'''Damjan Juda''' bio je dubrovački knez (?, [[12. stoljeće\|12. st.]] – ?, [[1205.]]). Po završetku svoga jednogodišnjeg službovanja odbio je predati ovlasti svom nasljedniku na mjestu kneza. Prema predaji ubio se udarcem glavom o jarbol u mletačkom zarobljeništvu.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29429 LZMK, Damjan Juda], pristupljeno 2. rujna 2015.</ref>

	Nedugo nakon [[Četvrti križarski rat\|Četvrtog križarskog rata]] Juda je uvidjevši nestabilnost tadašnjeg položaja dubrovačke komune uz pomoć puka i vojske zadržao kneževski položaj. Na pobunu dijela vlastele odgovorio je njihovim protjerivanjem. Nakon toga nezadovoljna je [[Dubrovačko plemstvo\|dubrovačka vlastela]] uz pomoć Judinog zeta [[Petar Beneša\|Petra Beneše]] skovala urotu i potajno zatražila pomoć [[Mlečani\|Mlečana]] u svrgavanju samovoljnog kneza. Nedugo nakon toga mletačke su lađe s visokim izaslanstvom stigle u, navodno prijateljsku, posjetu. Juda je, prema protokolu posjetu Mlečanima uzvratio na njihovom [[brod]]u gdje su ga vezali za [[jarbol]] od kojega je, uvidjevši bezizlaznost svoga položaja, jakim udarcem glavom počinio [[samoubojstvo]].<ref>Sukno, Đ., Po dragome kraju, Ulicama moga grada // Dubrovački horizonti godina XVIII, br. 26. / ur. Josip Lučić, {{ISSN\|0418-7925}}. Zagreb : Društvo Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, 1986., str. 135.</ref> Mlečani su vlast nad dubrovačkom komunom izgubili tek 1358. godine.		Nedugo nakon [[Četvrti križarski rat\|Četvrtog križarskog rata]] Juda je uvidjevši nestabilnost tadašnjeg položaja dubrovačke komune uz pomoć puka i vojske zadržao kneževski položaj. Na pobunu dijela vlastele odgovorio je njihovim protjerivanjem. Nakon toga nezadovoljna je [[Dubrovačko plemstvo\|dubrovačka vlastela]] uz pomoć Judinog zeta [[Petar Beneša\|Petra Beneše]] skovala urotu i potajno zatražila pomoć [[Mlečani\|Mlečana]] u svrgavanju samovoljnog kneza. Nedugo nakon toga mletačke su lađe s visokim izaslanstvom stigle u, navodno prijateljsku, posjetu. Juda je, prema protokolu posjetu Mlečanima uzvratio na njihovom [[brod]]u gdje su ga vezali za [[jarbol]] od kojega je, uvidjevši bezizlaznost svoga položaja, jakim udarcem glavom počinio [[samoubojstvo]].<ref>Sukno, Đ., Po dragome kraju, Ulicama moga grada // Dubrovački horizonti godina XVIII, br. 26. / ur. Josip Lučić, {{ISSN\|0418-7925}}. Zagreb : Društvo Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, 1986., str. 135.</ref> Mlečani su vlast nad dubrovačkom komunom izgubili tek 1358. godine.