More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Les pagis bourguignons au 9e siècle.gif|130px|mini|Karta Burgundije]] | |||
::''Za kasnijeg vojvodu, pogledajte "[[Hugo I., vojvoda Burgundije]]".'' | ::''Za kasnijeg vojvodu, pogledajte "[[Hugo I., vojvoda Burgundije]]".'' | ||
'''Hugo Crni''' ([[Francuski jezik|francuski]]: ''Hugues le Noir''; [[Engleski jezik|eng]].: ''Hugh the Black''; umro [[17. prosinca]] 952.<ref>''Chronicon Floriacensi''</ref>, pokopan u [[Besançon|Besançonu]]) bio je vojvoda [[Burgundija|Burgundije]] 923. – 952., kao i grof [[Mâcon|Mâcona]]. | '''Hugo Crni''' ([[Francuski jezik|francuski]]: ''Hugues le Noir''; [[Engleski jezik|eng]].: ''Hugh the Black''; umro [[17. prosinca]] 952.<ref>''Chronicon Floriacensi''</ref>, pokopan u [[Besançon|Besançonu]]) bio je vojvoda [[Burgundija|Burgundije]] 923. – 952., kao i grof [[Mâcon|Mâcona]]. | ||
Posljednja izmjena od 8. ožujak 2022. u 00:06
- Za kasnijeg vojvodu, pogledajte "Hugo I., vojvoda Burgundije".
Hugo Crni (francuski: Hugues le Noir; eng.: Hugh the Black; umro 17. prosinca 952.[1], pokopan u Besançonu) bio je vojvoda Burgundije 923. – 952., kao i grof Mâcona.
Preko svog oca, grofa Rikarda, bio je Bosonid te nećak kralja Bosa Provansalskoga.
Hugov je brat bio kralj Zapadne Franačke, Rudolf;[2] majka im je bila plemkinja Adelajda od Auxerrea. Rudolf je isprva bio vojvoda Burgundije jer je bio stariji; Hugo ga je naslijedio. Hugova šogorica je bila kraljevna-kraljica Ema.
Moguće je da je Hugo imao ambicije postati kralj nakon bratove smrti. Kralj Luj IV. poslao je Huga Velikog da zauzme Auxerre i Sens.[3]
Hugo nije bio oženjen te nije imao djece, a naslijedio ga je šogor Gilbert Burgundski, muž njegove sestre Ermengarde.[4]
Izvori
- ↑ Chronicon Floriacensi
- ↑ Bourchard, Constance Brittain (1999). Burgundy and Provence:879-1032.
- ↑ Jean Dunbabin, France in the making: 843-1180 (Oxford University Press, 2000.), str. 65.
- ↑ Constance B. Bourchard, Those of my Blood: Constructing Noble Families in Medieval Francia (University of Pennsylvania Press, 2001.), str. 146-147.