Razlika između inačica stranice »Honoré-Gabriel Riqueti de Mirabeau«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Honoré-Gabriel Riqueti de Mirabeau'''-->[[file:Honoré-Gabriel Riqueti, marquis de Mirabeau.PNG|mini|Gabriel de Mirabeau]]
[[file:Honoré-Gabriel Riqueti, marquis de Mirabeau.PNG|mini|Gabriel de Mirabeau]]


'''Honoré-Gabriel Riqueti de Mirabeau''' ([[Bignon]], [[9. ožujka]] [[1749.]] – [[Pariz]], [[2. travnja]] [[1791.]]), francuski političar i publicist. Najstariji sin markiza Victora Riquetija. Već je s osamnaest godina stupio u vojnu službu, koju je morao napustiti 1769. Proputovao mnoge europske zemlje. Zbog svojih stalnih uhićenja i zatvaranja bio je izbačen iz obitelji. Počeo je pisati eseje u vezi s politikom. Godine 1789., tijekom [[Generalni staleži|Generalnih staleža]] u Francuskoj, bio je izabran za predstavnika trećeg staleža. Bio je odličan i vrstan govornik; stekao veliku popularnost. Jedan od autora dokumenta ''[[Deklaracija o pravima čovjeka i građanina]]''. Godine 1790. postaje predsjednikom [[jakobinci|jakobinskog kluba]], a godinu poslije i predsjednikom [[Francuska narodna skupština|Narodne skupštine]]. Zalagao se da kralj ostane na prijestolju, ali da ima ograničenu vlast. Zbog toga je često dolazio u sukob s jakobincima, koji su zahtijevali da se ukine monarhija i pogubi kralj. Mirabeau je postao jedan od najznačajnijih predstavnika trećeg staleža tog vremena. Umro je iznenada. Pokopan je u [[Panthéon]]u. No kad su otkrili njegova pisma u dvorcu Tuileries, dokazali su da je održavao vezu s kraljem i dvorom, pa su 1794. premjestili njegove posmrtne ostatke.
'''Honoré-Gabriel Riqueti de Mirabeau''' ([[Bignon]], [[9. ožujka]] [[1749.]] – [[Pariz]], [[2. travnja]] [[1791.]]), francuski političar i publicist. Najstariji sin markiza Victora Riquetija. Već je s osamnaest godina stupio u vojnu službu, koju je morao napustiti 1769. Proputovao mnoge europske zemlje. Zbog svojih stalnih uhićenja i zatvaranja bio je izbačen iz obitelji. Počeo je pisati eseje u vezi s politikom. Godine 1789., tijekom [[Generalni staleži|Generalnih staleža]] u Francuskoj, bio je izabran za predstavnika trećeg staleža. Bio je odličan i vrstan govornik; stekao veliku popularnost. Jedan od autora dokumenta ''[[Deklaracija o pravima čovjeka i građanina]]''. Godine 1790. postaje predsjednikom [[jakobinci|jakobinskog kluba]], a godinu poslije i predsjednikom [[Francuska narodna skupština|Narodne skupštine]]. Zalagao se da kralj ostane na prijestolju, ali da ima ograničenu vlast. Zbog toga je često dolazio u sukob s jakobincima, koji su zahtijevali da se ukine monarhija i pogubi kralj. Mirabeau je postao jedan od najznačajnijih predstavnika trećeg staleža tog vremena. Umro je iznenada. Pokopan je u [[Panthéon]]u. No kad su otkrili njegova pisma u dvorcu Tuileries, dokazali su da je održavao vezu s kraljem i dvorom, pa su 1794. premjestili njegove posmrtne ostatke.

Trenutačna izmjena od 12:57, 7. ožujka 2022.

Gabriel de Mirabeau

Honoré-Gabriel Riqueti de Mirabeau (Bignon, 9. ožujka 1749.Pariz, 2. travnja 1791.), francuski političar i publicist. Najstariji sin markiza Victora Riquetija. Već je s osamnaest godina stupio u vojnu službu, koju je morao napustiti 1769. Proputovao mnoge europske zemlje. Zbog svojih stalnih uhićenja i zatvaranja bio je izbačen iz obitelji. Počeo je pisati eseje u vezi s politikom. Godine 1789., tijekom Generalnih staleža u Francuskoj, bio je izabran za predstavnika trećeg staleža. Bio je odličan i vrstan govornik; stekao veliku popularnost. Jedan od autora dokumenta Deklaracija o pravima čovjeka i građanina. Godine 1790. postaje predsjednikom jakobinskog kluba, a godinu poslije i predsjednikom Narodne skupštine. Zalagao se da kralj ostane na prijestolju, ali da ima ograničenu vlast. Zbog toga je često dolazio u sukob s jakobincima, koji su zahtijevali da se ukine monarhija i pogubi kralj. Mirabeau je postao jedan od najznačajnijih predstavnika trećeg staleža tog vremena. Umro je iznenada. Pokopan je u Panthéonu. No kad su otkrili njegova pisma u dvorcu Tuileries, dokazali su da je održavao vezu s kraljem i dvorom, pa su 1794. premjestili njegove posmrtne ostatke.

Djela

  • "Esej o despotizmu"
  • "O nalozima za uhićenje i o državnim tamnicama"
  • "O pruskoj monarhiji za vrijeme Fridrika Velikog"
  • "Tajna povijest berlinskog dvora"