Razlika između inačica stranice »Hippopotamus«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnog teksta) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Taksokvir | |||
| boja = pink | | boja = pink | ||
| naziv = Hippopotamus | | naziv = Hippopotamus | ||
| Redak 41: | Redak 41: | ||
[[id:Kuda Nil]] | [[id:Kuda Nil]] | ||
Trenutačna izmjena od 07:24, 7. ožujka 2022.
| Hippopotamus | |
|---|---|
 Nilski konj Hippopotamus amphibius | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Artiodactyla |
| Porodica: | Hippopotamidae |
| Rod: | Hippopotamus |
| Vrste | |
| Hippopotamus amphibius niz izumrlih vrsta, vidi tekst | |
Hippopotamus je rod iz porodice Vodenkonji koja ima samo jednu vrstu - nilskog konja, uz određeni broj izumrlih vrsta.
Fosilni nalazi vodenkonja sežu još u miocen. Sve do pleistocena nastanjivali su pored Afrike i Europu i Aziju. Nova genska istraživanja daju naslutiti, da su najbliži srodnici vodenkonja kitovi.
Izumrle vrste vodenkonja bile su:
- Divovski vodenkonj (Hippopotamus major), bio je dio megafaune ledenog doba, a možda ga je lovio neandertalac
- Euroazijski vodenkonj (Hippopotamus antiquus), u pleistocenu je živio u Europi
- Azijski vodenkonj (Hippopotamus palaeindicus), u pleistocenu je živio u Indiji
- Otočni vodenkonji: ovi maleni vodenkonji bili su bliže srodni nilskim konjima nego današnjim patuljastim vodenkonjima:
- Hippopotamus minutus, ili Phanourios minutis, živio na Cipru
- Hippopotamus creutzburgi, živio je na Kreti
- Hippopotamus melitensis, živio je na Malti
- Hippopotamus pentlandi, živio je na Siciliji
- Madagaskarski vodenkonji:
- Hippopotamus madagascariensis, vrsta koja je vjerojatno živjela pretežno na kopnu
- Hippopotamus lemerlei dosezao je oko 2/3 veličine današnjih nilskih konja
- Hippopotamus laloumena je bila najveća vrsta madagaskarskih vodenkonja
Kako se Madagaskar odvojio od kopna još u vrijeme prije nastanka parnoprstaša, preci ovih vodenkonja mogli su stići samo plivajući. Izumrli su tek u 14. ili 15. stoljeću. Smatra se, da bi ljudski lov na njih mogao biti razlog izumiranju. Ovo se potkrepljuje nalazima kostiju vodenkonja s tragovima ljudskog oruđa.