Hibito jezik: razlika između inačica
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Híbito jezik''' (xíbito, chíbito, íbito, jíbito, xibita, zíbito; ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hib hib]), [[izumrli jezici|izumrli]] jezik porodice [[cholonan|hibito-cholon ili cholonan]], koji se nekada govorio uz rijeke [[Huallaga]] i [[Bobonaje]] u [[Peru]]u, departman San Martín, u blizini sela Sión i Juanjui<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://butler.cc.tut.fi/~fabre/BookInternetVersio/Dic=Cholon.pdf |accessdate=27. svibnja 2010. |title=Alain Fabre |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110812235449/http://butler.cc.tut.fi/~fabre/BookInternetVersio/Dic=Cholon.pdf |archivedate=12. kolovoza 2011. }}</ref>. Nestao je negdje od [[1825.]] (Mason, 1950). | |||
Prema Brintonu koji navodi stare izvore jezik [[Cholón jezik|cholon]] bio je različit od hibitskog jezika. Tessmann (1930) ga smatra miješanim pano-ge jezikom. Loukotka (1935) također vjeruje da je miješan sa panoanskim. Nestao je oko [[1825.]] Godine [[1851.]] populacija je iznosila oko 500 u selima i gradovima Tocache, Lamasillo, Isonga i Pisana; danas pripadnici etničke grupe govore jezikom quechua de San Martín ili kastiljskim<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=hib Ethnologue (16th)]</ref>. | Prema Brintonu koji navodi stare izvore jezik [[Cholón jezik|cholon]] bio je različit od hibitskog jezika. Tessmann (1930) ga smatra miješanim pano-ge jezikom. Loukotka (1935) također vjeruje da je miješan sa panoanskim. Nestao je oko [[1825.]] Godine [[1851.]] populacija je iznosila oko 500 u selima i gradovima Tocache, Lamasillo, Isonga i Pisana; danas pripadnici etničke grupe govore jezikom quechua de San Martín ili kastiljskim<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=hib Ethnologue (16th)]</ref>. |
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 05:34
Híbito jezik (xíbito, chíbito, íbito, jíbito, xibita, zíbito; ISO 639-3: hib), izumrli jezik porodice hibito-cholon ili cholonan, koji se nekada govorio uz rijeke Huallaga i Bobonaje u Peruu, departman San Martín, u blizini sela Sión i Juanjui[1]. Nestao je negdje od 1825. (Mason, 1950).
Prema Brintonu koji navodi stare izvore jezik cholon bio je različit od hibitskog jezika. Tessmann (1930) ga smatra miješanim pano-ge jezikom. Loukotka (1935) također vjeruje da je miješan sa panoanskim. Nestao je oko 1825. Godine 1851. populacija je iznosila oko 500 u selima i gradovima Tocache, Lamasillo, Isonga i Pisana; danas pripadnici etničke grupe govore jezikom quechua de San Martín ili kastiljskim[2].
Rječnik je napisao fra José de Araujo.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Alain Fabre. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2011.. http://butler.cc.tut.fi/~fabre/BookInternetVersio/Dic=Cholon.pdf Pristupljeno 27. svibnja 2010.
- ↑ Ethnologue (16th)