More actions
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Image:Hermann fehling.jpg|thumb|Hermann von Fehling]] | [[Image:Hermann fehling.jpg|thumb|Hermann von Fehling]] | ||
'''Hermann von Fehling''' (9. lipnja 1812. – 1. srpnja 1885.), bio je njemački [[kemičar]], poznat po tome što je razvio [[Fehlingova otopina|Fehlingovu otopinu]] koja se koristi za procjenu šećera. | '''Hermann von Fehling''' (9. lipnja 1812. – 1. srpnja 1885.), bio je njemački [[kemičar]], poznat po tome što je razvio [[Fehlingova otopina|Fehlingovu otopinu]] koja se koristi za procjenu šećera. | ||
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 04:46
Hermann von Fehling (9. lipnja 1812. – 1. srpnja 1885.), bio je njemački kemičar, poznat po tome što je razvio Fehlingovu otopinu koja se koristi za procjenu šećera.
Životopis
Hermann von Fehling rođen je u Lübecku. S namjerom studiranja farmacije prijavio se na Sveučilište Heidelberg oko 1835. godine. Nakon što je diplomirao, otišao je raditi u Gießen kao preparator za Justusa von Liebiga, s kim je objasnio sastav paraldehida i metaldehida. Godine 1839. po Liebigovoj preporuci, imenovan je predsjednikom katedre za kemiju na veleučilištu u Stuttgartu, i na tome položaju ostao je više od 45 godina. Umro je u Stuttgartu 1885. godine.
Njegov raniji rad uključivao je istraživanje jantarne kiseline, i pripremu fenil cijanida (bolje znanog kao benzonitril), najjednostavnijeg nitrila iz aromatičnih serija. Kasnije se najviše bavio tehnološkim pitanjima i javnim zdravstvom, više nego čistom kemijom.
Među analitičkim metodama na kojima je radio najpoznatija je ona za procjenu šećera. Znana kao Fehlingova otopina; otopina je to bakar (II) sulfata pomiješana s alkalima i kalij natrij tartratom (Rochelle sol). Surađivao je u Handwörterbuch iz Liebiga, sa Friedrich Wöhler i Johann Christian Poggendorff, i u pisanju Graham-Otto udžbenika kemije. Mnoge godine bio je članom odbora za reviziju; Pharmacopoeia Germanica.
Literatura
- Quantitative Bestimmung des Zuckers im Harn
- H. Fehling (1849). "Die quantitative Bestimmung von Zucker und Stärkmehl mittelst Kupfervitriol". Annalen der Chemie und Pharmacie 72 (1): 106–113. doi:10.1002/jlac.18490720112
- A. W. Hofmann (1885). "Sitzung vom 13. Juli 1885". Berichte der deutschen chemischen Gesellschaft 18 (2): 1811–1820. doi:10.1002/cber.18850180202
- "Annual General Meeting". J. Chem. Soc., Trans. 49: 329–356. 1885. doi:10.1039/CT8864900329