More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Harmonika triestina''' ([[talijanski|tal.]] ''Triestina'': Tršćanka), u [[Istra|Istri]] poznata i kao '''trieština''' ili '''trieštinka'''<ref name=istrapedia> [http://istrapedia.hr/hrv/1115/triestina/istra-a-z/ Istrapedia] članak: Trieština, autor: Đ. Križman-Zorić, istrapedia.hr (pristupljeno 28. rujna 2017.) </ref>, dijatonska harmonika koja se od [[1862.]] izrađivala u [[Trst]]u u radionici A. Plonera (zbog čega se nazivala i ''plonerica''<ref name=istrapedia/>), a poslije i kod drugih majstora (G. Ladich, G. Miklavcich, V. Tominec i dr.). Poznata je i pod nazivom '''harmonika na batuniće'''.<ref name=buzet> [http://www.tz-buzet.hr/hr/component/spsimpleportfolio/item/15-z-armoniku-v-roc Turistička zajednica Buzet] Z Armoniku V Roč, www.tz-buzet.hr (pristupljeno 28. rujna 2017.) </ref> | |||
Lako je prenosivo i maleno glazbalo, najčešće s 25 dugmeta i 8 ili 12 basova. U [[Istra|Istri]] se počela svirati nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i ubrzo se udomaćila, osobito u sjevernim i zapadnim krajevima (područja [[Buzet]]a i [[Kopar|Kopra]]). Ima oštar zvuk i namijenjena je uglavnom svirci za [[ples]], poglavito plesovima iz alpskoga etnografskog prostora sjeverne Italije i Austrije, odnosno [[Tirol|tirolskog kraja]] (mafrina, šete paši, marča, [[polka]], [[valcer]] i dr.) | Lako je prenosivo i maleno glazbalo, najčešće s 25 dugmeta i 8 ili 12 basova. U [[Istra|Istri]] se počela svirati nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i ubrzo se udomaćila, osobito u sjevernim i zapadnim krajevima (područja [[Buzet]]a i [[Kopar|Kopra]]). Ima oštar zvuk i namijenjena je uglavnom svirci za [[ples]], poglavito plesovima iz alpskoga etnografskog prostora sjeverne Italije i Austrije, odnosno [[Tirol|tirolskog kraja]] (mafrina, šete paši, marča, [[polka]], [[valcer]] i dr.) | ||
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 00:17
Harmonika triestina (tal. Triestina: Tršćanka), u Istri poznata i kao trieština ili trieštinka[1], dijatonska harmonika koja se od 1862. izrađivala u Trstu u radionici A. Plonera (zbog čega se nazivala i plonerica[1]), a poslije i kod drugih majstora (G. Ladich, G. Miklavcich, V. Tominec i dr.). Poznata je i pod nazivom harmonika na batuniće.[2]
Lako je prenosivo i maleno glazbalo, najčešće s 25 dugmeta i 8 ili 12 basova. U Istri se počela svirati nakon Prvog svjetskog rata i ubrzo se udomaćila, osobito u sjevernim i zapadnim krajevima (područja Buzeta i Kopra). Ima oštar zvuk i namijenjena je uglavnom svirci za ples, poglavito plesovima iz alpskoga etnografskog prostora sjeverne Italije i Austrije, odnosno tirolskog kraja (mafrina, šete paši, marča, polka, valcer i dr.)
S vremenom su svirače na trieštini prihvatili i gunjci. U drugoj polovici 20. stoljeća u Istri su se pojavile novije harmonike i postupno zamijenile trieštine. Stoga je Kulturno umjetničko društvo »Istarski željezničar« pokrenulo 1989. specijalizirani festival posvećen oživljavanju i njegovanju svirke na trieštini Z armoniku v Roč, koji je postao međunarodnim.[2] Njezinoj popularnosti pridonijele su i emisije Radio Kopra, emitirane tijekom 1986. i 1987. godine.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Istrapedia članak: Trieština, autor: Đ. Križman-Zorić, istrapedia.hr (pristupljeno 28. rujna 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 Turistička zajednica Buzet Z Armoniku V Roč, www.tz-buzet.hr (pristupljeno 28. rujna 2017.)
- ↑ R. Pernić, Meštri, svirci i kantaduri, istarski narodni pjevači, svirači i graditelji glazbala, Buzet 1997.