Razlika između inačica stranice »Adelijski pingvin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{commons(.*?)}} +)) |
||
| Redak 35: | Redak 35: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
[[Kategorija:Pingvini]] | [[Kategorija:Pingvini]] | ||
Inačica od 14:26, 6. ožujka 2022.
| Adelijski pingvin | |
|---|---|
 Adelijski pingvin | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Sphenisciformes |
| Porodica: | Spheniscidae |
| Rod: | Pygoscelis |
| Vrsta: | P. adeliae |
| Dvojno ime | |
| Pygoscelis adeliae (Hombron i Jacquinot, 1841.) | |
Adelijski pingvin (lat. Pygoscelis adeliae) je vrsta pingvina koja je nastanjena duž obale Antarktike i obližnjih otoka. 1830. godine francuski istraživač Jules Sébastien César Dumont d'Urville ih je nazvao po svojoj supruzi Adélie.
Opis
Adelini pingvini narastu do oko 70 cm visine[1] i oko 5,4 kg (mužjaci) odnosno 4,7 kg (ženke) težine[2], odnosno 3 do 6,5 kg [1]. Imaju karakteristične bijele „prstenove“ od perja oko očiju, po kojima ih je lako prepoznati. Rep Adelijskog pingvina je nešto duži od repa većine drugih vrsta pingvina.
Adelijski pingvini dolaze na prostor razmnožavanja u listopadu. Mužjaci dozivaju ženke grgutanjem, nakon kojeg slijedi jak krik.
Gnijezda grade tako što nogama iskopaju male rupe u zemlji, i oko njega postave oblo kamenje. Ponekad, u borbi za prostor gdje će se razmnožavati, ženke Adelijskih pingvina kradu kamenje sa drugih gnijezda i od njih grade svoja.
Ženka izleže po dva zelenosmeđa jajeta. Oba roditelja griju jaja naizmjenično. Dok jedan roditelj grije jaje, drugi ide po hranu i obrnuto. Roditelj koji trenutno grije jaje ne jede donijetu hranu. Nakon oko 35 dana, jaja pucaju i izlaze mladi. Tada je na Antarktiku najtoplije, i temperatura iznosi oko -2 °C.
Adelijski pingvini se hrane uglavnom krilom dok se brinu o mladuncima, katkad i lignjama i ribom. Gledano po fosilnoj građi iz posljednjih 38 tisuća godina, ovi pingvini su naglo prešli s ribe na kril prije oko 200 godina. Ovome je, vjerojatno, uzrok smanjenje broja antarktičkih krznatih tuljana od kasnih 1700-ih i kitova u 20. stoljeću. Smanjenje broja ovih životinja je uzrokovalo povećan broj krila, što Adelijski pingvini sada koriste jer ih je lakše uloviti nego ribe.[3].
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 -{70south.com}-, Adelijski pingvini. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2008.. http://www.70south.com/information/antarctic-animals/antarctic-penguins/adeliepenguin Pristupljeno 21. listopada 2008.
- ↑ O adelijskim pingvinima (engl.)
- ↑ Zapisi Narodne akademije znanosti Sjedinjenih Američkih Država (engl.)