Razlika između inačica stranice »Abdurezak Hivzi Bjelevac«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-<!--(.*?)--> +))
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Abdurezak Hivzi Bjelevac'''-->{{Književnik  
{{Književnik  
| Ime            = Abdurezak Hivzi Bjelevac
| Ime            = Abdurezak Hivzi Bjelevac
| boja          = #B0C4DE
| boja          = #B0C4DE

Inačica od 04:46, 3. siječnja 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir književnik

Abdurezak Hivzi Bjelevac (Hifzo Bjelovac) (Mostar, 8. lipnja 1886. - Zagreb, 25. veljače 1972.), bio je bošnjački[1] i hrvatski književnik, publicist, prevoditelj i novinar.

Životopis

Abdurezak Hivzi Bjelevac rodio se je u Mostaru 1886. godine. Školovao se u Mostaru gdje završava osnovnu i trgovačku školu (1895.-1902.), te i Galata-saraju u Carigradu gdje polazi srednju školu od 1902. godine do 1906. godine, a financijsko-ekonomski tečaj završava u Grazu. Radio je kao knjigovođa i činovnik u mnogim mjestima u BiH. Od 1909. do 1920. godine bio je poreznim činovnikom u Travniku, Mostaru, Stolcu, Goraždu, Čajniču i Sarajevu.[2]

Godine 1931. otišao je u Beograd gdje je radio u Presbirou kao stručnjak za turski tisak, a potom kao ataše za tisak u Carigradu i Ankari. Umirovljen je 1937. godine, a od 1941. godine do smrti živi u Zagrebu gdje dolazi nakon što je protjeran iz Beograda kao Hrvat islamske vjere.[3] U Turskoj je surađivao s listovima Ulus, La République i Cumhuriyet. U travnju 1942. godine u Zagrebu je osnovao Hrvatsku muslimansku nakladu, čiji je cilj bio objavljivanje prijevoda knjiga o islamu i djela hrvatskih pisaca na turski, arapski i perzijski jezik. Najvažniji projekt Naklade bilo je izdavanje časopisa Doğu ve Batı čijim je prvim i jedinim urednikom bio Bjelevac od 6. travnja 1943. godine. List je izlazio do 15. kolovoza 1944. godine.[4] Preko Društva hrvatskih književnika 1952. godine dobiva mirovinu.[3]

Književno stvaralaštvo

Bjelevac je surađivao novinarskim prilozima u svim važnijim jugoslavenskim novinama između dvaju svjetskih ratova te uređivao časopise Novi vijek i Behar. Pisao je pripovijetke, drame i romane o životu bosanskohercegovačkih muslimana, u kojima prikazuje tradicijski svijet koji iščezava u sudaru sa zapadnjačkom civilizacijom. Za vrijeme NDH objavljuje: romansiranu biografiju Muhamed (1942.), Istambul, grad na obalama Mramorskog mora (1944.), Carica Azher, pjesma iz Irana (1944.). Povjereno mu je izdavanje hrvatske publikacije na turskom jeziku Doğu ve Batı (Istok i Zapad) koja je bila namijenjena iseljenicima u Turskoj.[3] Javlja se i pripovijetkama surađuje u Hrvatskom narodu i Novoj Hrvatskoj. Nakon sloma NDH progonjen je od novih vlasti i više ne objavljuje već povremeno prevodi turske pjesnike.[3] Njegov najbolji roman je Minka.[5] U njemu je lirski opisao jednu bogatu hercegovačku obitelj s kojom se bio povlačio po sudu.[5] Zbog ovog romana čitateljstvo ga je prozvalo bosanskim Pierom Lottijem.[5]

Djela

  • Sličice i profili, Mostar 1911.
  • Pod drugim suncem, roman, Mostar, 1914.
  • Minka: roman u tri dijela, roman, Sarajevo, 1917. (2. izd. 1921.)
  • Aprilske kiše, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, (1919.?)
  • Rene Logotetides, roman, Sarajevo, 1920. (izd. na češ. jeziku: Rene Logotetides: roman: autorisovany preklad, prijevod František Bicek. Obelisk, Prag, 1925.)
  • Na kraju, izd. "Novog vijeka", Sarajevo, 1921.
  • Isčahureni leptiri: roman u tri dijela, Sarajevo, 1925. (poslije Melika)[2]
  • Melika: roman suvremene muslimanke, 2 sv., Zabavna biblioteka, kolo 34, knj. 417, 418, Naklada zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1927.
  • Ana Zolotti: roman, Zagreb, 1927.
  • Zidanje srećnog doma, Beograd, 1934.
  • Muhamed, Hrvatski državni tiskarski zavod, Zagreb, 1942. (2. izd. Knjižnica proze, knj. 2, Zajednica samostalnih pisaca TIN, Zagreb, 1970.)
  • Istambul, grad na obalama Mramorskog mora, Zagreb, 1944.
  • Carica Azher, pjesma iz Irana, Zagreb, 1944.
  • Izabrana djela, 1-3, izbor Muris Idrizović, Svjetlost, Sarajevo, 1979.
  • Pod drugim suncem, Preporod, Zagreb, 1996.

Izvori

  1. ↑ Bjelevac, Abdurezak Hifzi | Hrvatska enciklopedija. https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7979 Pristupljeno 7. svibnja 2020. 
  2. ↑ 2,0 2,1 Pogrješka u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor HBL
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 38.-39.
  4. ↑ Anđelko Vlašić: Doğu ve Batı, jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943.-1944.), Behar: časopis za kulturu i društvena pitanja, 22/2013, br. 115 (popularan rad). Researchgate.net, str. 16.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 Salih Alić: Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Abdurezak_Hivzi_Bjelevac&oldid=410656"