Razlika između inačica stranice »Jovan Budisavljević«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige))
 
Redak 2: Redak 2:


== Životopis ==
== Životopis ==
Jovanov djed bio je bojnik [[Mijat Budisavljević]], kome je [[Franjo Josip I.|austrijski car Franjo]] dodijelio plemićki naslov. Pop Jovin otac je Dane (Danilo), Mijatov najmlađi sin, a stric mu je bio [[Bude Budisavljević (general)]]. Otac Dane, kao najmlađi sin bojnika Mijata, ostao je kod kuće i bavio se poljodjelstvom. Oženio se Milicom i s njom je imao jednog sina Jovu. Jovan je osnovnu školu pohađao u [[Korenica|Korenici]] i u [[Gospić]]u, gdje je stanovao kod strica Budislava (Bude) Budisavljevića. Po završenoj osnovnoj školi dvije je godine radio kao "kompanijski pisar" u [[Lički Osik|Ličkom Osiku]]. Potpomognut od strica, upisao se [[1858.]] u Karlovačku gimnaziju. Pritisnut neimaštinom i teškom bolešću, napušta gimnaziju u četvrtoj godini školovanja i ne završivši je vratio se kući. Upisao je [[1864.]] Sjemenište (Bogosloviju) u [[Plaški|Plaškom]]. Po završetku školovanja [[1868.]] ostao je godinu dana u Sjemeništu kao zamjenik nastavnika i pisar kod Konzistorije. Kapelan u Vrelu župe (parohije) Koreničke rukopoložen je 12. travnja [[1869.]] za đakona. Stečajnom ispitu za prezbitera podvrgao se 30. srpnja [[1869.]] pred komisijom koju je u plaškom vodio protosinđel G. Jovanović. Iste godine postaje svećenik. Kraće vrijeme radio je kao kapelan u [[Tiškovac Lički|Tiškovcu]] i [[Vrelo Koreničko|Vrelu Korenice]], da bi od [[1875.]] do smrti bio župnik (paroh) u Donjim Vrhovinama, danas Vrhovine. Kao pristaša [[Narodna stranka|narodnjaka]] dva puta je bio biran u Hrvatsko-slavonski sabor (1884, 1887). Zastupao je udbinski izborni kotar 1887-92. Često je vodio zapisnike saborskih sjednica. Bio je član Vladičanske konzistorije i Vladičanske skupštine. Njegov dopis listu ''Hrvatska'' od 4. lipnja 1890. dobro pokazuje njegovu aktivnost u [[Hrvatski sabor|Hrvatsko-slavonskom saboru]] i reakcije koje je ta aktivnost izazivala. Zanimao se za narodno stvaralaštvo i objavio neke narodne pripovijetke (''Srbsko-dalmatinski magazin'', 1868, 1869). Posjedovao je i bogatu knjižnicu. Najstariji sin bio mu je novinar i saborski zastupnik [[Budislav Budisavljević|Budislav]], a srednji sin bio je pisac i prevodilac [[Milan Budisavljević|Milan]]. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Hrvatski  biografski leksikon |year= |url= |publisher=  |location= |id= }}</ref> Jedan Jovanov unuk poginuo je [[1916.]] na Kajmakčalanu kao srpski dobrovoljac. <ref>{{Cite book|last= Veljkovski|first= Jovan |authorlink= |title= Šematizam srpske dijaceze Gornjokarlovačke, str.. 155. - 157. |year=1894 |url= |publisher=  |location= Pančevo |id= }}</ref> <ref>{{Cite book|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 141., 142., 158. |year= 2018 |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref>
Jovanov djed bio je bojnik [[Mijat Budisavljević]], kome je [[Franjo Josip I.|austrijski car Franjo]] dodijelio plemićki naslov. Pop Jovin otac je Dane (Danilo), Mijatov najmlađi sin, a stric mu je bio [[Bude Budisavljević (general)]]. Otac Dane, kao najmlađi sin bojnika Mijata, ostao je kod kuće i bavio se poljodjelstvom. Oženio se Milicom i s njom je imao jednog sina Jovu. Jovan je osnovnu školu pohađao u [[Korenica|Korenici]] i u [[Gospić]]u, gdje je stanovao kod strica Budislava (Bude) Budisavljevića. Po završenoj osnovnoj školi dvije je godine radio kao "kompanijski pisar" u [[Lički Osik|Ličkom Osiku]]. Potpomognut od strica, upisao se [[1858.]] u Karlovačku gimnaziju. Pritisnut neimaštinom i teškom bolešću, napušta gimnaziju u četvrtoj godini školovanja i ne završivši je vratio se kući. Upisao je [[1864.]] Sjemenište (Bogosloviju) u [[Plaški|Plaškom]]. Po završetku školovanja [[1868.]] ostao je godinu dana u Sjemeništu kao zamjenik nastavnika i pisar kod Konzistorije. Kapelan u Vrelu župe (parohije) Koreničke rukopoložen je 12. travnja [[1869.]] za đakona. Stečajnom ispitu za prezbitera podvrgao se 30. srpnja [[1869.]] pred komisijom koju je u plaškom vodio protosinđel G. Jovanović. Iste godine postaje svećenik. Kraće vrijeme radio je kao kapelan u [[Tiškovac Lički|Tiškovcu]] i [[Vrelo Koreničko|Vrelu Korenice]], da bi od [[1875.]] do smrti bio župnik (paroh) u Donjim Vrhovinama, danas Vrhovine. Kao pristaša [[Narodna stranka|narodnjaka]] dva puta je bio biran u Hrvatsko-slavonski sabor (1884, 1887). Zastupao je udbinski izborni kotar 1887-92. Često je vodio zapisnike saborskih sjednica. Bio je član Vladičanske konzistorije i Vladičanske skupštine. Njegov dopis listu ''Hrvatska'' od 4. lipnja 1890. dobro pokazuje njegovu aktivnost u [[Hrvatski sabor|Hrvatsko-slavonskom saboru]] i reakcije koje je ta aktivnost izazivala. Zanimao se za narodno stvaralaštvo i objavio neke narodne pripovijetke (''Srbsko-dalmatinski magazin'', 1868, 1869). Posjedovao je i bogatu knjižnicu. Najstariji sin bio mu je novinar i saborski zastupnik [[Budislav Budisavljević|Budislav]], a srednji sin bio je pisac i prevodilac [[Milan Budisavljević|Milan]]. <ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title= Hrvatski  biografski leksikon |year= |url= |publisher=  |location= |id= }}</ref> Jedan Jovanov unuk poginuo je [[1916.]] na Kajmakčalanu kao srpski dobrovoljac. <ref>{{Citiranje knjige|last= Veljkovski|first= Jovan |authorlink= |title= Šematizam srpske dijaceze Gornjokarlovačke, str.. 155. - 157. |year=1894 |url= |publisher=  |location= Pančevo |id= }}</ref> <ref>{{Citiranje knjige|last= Budisavljević |first= Borislav |authorlink= |title= Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 141., 142., 158. |year= 2018 |url= |publisher= Prometej |location= |id= }}</ref>


Drugi svećenik istoga imena i prezimena, Jovo Budisavljević, koji je bio svećenik u selu [[Donji Mekinjar|Mekinjar]], umro je i ostavio je udovicu s 5 male djece. Tada se pokrenulo pitanje materijalnog obezbjeđivanja svećeničkih udovica, jer se do tada to pitanje zanemarivalo. <ref>{{Cite book|last= Вишњић |first= Чедомир |authorlink= |title= Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 54.|year= 2013. |url= |publisher= СКД Просвјета, Службени Гласник |location= Загреб, Београд |id= }}</ref> <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 14, 18. (31.) јануара 1901., |year=  1901.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref>
Drugi svećenik istoga imena i prezimena, Jovo Budisavljević, koji je bio svećenik u selu [[Donji Mekinjar|Mekinjar]], umro je i ostavio je udovicu s 5 male djece. Tada se pokrenulo pitanje materijalnog obezbjeđivanja svećeničkih udovica, jer se do tada to pitanje zanemarivalo. <ref>{{Citiranje knjige|last= Вишњић |first= Чедомир |authorlink= |title= Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 54.|year= 2013. |url= |publisher= СКД Просвјета, Службени Гласник |location= Загреб, Београд |id= }}</ref> <ref>{{Citiranje knjige|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 14, 18. (31.) јануара 1901., |year=  1901.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref>


==Izvori==
==Izvori==

Trenutačna izmjena od 14:15, 2. siječnja 2022.

Jovan plemeniti Budisavljević, u narodu poznat i kao pop Jovo, u osobnoj iskaznici (legitimation karte): Johan von Budisavljević, (Pećane, 15. prosinca 1844. - Vrhovine, 19. siječnja 1894.) je bio pravoslavni svećenik i narodni zastupnik. Iz ugledne je ličke obitelji Budisavljević.

Životopis

Jovanov djed bio je bojnik Mijat Budisavljević, kome je austrijski car Franjo dodijelio plemićki naslov. Pop Jovin otac je Dane (Danilo), Mijatov najmlađi sin, a stric mu je bio Bude Budisavljević (general). Otac Dane, kao najmlađi sin bojnika Mijata, ostao je kod kuće i bavio se poljodjelstvom. Oženio se Milicom i s njom je imao jednog sina Jovu. Jovan je osnovnu školu pohađao u Korenici i u Gospiću, gdje je stanovao kod strica Budislava (Bude) Budisavljevića. Po završenoj osnovnoj školi dvije je godine radio kao "kompanijski pisar" u Ličkom Osiku. Potpomognut od strica, upisao se 1858. u Karlovačku gimnaziju. Pritisnut neimaštinom i teškom bolešću, napušta gimnaziju u četvrtoj godini školovanja i ne završivši je vratio se kući. Upisao je 1864. Sjemenište (Bogosloviju) u Plaškom. Po završetku školovanja 1868. ostao je godinu dana u Sjemeništu kao zamjenik nastavnika i pisar kod Konzistorije. Kapelan u Vrelu župe (parohije) Koreničke rukopoložen je 12. travnja 1869. za đakona. Stečajnom ispitu za prezbitera podvrgao se 30. srpnja 1869. pred komisijom koju je u plaškom vodio protosinđel G. Jovanović. Iste godine postaje svećenik. Kraće vrijeme radio je kao kapelan u Tiškovcu i Vrelu Korenice, da bi od 1875. do smrti bio župnik (paroh) u Donjim Vrhovinama, danas Vrhovine. Kao pristaša narodnjaka dva puta je bio biran u Hrvatsko-slavonski sabor (1884, 1887). Zastupao je udbinski izborni kotar 1887-92. Često je vodio zapisnike saborskih sjednica. Bio je član Vladičanske konzistorije i Vladičanske skupštine. Njegov dopis listu Hrvatska od 4. lipnja 1890. dobro pokazuje njegovu aktivnost u Hrvatsko-slavonskom saboru i reakcije koje je ta aktivnost izazivala. Zanimao se za narodno stvaralaštvo i objavio neke narodne pripovijetke (Srbsko-dalmatinski magazin, 1868, 1869). Posjedovao je i bogatu knjižnicu. Najstariji sin bio mu je novinar i saborski zastupnik Budislav, a srednji sin bio je pisac i prevodilac Milan. [1] Jedan Jovanov unuk poginuo je 1916. na Kajmakčalanu kao srpski dobrovoljac. [2] [3]

Drugi svećenik istoga imena i prezimena, Jovo Budisavljević, koji je bio svećenik u selu Mekinjar, umro je i ostavio je udovicu s 5 male djece. Tada se pokrenulo pitanje materijalnog obezbjeđivanja svećeničkih udovica, jer se do tada to pitanje zanemarivalo. [4] [5]

Izvori

  1. ↑ Hrvatski biografski leksikon 
  2. ↑ Veljkovski, Jovan (1894). Šematizam srpske dijaceze Gornjokarlovačke, str.. 155. - 157.. Pančevo 
  3. ↑ Budisavljević, Borislav (2018). Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 141., 142., 158.. Prometej 
  4. ↑ Вишњић, Чедомир (2013.). Србобран 1901.-1914. - Српско коло 1903. - 1914., pp. 54.. Загреб, Београд: СКД Просвјета, Службени Гласник 
  5. ↑ Србобран, бр. 14, 18. (31.) јануара 1901.,. Загреб. 1901. 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Jovan_Budisavljević&oldid=407273"