Razlika između inačica stranice »Psihologija gomila«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba))
Redak 32: Redak 32:
U knjizi Le Bon tvrdi da postoji nekoliko karaktera psihologije gomile: "impulzivnost, razdražljivost, nepodobnost razmišljanja, manjak prosuđivanja i kritičnoga duha, pretjerivanje u osjećajima i razni drugi, ..."<ref name="JVG"/> Le Bon tvrdi "da pojedinac, koji već neko vrijeme tone u burnoj gomili, dolazi doskora — uslijed struja, koje iz nje naviru ili iz sasvim drugih uzroka, koje mi ne poznajemo — u neko posebno stanje, koje u mnogom naliči na neku opčinjenost, u kojoj se nalazi hipnotizirani, kad je u rukama hipnotizera."<ref>Jaap van Ginneken. ''Crowds, psychology, and politics, 1871-1899''. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 1992. str. 131.</ref>
U knjizi Le Bon tvrdi da postoji nekoliko karaktera psihologije gomile: "impulzivnost, razdražljivost, nepodobnost razmišljanja, manjak prosuđivanja i kritičnoga duha, pretjerivanje u osjećajima i razni drugi, ..."<ref name="JVG"/> Le Bon tvrdi "da pojedinac, koji već neko vrijeme tone u burnoj gomili, dolazi doskora — uslijed struja, koje iz nje naviru ili iz sasvim drugih uzroka, koje mi ne poznajemo — u neko posebno stanje, koje u mnogom naliči na neku opčinjenost, u kojoj se nalazi hipnotizirani, kad je u rukama hipnotizera."<ref>Jaap van Ginneken. ''Crowds, psychology, and politics, 1871-1899''. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 1992. str. 131.</ref>


Međutim, Le Bonovo djelo doživljava kritike, na primjer Stephen Reicher, profesor psihologije gomile, kaže: "postoji jasan [[rasizam]], rasizam iz 19. stoljeća i ageizam, a drugdje postoji [[seksizam]] koji obitava u tom pogledu. Ukratko, to je pogled lude gomile, pogled koji vidite svaki put kad vidite kolektivne nerede u ponašanju, to je činjenica da ti ljudi ne protestiraju ni zbog čega, da nemaju nikakvih pritužbi, da nemaju razloga, da su 'ludi', pa nemamo što pitati o sebi i nejednakostima našeg društva, možemo samo ukazati na njih i reći da se radi samo o njima."<ref>{{Cite web|date=2016-02-26|title=Stephen Reicher on Crowd Psychology -|url=https://www.socialsciencespace.com/2016/02/stephen-reicher-on-crowd-psychology/|access-date=2020-12-05|language=en-US}}</ref> Pored toga, novije istraživanje baca sumnju na zaključke mnogih djela, poput pretpostavljenog gubitka posredovanja, a knjige se fokusiraju na individualizam kao psihološku [[paradigma|paradigmu]].<ref>{{Cite web|last=Zaretsky|first=Robert|date=2016-07-27|title=The Myth of Mobocracy|url=https://www.theatlantic.com/international/archive/2016/07/trump-le-bon-mob/493118/|access-date=2020-12-05|website=The Atlantic|language=en-US}}</ref><ref>{{Cite web|last=Workingwithcrowds|title=An Introduction to Crowd Psychology - Working With Crowds|url=https://www.workingwithcrowds.com/introduction-crowd-psychology/|access-date=2020-12-05|website=www.workingwithcrowds.com|language=en-GB}}</ref><ref>{{Cite web|title=Prof. Steve Reicher lecture - YouTube|url=https://www.youtube.com/watch?v=S1O1WWITI8o|access-date=2020-12-05|website=www.youtube.com}}</ref>
Međutim, Le Bonovo djelo doživljava kritike, na primjer Stephen Reicher, profesor psihologije gomile, kaže: "postoji jasan [[rasizam]], rasizam iz 19. stoljeća i ageizam, a drugdje postoji [[seksizam]] koji obitava u tom pogledu. Ukratko, to je pogled lude gomile, pogled koji vidite svaki put kad vidite kolektivne nerede u ponašanju, to je činjenica da ti ljudi ne protestiraju ni zbog čega, da nemaju nikakvih pritužbi, da nemaju razloga, da su 'ludi', pa nemamo što pitati o sebi i nejednakostima našeg društva, možemo samo ukazati na njih i reći da se radi samo o njima."<ref>{{Citiranje weba|date=2016-02-26|title=Stephen Reicher on Crowd Psychology -|url=https://www.socialsciencespace.com/2016/02/stephen-reicher-on-crowd-psychology/|access-date=2020-12-05|language=en-US}}</ref> Pored toga, novije istraživanje baca sumnju na zaključke mnogih djela, poput pretpostavljenog gubitka posredovanja, a knjige se fokusiraju na individualizam kao psihološku [[paradigma|paradigmu]].<ref>{{Citiranje weba|last=Zaretsky|first=Robert|date=2016-07-27|title=The Myth of Mobocracy|url=https://www.theatlantic.com/international/archive/2016/07/trump-le-bon-mob/493118/|access-date=2020-12-05|website=The Atlantic|language=en-US}}</ref><ref>{{Citiranje weba|last=Workingwithcrowds|title=An Introduction to Crowd Psychology - Working With Crowds|url=https://www.workingwithcrowds.com/introduction-crowd-psychology/|access-date=2020-12-05|website=www.workingwithcrowds.com|language=en-GB}}</ref><ref>{{Citiranje weba|title=Prof. Steve Reicher lecture - YouTube|url=https://www.youtube.com/watch?v=S1O1WWITI8o|access-date=2020-12-05|website=www.youtube.com}}</ref>





Inačica od 10:07, 2. siječnja 2022.

Psihologija gomila
Naziv izvornika Psychologie des Foules
Autor Gustave Le Bon
Država Francuska
Jezik francuski
Rod
(stil, žanr)
Socijalna psihologija
Datum (godina)
izdanja
1895.
Broj stranica 130

Psihologija gomila (fr. Psychologie des Foules) knjiga je koju je Gustave Le Bon objavio 1895.[1][2]

U knjizi Le Bon tvrdi da postoji nekoliko karaktera psihologije gomile: "impulzivnost, razdražljivost, nepodobnost razmišljanja, manjak prosuđivanja i kritičnoga duha, pretjerivanje u osjećajima i razni drugi, ..."[1] Le Bon tvrdi "da pojedinac, koji već neko vrijeme tone u burnoj gomili, dolazi doskora — uslijed struja, koje iz nje naviru ili iz sasvim drugih uzroka, koje mi ne poznajemo — u neko posebno stanje, koje u mnogom naliči na neku opčinjenost, u kojoj se nalazi hipnotizirani, kad je u rukama hipnotizera."[3]

Međutim, Le Bonovo djelo doživljava kritike, na primjer Stephen Reicher, profesor psihologije gomile, kaže: "postoji jasan rasizam, rasizam iz 19. stoljeća i ageizam, a drugdje postoji seksizam koji obitava u tom pogledu. Ukratko, to je pogled lude gomile, pogled koji vidite svaki put kad vidite kolektivne nerede u ponašanju, to je činjenica da ti ljudi ne protestiraju ni zbog čega, da nemaju nikakvih pritužbi, da nemaju razloga, da su 'ludi', pa nemamo što pitati o sebi i nejednakostima našeg društva, možemo samo ukazati na njih i reći da se radi samo o njima."[4] Pored toga, novije istraživanje baca sumnju na zaključke mnogih djela, poput pretpostavljenog gubitka posredovanja, a knjige se fokusiraju na individualizam kao psihološku paradigmu.[5][6][7]


Izvori

  1. 1,0 1,1 Jaap van Ginneken. Crowds, psychology, and politics, 1871-1899. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 1992. Str. 130.
  2. Jahoda, Gustav (2007). A History of Social Psychology: From the Eighteenth-Century Enlightenment to the Second World War. Cambridge. str. 107. ISBN 0-521-86828-9 
  3. Jaap van Ginneken. Crowds, psychology, and politics, 1871-1899. Cambridge, England, UK: Cambridge University Press, 1992. str. 131.
  4. "Stephen Reicher on Crowd Psychology -" (engl.). 26. veljače 2016.. https://www.socialsciencespace.com/2016/02/stephen-reicher-on-crowd-psychology/ Pristupljeno 5. prosinca 2020. 
  5. Zaretsky, Robert (27. srpnja 2016.). "The Myth of Mobocracy" (engl.). https://www.theatlantic.com/international/archive/2016/07/trump-le-bon-mob/493118/ Pristupljeno 5. prosinca 2020. 
  6. Workingwithcrowds. "An Introduction to Crowd Psychology - Working With Crowds" (engl.). https://www.workingwithcrowds.com/introduction-crowd-psychology/ Pristupljeno 5. prosinca 2020. 
  7. "Prof. Steve Reicher lecture - YouTube". https://www.youtube.com/watch?v=S1O1WWITI8o Pristupljeno 5. prosinca 2020.