Razlika između inačica stranice »Filip Dobrečić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Filip Dobrečić'''-->'''Filip Dobrečić''' je bio [[Crna Gora|crnogorski]] diplomat katoličke vjere, iz [[Bar (grad)|Bara]] ([[Crnogorska država 1852. - 1918.|Crna Gora]]) i brat barskog nadbiskupa i primasa srpskog, [[Nikola Dobrečić|Nikole Dobrečića]]. Po nacionalnosti je bio [[Srbi]]n, kao i njegov brat. | <!--'''Filip Dobrečić'''-->'''Filip Dobrečić''' je bio [[Crna Gora|crnogorski]] diplomat katoličke vjere, iz [[Bar (grad)|Bara]] ([[Crnogorska država 1852. - 1918.|Crna Gora]]) i brat barskog nadbiskupa i primasa srpskog, [[Nikola Dobrečić|Nikole Dobrečića]]. Po nacionalnosti je bio [[Srbi]]n, kao i njegov brat. | ||
Bio je miljenik talijanske kraljice [[Jelena Savojska|Jelene Savojske]]. Za vrijeme studiranja objavljivao je propagandne tekstove u inozemnom tisku u korist crnogorskih državnih i nacionalnih probitaka. Stekao je doktorat <ref>{{ | Bio je miljenik talijanske kraljice [[Jelena Savojska|Jelene Savojske]]. Za vrijeme studiranja objavljivao je propagandne tekstove u inozemnom tisku u korist crnogorskih državnih i nacionalnih probitaka. Stekao je doktorat <ref>{{Citiranje knjige|last=|first=|authorlink= |coauthors= |title= Цетињски вјесник од 6.јула 1911., бр.52, Положио докторат, стр. 4.|year=1911|url= http://www.dlib.me/sken_prikaz_1_f.php?id_jedinice=4207&skrd=1# |publisher= |location=Цетиње |id=}}</ref> u [[Rim]]u iz oblasti političkih i diplomatskih znanosti. Kao poliglot imenovan je za tajnika Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Crne Gore. Bio je zastupnik u crnogorskoj Narodnoj skupštini. Imenovan je [[1917.]] godine za [[generalni konzul|generalnog konzula]] Crne Gore u [[Brindisi]]u. Do [[1918.]] godine nalazio se u crnogorskoj diplomatskoj službi, kada prelazi u jugoslavensku, odnosno u Ministarstvo vanjskih poslova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]]. Imenovan je za konzula u [[Pečuh]]u i [[Rijeka|Rijeci]]. <ref>{{Citiranje knjige|last=Jovović|first=Ivan|authorlink= |coauthors= |title= Šimun Milinović nadbiskup Barski, str. 236.|year=2012.|url= http://www.maticacrnogorska.me/files/49/09%20ivan%20jovovic.pdf |publisher= Matica crnogorska |location= |id=}}</ref> | ||
== Prijepori oko načina sjedinjenja Srbije i Crne Gore 1918. godine == | == Prijepori oko načina sjedinjenja Srbije i Crne Gore 1918. godine == | ||
[[Andrija Radović]] je tvrdio da Crna Gora vodi separatističku politiku. To je opovrgavao Filip Dobrečić u jednom tekstu, dok je bio činovnik crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova. Dobrečić objašnjava da u crnogorskoj vladi nema separatista, jer se separatistima ne mogu smatrati oni koji rade u korist zajedničkih interesa, tj. u korist jedinstva Crne Gore i Srbije. Separatisti su, prema njegovom mišljenju, upravo oni koji iz sebičnih i osobnih interesa rade na razdoru između dvije države. Kao jednog od tih separatista, Dobrečić označava Andriju Radovića, jer način na koji on propagira ujedinjenje doprinosi nacionalnom razdoru, a ne jedinstvu. Ne sporeći da je svesrpsko ujedinjenje na srcu svakom poštenom čovjeku, i da je Crna Gora pobornik takvog ujedinjenja, Dobrečić smatra da je rasprava o tom pitanju, u trenutku kada se i jedna i druga država nalaze u ropstvu, neprimjerena. On zato predlaže da se o ujedinjenju raspravlja tek kada dvije kraljevine povrate svoju slobodu. Istovremeno, Dobrečić ističe i da je pitanje ujedinjenja Crne Gore i Srbije - njihovo unutrašnje pitanje, tako da nijedan neslužbeni čimbenik, pa ni Radovićev ''[[Odbor za narodno ujedinjenje]]'', nema legitimitet voditi akciju za ujedinjenje. Prema njegovom mišljenju, to unutrašnje pitanje, koje se u ovom slučaju tiče državnog statusa Crne Gore, rješavat će crnogorski narod i njegovo zakonito predstavništvo. <ref>{{ | [[Andrija Radović]] je tvrdio da Crna Gora vodi separatističku politiku. To je opovrgavao Filip Dobrečić u jednom tekstu, dok je bio činovnik crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova. Dobrečić objašnjava da u crnogorskoj vladi nema separatista, jer se separatistima ne mogu smatrati oni koji rade u korist zajedničkih interesa, tj. u korist jedinstva Crne Gore i Srbije. Separatisti su, prema njegovom mišljenju, upravo oni koji iz sebičnih i osobnih interesa rade na razdoru između dvije države. Kao jednog od tih separatista, Dobrečić označava Andriju Radovića, jer način na koji on propagira ujedinjenje doprinosi nacionalnom razdoru, a ne jedinstvu. Ne sporeći da je svesrpsko ujedinjenje na srcu svakom poštenom čovjeku, i da je Crna Gora pobornik takvog ujedinjenja, Dobrečić smatra da je rasprava o tom pitanju, u trenutku kada se i jedna i druga država nalaze u ropstvu, neprimjerena. On zato predlaže da se o ujedinjenju raspravlja tek kada dvije kraljevine povrate svoju slobodu. Istovremeno, Dobrečić ističe i da je pitanje ujedinjenja Crne Gore i Srbije - njihovo unutrašnje pitanje, tako da nijedan neslužbeni čimbenik, pa ni Radovićev ''[[Odbor za narodno ujedinjenje]]'', nema legitimitet voditi akciju za ujedinjenje. Prema njegovom mišljenju, to unutrašnje pitanje, koje se u ovom slučaju tiče državnog statusa Crne Gore, rješavat će crnogorski narod i njegovo zakonito predstavništvo. <ref>{{Citiranje knjige|last= Andrijašević|first= Živko|authorlink= |coauthors= |title= Srpstvo u Crnoj Gori, poglavlje: Državna ideologija u doba egzila i stvarni ciljevi - u nesaglasju|year= |url= http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/srpstvo_u_cg.htm |publisher= |location= |id=}}</ref> | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == |
Inačica od 09:30, 2. siječnja 2022.
Filip Dobrečić je bio crnogorski diplomat katoličke vjere, iz Bara (Crna Gora) i brat barskog nadbiskupa i primasa srpskog, Nikole Dobrečića. Po nacionalnosti je bio Srbin, kao i njegov brat.
Bio je miljenik talijanske kraljice Jelene Savojske. Za vrijeme studiranja objavljivao je propagandne tekstove u inozemnom tisku u korist crnogorskih državnih i nacionalnih probitaka. Stekao je doktorat [1] u Rimu iz oblasti političkih i diplomatskih znanosti. Kao poliglot imenovan je za tajnika Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Crne Gore. Bio je zastupnik u crnogorskoj Narodnoj skupštini. Imenovan je 1917. godine za generalnog konzula Crne Gore u Brindisiu. Do 1918. godine nalazio se u crnogorskoj diplomatskoj službi, kada prelazi u jugoslavensku, odnosno u Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine SHS. Imenovan je za konzula u Pečuhu i Rijeci. [2]
Prijepori oko načina sjedinjenja Srbije i Crne Gore 1918. godine
Andrija Radović je tvrdio da Crna Gora vodi separatističku politiku. To je opovrgavao Filip Dobrečić u jednom tekstu, dok je bio činovnik crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova. Dobrečić objašnjava da u crnogorskoj vladi nema separatista, jer se separatistima ne mogu smatrati oni koji rade u korist zajedničkih interesa, tj. u korist jedinstva Crne Gore i Srbije. Separatisti su, prema njegovom mišljenju, upravo oni koji iz sebičnih i osobnih interesa rade na razdoru između dvije države. Kao jednog od tih separatista, Dobrečić označava Andriju Radovića, jer način na koji on propagira ujedinjenje doprinosi nacionalnom razdoru, a ne jedinstvu. Ne sporeći da je svesrpsko ujedinjenje na srcu svakom poštenom čovjeku, i da je Crna Gora pobornik takvog ujedinjenja, Dobrečić smatra da je rasprava o tom pitanju, u trenutku kada se i jedna i druga država nalaze u ropstvu, neprimjerena. On zato predlaže da se o ujedinjenju raspravlja tek kada dvije kraljevine povrate svoju slobodu. Istovremeno, Dobrečić ističe i da je pitanje ujedinjenja Crne Gore i Srbije - njihovo unutrašnje pitanje, tako da nijedan neslužbeni čimbenik, pa ni Radovićev Odbor za narodno ujedinjenje, nema legitimitet voditi akciju za ujedinjenje. Prema njegovom mišljenju, to unutrašnje pitanje, koje se u ovom slučaju tiče državnog statusa Crne Gore, rješavat će crnogorski narod i njegovo zakonito predstavništvo. [3]
Vanjske poveznice
- ↑ Цетињски вјесник од 6.јула 1911., бр.52, Положио докторат, стр. 4.. Цетиње. 1911. http://www.dlib.me/sken_prikaz_1_f.php?id_jedinice=4207&skrd=1#
- ↑ Jovović, Ivan (2012.). Šimun Milinović nadbiskup Barski, str. 236.. Matica crnogorska. http://www.maticacrnogorska.me/files/49/09%20ivan%20jovovic.pdf
- ↑ Andrijašević, Živko. Srpstvo u Crnoj Gori, poglavlje: Državna ideologija u doba egzila i stvarni ciljevi - u nesaglasju. http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/srpstvo_u_cg.htm