More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Ismailije su se pojavile u 8. st. kao tajno naučavanje. Počeo ju je širiti Abdallah ibn Maimum u 9. stoljeću. Za razliku od imameta (duodecimalni šiizam), ismailije se zaustavljaju kod sedmog [[imam]]a, potomka [[Ali|Alija]], Ismaila ibn Džafera, pa se zbog toga njihova sljedba i naziva ismailija. Nekada su smatrani ekstremnim šiitskim krilom. Nastoje dati ezoteričko tumačenje [[Kuran]]a, a sedam [[imam]]a smatraju emanacijom inteligencije koja stvara svijet a proizlazi iz nepristupačnoga Boga. Postoji znatna razlika između duodecimalnih šiitskih i ismailijskih ideja o [[imam]]u, koja odražava njihova različita teološka stajališta, dok to [[Sunizam|sunije]] ne prihvataju. Za njih, ta se riječ odnosi samo na predvodnika u molitvi. | Ismailije su se pojavile u 8. st. kao tajno naučavanje. Počeo ju je širiti Abdallah ibn Maimum u 9. stoljeću. Za razliku od imameta (duodecimalni šiizam), ismailije se zaustavljaju kod sedmog [[imam]]a, potomka [[Ali|Alija]], Ismaila ibn Džafera, pa se zbog toga njihova sljedba i naziva ismailija. Nekada su smatrani ekstremnim šiitskim krilom. Nastoje dati ezoteričko tumačenje [[Kuran]]a, a sedam [[imam]]a smatraju emanacijom inteligencije koja stvara svijet a proizlazi iz nepristupačnoga Boga. Postoji znatna razlika između duodecimalnih šiitskih i ismailijskih ideja o [[imam]]u, koja odražava njihova različita teološka stajališta, dok to [[Sunizam|sunije]] ne prihvataju. Za njih, ta se riječ odnosi samo na predvodnika u molitvi. | ||
Prva dinastija u islamu, [[Omejidi]], susrela se s političkim otporom od onih kojima je omejidijska politika [[Arapi|arapske]] nadmoći bila nepodnošljiva. Snage otpora su svoje liderstvo često tražile u potomcima Alija i Fatime. Zbog toga se na Džafera es-Sadika otvoreno gledalo kao na najpogodnijeg lidera otpora i zbog političke i zbog vjerske prirode. Za šiite Džafer es-Sadik je bio šesti imam, te šesti nositelj duhovnog i vjerskog autoriteta koje je naslijedio od Alija. Međutim, Džafer es-Sadik je bio učenjak koji nije pokazivao osobnu tendenciju da vodi pokret. Njegov najstariji sin Ismail, trebao je naslijediti Džaferov autoritet da nije umro prije svog oca. U ovom trenutku glavnina šiita je prvo gledala u Abdullaha, drugog Džaferovog sina, a kada je i on umro, poglede su usmjerili prema trećem sinu, Musau el-Kazimu, kao legitimnom nasljedniku. Od Ismailovih nasljednika su nastali duodecilmani šiiti, dok se od Ismaila nastale ismailije. Nazvani su sebijama (sedmaci) ili ismailijama, jer su obznanili da je Ismail sedmi imam, i da je, sa brojem sedam, ciklus sada kompletiran, oglašavajući time novi početak i svježiju doktrinu. U 11. st. ismailije se se razdvojile u tri skupine: istočne (koji nisu više "sedmaci" jer priznaju imamsku lozu do sadašnjega age kana u Indiji, [[Afganistan]]u i [[Tadžikistan]]u), zapadne ([[Egipat]], [[Jemen]]) i [[Druzi|druze]] ([[Libanon]], [[Sirija]], [[Palestina]]). Danas ima oko 20 milijuna ismailija, razasutih po [[Daleki istok|Dalekom]] i [[Bliski istok|Bliskom istoku]] Bliskom istoku i [[Afrika|Africi]] (u [[Indija|Indiji]], [[Pakistan]]u, [[Iran]]u, Siriji, Tanganjiki, [[Kenija|Keniji]], [[Uganda|Ugandi]] i dr.).<ref>{{ | Prva dinastija u islamu, [[Omejidi]], susrela se s političkim otporom od onih kojima je omejidijska politika [[Arapi|arapske]] nadmoći bila nepodnošljiva. Snage otpora su svoje liderstvo često tražile u potomcima Alija i Fatime. Zbog toga se na Džafera es-Sadika otvoreno gledalo kao na najpogodnijeg lidera otpora i zbog političke i zbog vjerske prirode. Za šiite Džafer es-Sadik je bio šesti imam, te šesti nositelj duhovnog i vjerskog autoriteta koje je naslijedio od Alija. Međutim, Džafer es-Sadik je bio učenjak koji nije pokazivao osobnu tendenciju da vodi pokret. Njegov najstariji sin Ismail, trebao je naslijediti Džaferov autoritet da nije umro prije svog oca. U ovom trenutku glavnina šiita je prvo gledala u Abdullaha, drugog Džaferovog sina, a kada je i on umro, poglede su usmjerili prema trećem sinu, Musau el-Kazimu, kao legitimnom nasljedniku. Od Ismailovih nasljednika su nastali duodecilmani šiiti, dok se od Ismaila nastale ismailije. Nazvani su sebijama (sedmaci) ili ismailijama, jer su obznanili da je Ismail sedmi imam, i da je, sa brojem sedam, ciklus sada kompletiran, oglašavajući time novi početak i svježiju doktrinu. U 11. st. ismailije se se razdvojile u tri skupine: istočne (koji nisu više "sedmaci" jer priznaju imamsku lozu do sadašnjega age kana u Indiji, [[Afganistan]]u i [[Tadžikistan]]u), zapadne ([[Egipat]], [[Jemen]]) i [[Druzi|druze]] ([[Libanon]], [[Sirija]], [[Palestina]]). Danas ima oko 20 milijuna ismailija, razasutih po [[Daleki istok|Dalekom]] i [[Bliski istok|Bliskom istoku]] Bliskom istoku i [[Afrika|Africi]] (u [[Indija|Indiji]], [[Pakistan]]u, [[Iran]]u, Siriji, Tanganjiki, [[Kenija|Keniji]], [[Uganda|Ugandi]] i dr.).<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27943|title= Ismailiti|publisher=natuknica.hr|date=5 August 2017 |accessdate=2016-05-07}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Inačica od 22. prosinac 2021. u 01:03
Ismailije (ar. الإسماعيلية ; perz. اسماعیلیان), islamski šiitski pokret.
Povijest
Ismailije su se pojavile u 8. st. kao tajno naučavanje. Počeo ju je širiti Abdallah ibn Maimum u 9. stoljeću. Za razliku od imameta (duodecimalni šiizam), ismailije se zaustavljaju kod sedmog imama, potomka Alija, Ismaila ibn Džafera, pa se zbog toga njihova sljedba i naziva ismailija. Nekada su smatrani ekstremnim šiitskim krilom. Nastoje dati ezoteričko tumačenje Kurana, a sedam imama smatraju emanacijom inteligencije koja stvara svijet a proizlazi iz nepristupačnoga Boga. Postoji znatna razlika između duodecimalnih šiitskih i ismailijskih ideja o imamu, koja odražava njihova različita teološka stajališta, dok to sunije ne prihvataju. Za njih, ta se riječ odnosi samo na predvodnika u molitvi.
Prva dinastija u islamu, Omejidi, susrela se s političkim otporom od onih kojima je omejidijska politika arapske nadmoći bila nepodnošljiva. Snage otpora su svoje liderstvo često tražile u potomcima Alija i Fatime. Zbog toga se na Džafera es-Sadika otvoreno gledalo kao na najpogodnijeg lidera otpora i zbog političke i zbog vjerske prirode. Za šiite Džafer es-Sadik je bio šesti imam, te šesti nositelj duhovnog i vjerskog autoriteta koje je naslijedio od Alija. Međutim, Džafer es-Sadik je bio učenjak koji nije pokazivao osobnu tendenciju da vodi pokret. Njegov najstariji sin Ismail, trebao je naslijediti Džaferov autoritet da nije umro prije svog oca. U ovom trenutku glavnina šiita je prvo gledala u Abdullaha, drugog Džaferovog sina, a kada je i on umro, poglede su usmjerili prema trećem sinu, Musau el-Kazimu, kao legitimnom nasljedniku. Od Ismailovih nasljednika su nastali duodecilmani šiiti, dok se od Ismaila nastale ismailije. Nazvani su sebijama (sedmaci) ili ismailijama, jer su obznanili da je Ismail sedmi imam, i da je, sa brojem sedam, ciklus sada kompletiran, oglašavajući time novi početak i svježiju doktrinu. U 11. st. ismailije se se razdvojile u tri skupine: istočne (koji nisu više "sedmaci" jer priznaju imamsku lozu do sadašnjega age kana u Indiji, Afganistanu i Tadžikistanu), zapadne (Egipat, Jemen) i druze (Libanon, Sirija, Palestina). Danas ima oko 20 milijuna ismailija, razasutih po Dalekom i Bliskom istoku Bliskom istoku i Africi (u Indiji, Pakistanu, Iranu, Siriji, Tanganjiki, Keniji, Ugandi i dr.).[1]
Izvori
- ↑ "Ismailiti". natuknica.hr. 5. kolovoz 2017.. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27943 Pristupljeno 7. svibanj 2016.
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Ismailije koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.