Golema pečurka: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
||
Redak 70: | Redak 70: | ||
| species_autorstvo = Schulzer | | species_autorstvo = Schulzer | ||
| dvoimeno = Agaricus perrarus | | dvoimeno = Agaricus perrarus | ||
| sinonimi = ''Agaricus augustus'' var. ''perrarus'' <small>(Schulzer) Bon & Cappelli</small><ref>{{ | | sinonimi = ''Agaricus augustus'' var. ''perrarus'' <small>(Schulzer) Bon & Cappelli</small><ref>{{Citiranje weba|url=http://www.indexfungorum.org/Names/SynSpecies.asp?RecordID=205947 |title=''Agaricus augustus'' taxon record details at Index Fungorum |access-date=2010-01-14 |publisher=Index Fungorum |url-status=dead |archive-url=https://web.archive.org/web/20110610071233/http://www.indexfungorum.org/Names/SynSpecies.asp?RecordID=205947 |archive-date=2011-06-10 }}</ref> | ||
}} | }} | ||
Posljednja izmjena od 22. prosinac 2021. u 00:45
Golema pečurka | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Gljive |
Koljeno: | Basidiomycota |
Razred: | Agaricomycetes |
Podrazred: | Homobasidiomycetidae |
Red: | Agaricales |
Porodica: | Agaricaceae |
Rod: | Agaricus |
Vrsta: | A. augustus Fries |
Dvojno ime | |
Agaricus augustus | |
Sinonimi | |
Psalliota augusta (Fr.) Quél. |
Golema pečurka (lat. Agaricus augustus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).
Opis[uredi]
- Klobuk goleme pečurke je širok od 10 do 25 centimetara, u mladosti okruglast, odozdo malo stisnut, zatim konveksan i na kraju otvoren, smeđast, pokriven smeđim vlaknastim čehicama koje su priljubljene za bjelkastožućkastu podlogu; rub je krpasto resast od ostataka zastorka (lat. vellum partiale), na pritisak ili dodir požuti, može narasti izuzetno velika.
- Listići su gusti, slobodni, uski, u mladosti bijeli zatim ružičasti, na kraju tamnosmeđi ili gotovo crni.
- Stručak je visok do 12 centimetara i do 3 centimetra debljine, čvrst, valjkast, najprije pun zatim cjevasto šupalj, dno često zadebljano i duboko zakopano u zemlju; u mladosti bijel, kasnije prljavobijel i dlakavo čahast; na pritisak požuti, nosi bijeli širok, trajan, viseći i gladak vjenčić sa žućkastim odsjajem čiji je rub često istrgan.
- Meso je bijelo, debelo, na presjeku ne crveni, jedino na donjem dijelu stručka lagano požuti i naposljetku postane smeđe; miriše na bademe, okus ugodan.
- Spore su ovalne, 7 - 9 x 5 – 6 μm, otrusina je čokoladnosmeđe boje.
Stanište[uredi]
Raste skupno u listopadnim i crnogoričnim šumama ljeti i u jesen.
Upotrebljivost[uredi]
Golema pečurka je jestiva. [1]
Sličnosti[uredi]
Moguća je zamjena s vilovnjačom (lat. Agaricus perrarus), koja je također jestiva. Razlikuje se po tome što je klobuk žućkastosmeđ te što ima mnogo manje čehice, a meso na presjeku ima težnju da požuti. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.
Slike[uredi]
|
Vilovnjača[uredi]
Vilovnjača | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Gljive |
Koljeno: | Basidiomycota |
Razred: | Agaricomycetes |
Podrazred: | Homobasidiomycetidae |
Red: | Agaricales |
Porodica: | Agaricaceae |
Rod: | Agaricus |
Vrsta: | A. perrarus Schulzer |
Dvojno ime | |
Agaricus perrarus | |
Sinonimi | |
Agaricus augustus var. perrarus (Schulzer) Bon & Cappelli[2] |
Vilovnjača (lat. Agaricus perrarus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).
Opis[uredi]
- Klobuk vilovnjače je širok od 10 do 20 centimetara ili više, u mladosti okruglast, zatim polukuglast i naposljetku raširen, žutooker, prilično mesnat, prekriven mnogobrojnim sitnim čehicama smeđkaste boje, u središtu su čehice mnogo gušće, samo sredina je glatka i smeđe boje.
- Listići su gusti, tanki, uski, odvojeni od stručka, najprije blijedoružičasti, zatim čokoladnosmeđi, gotovo tamni.
- Stručak je visok od 9 do 152 centimetara, valjkast, zatim šupalj, manje-više prekriven žućkastim čehicama koje na dodir ili pritisak najprije požute, zatim postanu oker; na osnovi je zadebljan ili produženo korjenast, nosi trajan bijeli i gladak vjenčić koji je s donje strane čehast.
- Meso je bjelkasto, na presjeku postane žućkasto, miriše na anis; okus slatkast.
- Spore su ovalne, 8 - 10 x 4 – 5 μm, otrusina je purpurnosmeđe boje.
Kemijske reakcije[uredi]
Listići u dodiru s 1-naftolom se oboje crveno.
Stanište[uredi]
Raste ljeti i početkom jeseni u crnogoričnim šumama.
Upotrebljivost[uredi]
Vilovnjača je jestiva.
Sličnosti[uredi]
Zbog izvanredno velikih izmjera koje postiže, moguća je zamjena s golemom pečurkom, od koje se razlikuje po žutooker boji klobuka i mnogo sitnijim čehicama. Osim toga, raste samo po crnogoričnim šumama. Ako pazite na navedene značajke, ne postoji nikakva opasnost da je zamijenite s kakvom otrovnicom. Možda neiskusni gljivari moraju pripaziti da je ne zamijene s otrovnom pečurkom (lat. Agaricus xanthoderma) koja je mnogo manja, na presjeku stručka snažno žuti i miriše po tinti.
Izvori[uredi]
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
- ↑ "Agaricus augustus taxon record details at Index Fungorum". Index Fungorum. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipanj 2011.. http://www.indexfungorum.org/Names/SynSpecies.asp?RecordID=205947 Pristupljeno 14. siječanj 2010.