26. domobranska pješačka pukovnija

26. karlovačka domobranska pješačka pukovnija
Značka na kapi pripadnika 26. dom. pješ. puk., rad Ive Kerdića
Služba	1889. - siječanj 1919.
Država	Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
Vojska	Kraljevsko hrvatsko domobranstvo Austro-ugarska vojska
Grana	pješačka pukovnija
Sudjelovanje	Prvi svjetski rat Oslobađanje Međimurja
Jačina	2.918 (ukupno u miru)<ref name="ustroj">Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001..</ref>
Kratica	HonvIR 26 (HIR 26.)
Zapovjednici
Poznati zapovjednici	pukovnik Georg Petrović

26. domobranska karlovačka pješačka pukovnija (Karlovacer Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.26, Károlyvárosi 26. honvéd gyalogezred) bila je pukovnija u sastavu Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Karlovcu.<ref>Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment - August 1914</ref> I. i II. bojna bila je stacionirana u Karlovcu, a III. u Gospiću.<ref name="ah"/>

Povijest

dobrotvorna dopisnica, prikaz 42. "Vražje" divizije

Osnovana je 1889. iz 26. pješačke polubrigade, koja je ustrojena 1874. iz 87., 88. i 89. domobranske satnije.<ref name="ustroj"/>

Zapovjednik pukovnije 1914. bio je pukovnik Georg Petrović.<ref>Weltkriege.at - Infanterieregimenter der ö.u. Armee im Mai 1914 vom k.u.k. Heer</ref> Iste godine uključena je u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju. Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.<ref name="vp"/> Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1918. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.<ref name="vp">Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji</ref>

O ljudskim gubitcima svih hrvatskih postrojbi austro-ugarske vojske uoči Božića 1915. govori Miroslav Krleža u romanu Zastave (citirajući vjerodostojno onodobne novinske izvještaje) te spominje 26. pukovnija s 20.000 mrtvih.<ref>Krleža, Miroslav: Zastave, roman u pet knjiga, knjiga treća, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.</ref> Do točnih podataka je teško doći, jer su oni zametnuti i rasuti po arhivima u Beču, Budimpešti i Beogradu.

U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 26. karlovačke pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.<ref name="broj">Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008..</ref> Jezgru oslobodilačke vojske činila su dva karlovačka bataljuna.<ref name="horvat"> Horvat, Damir, prof.: Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja, Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2012.. http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/regionalno/826-pripreme-za-konacno-oslobodenje-medimurja.html Pristupljeno 12. siječnja 2012. </ref> Zapovjednici bataljuna bili su Tartaglia i major Josip Špoljar. Zajedničko zapovjedništva nad oba bataljuna imao je major Mirko Pogledić. Osim toga, iz Karlovca su u borbu pošli i pitomci kadetske škole i hrvatski sveučilištarci.<ref name="horvat"/> Bili su pod zapovjedništvom satnika Šege, satnika Izera i natporučnika Krpana.

Sastav

1914. narodnosni sastav je bio sljedeći: 97% Hrvata i Srba te 3% ostalih.<ref name="ah">Hungarian Landwehr (Honvéd) Infanterieregimenter as at July 1914.</ref>

Raspuštanje

Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje 25. i 26. pješačke pukovnije (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).<ref name="broj"/>

Vanjske poveznice

• Popis časnika i dočasnika postrojbe 1918.