Razlika između inačica stranice »Zeleni otok (Saba)«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
||
Redak 14: | Redak 14: | ||
}} | }} | ||
'''Zeleni otok''' (službeno '''Green Island''') je mali [[otočić]]-[[stijena]] koji je dio [[Nizozemska|Nizozemske]]. Leži 250 metara sjeverno od otoka [[Saba (otok)|Sabe]], dio bivšega otočnog teritorija (''eilandgebied'') [[Nizozemski Antili|Nizozemskih Antila]], danas u [[Karipska Nizozemska|Karipskoj Nizozemskoj]]. Dug je 85 a širok 45 metara. Površine je 0,3 hektara. Najviša točka je na 20 metara nadmorske visine. Pripada posebnoj općini Sabi.<ref>{{ | '''Zeleni otok''' (službeno '''Green Island''') je mali [[otočić]]-[[stijena]] koji je dio [[Nizozemska|Nizozemske]]. Leži 250 metara sjeverno od otoka [[Saba (otok)|Sabe]], dio bivšega otočnog teritorija (''eilandgebied'') [[Nizozemski Antili|Nizozemskih Antila]], danas u [[Karipska Nizozemska|Karipskoj Nizozemskoj]]. Dug je 85 a širok 45 metara. Površine je 0,3 hektara. Najviša točka je na 20 metara nadmorske visine. Pripada posebnoj općini Sabi.<ref>{{Citiranje weba|url=http://nos.nl/artikel/95861-antillen-opgeheven-op-10102010.html |title=Antillen opgeheven|publisher=NOS Nieuws|date=2009-11-18 |accessdate=2010-10-10|language=niz.}}</ref> | ||
Nenaseljen je i pokriven suptropskim biljkama. Prema jednom istraživanju iz 1997. na Zelenom otoku uočeni su [[smeđi pelikan|smeđi pelikani]], [[galeb]] [[Anous stolidus]], [[bjelotrbuha bluna]] i relativno rijetki [[crvenokljuna zrakoplovka]]. Od ovih se vrsta tri zadnje spomenute vjerojatno gnijezde na ovom otočiću.<ref>{{ | Nenaseljen je i pokriven suptropskim biljkama. Prema jednom istraživanju iz 1997. na Zelenom otoku uočeni su [[smeđi pelikan|smeđi pelikani]], [[galeb]] [[Anous stolidus]], [[bjelotrbuha bluna]] i relativno rijetki [[crvenokljuna zrakoplovka]]. Od ovih se vrsta tri zadnje spomenute vjerojatno gnijezde na ovom otočiću.<ref>{{Citiranje weba |author=Anna Rojer |url=http://www.mina.vomil.an/Pubs/RojerSaba-survey.html |title=Biological Inventory of Saba – results |work=The Fauna – Birds – Seabirds |date=1997-11 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090717234141/http://www.mina.vomil.an/Pubs/RojerSaba-survey.html#seabirds |archivedate=2009-07-17 |accessdate=2017-10-16 |language=eng.}}</ref> | ||
Na obali je pristanište za brodiće kojima dolaze turisti na otok radi gledanja [[panorama|panorame]]. Na otok se dolazi i radi [[rekreativno ronjenje|rekreativnog ronjenja]]. | Na obali je pristanište za brodiće kojima dolaze turisti na otok radi gledanja [[panorama|panorame]]. Na otok se dolazi i radi [[rekreativno ronjenje|rekreativnog ronjenja]]. |
Inačica od 21:09, 9. prosinca 2021.
Zeleni otok | |
---|---|
Podatci | |
Smještaj | Karipsko more |
Koordinate | |
Država | Nizozemska |
Glavno naselje | - |
Površina | 0,3 km2 |
Broj stanovnika | nenaseljen |
Zeleni otok (službeno Green Island) je mali otočić-stijena koji je dio Nizozemske. Leži 250 metara sjeverno od otoka Sabe, dio bivšega otočnog teritorija (eilandgebied) Nizozemskih Antila, danas u Karipskoj Nizozemskoj. Dug je 85 a širok 45 metara. Površine je 0,3 hektara. Najviša točka je na 20 metara nadmorske visine. Pripada posebnoj općini Sabi.[1]
Nenaseljen je i pokriven suptropskim biljkama. Prema jednom istraživanju iz 1997. na Zelenom otoku uočeni su smeđi pelikani, galeb Anous stolidus, bjelotrbuha bluna i relativno rijetki crvenokljuna zrakoplovka. Od ovih se vrsta tri zadnje spomenute vjerojatno gnijezde na ovom otočiću.[2]
Na obali je pristanište za brodiće kojima dolaze turisti na otok radi gledanja panorame. Na otok se dolazi i radi rekreativnog ronjenja.
Izvori
- ↑ "Antillen opgeheven" (niz.). NOS Nieuws. 18. studenoga 2009.. http://nos.nl/artikel/95861-antillen-opgeheven-op-10102010.html Pristupljeno 10. listopada 2010.
- ↑ Anna Rojer (1. studenoga 1997.). "Biological Inventory of Saba – results" (engl.). The Fauna – Birds – Seabirds. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2009.. http://www.mina.vomil.an/Pubs/RojerSaba-survey.html Pristupljeno 16. listopada 2017.