Virus tuljanskog štenećaka: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web) |
||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
| species = '''''virus tuljanskog štenećaka''''' | | species = '''''virus tuljanskog štenećaka''''' | ||
}} | }} | ||
'''Virus tuljanskog štenećaka''' ('''PDV''', od [[engleski jezik|engl.]] ''phocine distemper virus''), [[paramiksovirus]] iz roda [[morbilivirus]]a, patogen za [[perajari|perajarne]] vrste, navlastito tuljane.<ref>{{ | '''Virus tuljanskog štenećaka''' ('''PDV''', od [[engleski jezik|engl.]] ''phocine distemper virus''), [[paramiksovirus]] iz roda [[morbilivirus]]a, patogen za [[perajari|perajarne]] vrste, navlastito tuljane.<ref>{{Citiranje web | title = Marine Mammals: Viral Diseases | work = The Merck Veterinary Manual | date = 2006 | url = http://www.merckvetmanual.com/mvm/index.jsp?cfile=htm/bc/170811.htm | accessdate = 2007-06-18 }}</ref> Klinički znakovi uključuju otežano disanje, vrućicu i simptome zahvaćenosti živčanog sustava. | ||
PDV je prvi put identificiran 1988. godine kao uzrok smrti 18.000 [[obični tuljan|običnih tuljana]] (''Phoca vitulina'') i 300 [[sivi tuljan|sivih tuljana]] (''Halichoerus grypus'') duž sjeverne europske obale. | PDV je prvi put identificiran 1988. godine kao uzrok smrti 18.000 [[obični tuljan|običnih tuljana]] (''Phoca vitulina'') i 300 [[sivi tuljan|sivih tuljana]] (''Halichoerus grypus'') duž sjeverne europske obale. | ||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
Nagla pojava PDV-a i srodnih virusa u vodenih sisavaca implicira da bi uzrok mogle biti promjene u okolišu. Stoga su kao doprinositelji predloženi onečišćivači koji interferiraju s mogućnošću životinja da se obrane od infekcije. Alternativno tumačenje kao moguće razloge navodi [[klimatske promjene]] i prekomjeran ribolov koji su vodene vrste, koje prirodno nose ove viruse, mogle natjerati na seobu u nova područja i tako imunološki susceptibilne populacije izložile infekciji. | Nagla pojava PDV-a i srodnih virusa u vodenih sisavaca implicira da bi uzrok mogle biti promjene u okolišu. Stoga su kao doprinositelji predloženi onečišćivači koji interferiraju s mogućnošću životinja da se obrane od infekcije. Alternativno tumačenje kao moguće razloge navodi [[klimatske promjene]] i prekomjeran ribolov koji su vodene vrste, koje prirodno nose ove viruse, mogle natjerati na seobu u nova područja i tako imunološki susceptibilne populacije izložile infekciji. | ||
Virus tuljanskog štenećaka navodi se kao potencijalna opasnost za populacije [[sredozemna medvjedica|sredozemnih medvjedica]].<ref>{{ | Virus tuljanskog štenećaka navodi se kao potencijalna opasnost za populacije [[sredozemna medvjedica|sredozemnih medvjedica]].<ref>{{Citiranje web | title = R. Kakarigi: Kako u Jadran vratiti sredozemnu medvjedicu | work = index.hr | date = 18. siječnja 2003. | url = http://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=113150 | accessdate = 25. ožujka 2014. }}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 8. prosinac 2021. u 12:00
| virus tuljanskog štenećaka | |
|---|---|
 imunohistokemijsko bojenje pluća tuljana s PDV‑om | |
| Klasifikacija virusa | |
| Skupina virusa: | Skupina V ((-)ssRNA) |
| Red: | Mononegavirales |
| Porodica: | Paramyxoviridae |
| Rod: | Morbillivirus |
| Vrsta: | virus tuljanskog štenećaka |
Virus tuljanskog štenećaka (PDV, od engl. phocine distemper virus), paramiksovirus iz roda morbilivirusa, patogen za perajarne vrste, navlastito tuljane.[1] Klinički znakovi uključuju otežano disanje, vrućicu i simptome zahvaćenosti živčanog sustava.
PDV je prvi put identificiran 1988. godine kao uzrok smrti 18.000 običnih tuljana (Phoca vitulina) i 300 sivih tuljana (Halichoerus grypus) duž sjeverne europske obale.
Iste su godine opservirane druge dvije epidemije virusne bolesti u vodenih životinja. Drugi morbilivirus uzrokovao je smrt mnogih bajkalskih tuljana (Phoca sibirica) u Bajkalskom jezeru u Sibiru. Poslije je bilo identificirano da je riječ o soju bliskosrodnog virusa štenećaka (CDV, engl. canine distemper virus), a vjerojatno je prenesen na tuljane s kopnenih životinja jer je CDV veoma proširen u pasa u području Bajkalskog jezera.
Treća pojava bolesti zbila se u obalnih dupina (Phocoena phocoena) blizu Britanskih otoka i Nizozemske. Treći morbilivirus, nazvan pliskavičji morbilivirus, identificiran je uzročnik bolesti.
Godine 2002. epidemija PDV-a duž sjevernomorske obale rezultirala je smrću 21.700 tuljana ili 51 % procijenjene populacije.
Antitijela na PDV i CDV pronađena su u nekih karnivornih vrsta u Kanadi, uključujući polarne medvjede, što upućuje na potencijal virusa da se širi na nove vrste.
Nagla pojava PDV-a i srodnih virusa u vodenih sisavaca implicira da bi uzrok mogle biti promjene u okolišu. Stoga su kao doprinositelji predloženi onečišćivači koji interferiraju s mogućnošću životinja da se obrane od infekcije. Alternativno tumačenje kao moguće razloge navodi klimatske promjene i prekomjeran ribolov koji su vodene vrste, koje prirodno nose ove viruse, mogle natjerati na seobu u nova područja i tako imunološki susceptibilne populacije izložile infekciji.
Virus tuljanskog štenećaka navodi se kao potencijalna opasnost za populacije sredozemnih medvjedica.[2]
Izvori[uredi]
- ↑ {{
- if:
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},|Citiranje web},
]]}},
- if:
]]}},