Razlika između inačica stranice »Venera 10«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
 
Redak 51: Redak 51:
}}
}}


'''Venera 10''' ({{jezik|ru|'''Венера-10'''}}) (oznaka proizvođača: '''4V-1 No. 661'''<ref>{{cite web|last=Zak|first=Anatoly|title=Venera 9 i 10|url=http://www.russianspaceweb.com/venera75.html|publisher=RussianSpaceWeb.com|accessdate=14. travnja 2013.}}</ref>) je bila [[SSSR|sovjetska]] svemirska letjelica za istraživanje Venere. Sastojala se od orbitera i landera. Lansirana je 14. lipnja 1975. u 03:00:31 [[UTC]] te je imala masu od 5 033 kilograma.<ref>{{cite web|title=NSSDC Master Catalog - Venera 10|url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=1975-054A|publisher=NASA-in Centar znanstvenih podataka|accessdate=13. travnja 2013.}}</ref>
'''Venera 10''' ({{jezik|ru|'''Венера-10'''}}) (oznaka proizvođača: '''4V-1 No. 661'''<ref>{{Citiranje web|last=Zak|first=Anatoly|title=Venera 9 i 10|url=http://www.russianspaceweb.com/venera75.html|publisher=RussianSpaceWeb.com|accessdate=14. travnja 2013.}}</ref>) je bila [[SSSR|sovjetska]] svemirska letjelica za istraživanje Venere. Sastojala se od orbitera i landera. Lansirana je 14. lipnja 1975. u 03:00:31 [[UTC]] te je imala masu od 5 033 kilograma.<ref>{{Citiranje web|title=NSSDC Master Catalog - Venera 10|url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/nmc/spacecraftDisplay.do?id=1975-054A|publisher=NASA-in Centar znanstvenih podataka|accessdate=13. travnja 2013.}}</ref>


==Orbiter==
==Orbiter==
Orbiter se sastojao od cilindra s dva krila od solarnih ploča i uskovalne parabolične [[HGA antena|HGA antene]] pričvršćene na zakrivljenu površinu. Jedinica oblika zvona koja je sadržavala pogonske sustave je bila pričvršćena na dno cilindra, a postavljena na vrh je bila kapsula promjera 2.4 metra koja je sadržavala lander.
Orbiter se sastojao od cilindra s dva krila od solarnih ploča i uskovalne parabolične [[HGA antena|HGA antene]] pričvršćene na zakrivljenu površinu. Jedinica oblika zvona koja je sadržavala pogonske sustave je bila pričvršćena na dno cilindra, a postavljena na vrh je bila kapsula promjera 2.4 metra koja je sadržavala lander.


Orbiter je ušao u orbitu Venere 23. listopada 1975. godine. Njegova misija je bila da djeluje kao komunikacijski relej landera te da istraži slojeve oblaka i atmosferske parametre s nekoliko instrumenata i eksperimenata.<ref name=Mitchell_Venus>{{cite web|last=Mitchell|first=Don P.|title=Prve fotografije površine Venere|url=http://mentallandscape.com/V_Lavochkin2.htm|accessdate=13. travnja 2013.}}</ref>
Orbiter je ušao u orbitu Venere 23. listopada 1975. godine. Njegova misija je bila da djeluje kao komunikacijski relej landera te da istraži slojeve oblaka i atmosferske parametre s nekoliko instrumenata i eksperimenata.<ref name=Mitchell_Venus>{{Citiranje web|last=Mitchell|first=Don P.|title=Prve fotografije površine Venere|url=http://mentallandscape.com/V_Lavochkin2.htm|accessdate=13. travnja 2013.}}</ref>


===Popis instrumenata i eksperimenata orbitera===
===Popis instrumenata i eksperimenata orbitera===

Trenutačna izmjena od 11:48, 8. prosinca 2021.

Venera 10
"Венера-10".jpg
Venere 10
OrganizacijaSSSR
Glavni ugovarateljiLavočkin
Tip misijeOrbiter/lander Venere
Datum ulaska u orbitu23. listopada 1975.
Datum lansiranja14. lipnja 1975.
02:38:00 UTC
Lansiran uz pomoćProtonskog pojačivača te gornje faze i pobjegnih faza
Mjesto lansiranjaBajkonur
NSSDC ID1975-054D
Masa2 300 kg
Orbitalni elementi
Ekscentricitet orbite0.8798
Inklinacija29.5°
Orbitalni period49.4 sati
Apoapsis19.82 RV
Periapsis1.27 RV

Venera 10 (ru. Венера-10) (oznaka proizvođača: 4V-1 No. 661[1]) je bila sovjetska svemirska letjelica za istraživanje Venere. Sastojala se od orbitera i landera. Lansirana je 14. lipnja 1975. u 03:00:31 UTC te je imala masu od 5 033 kilograma.[2]

Orbiter

Orbiter se sastojao od cilindra s dva krila od solarnih ploča i uskovalne parabolične HGA antene pričvršćene na zakrivljenu površinu. Jedinica oblika zvona koja je sadržavala pogonske sustave je bila pričvršćena na dno cilindra, a postavljena na vrh je bila kapsula promjera 2.4 metra koja je sadržavala lander.

Orbiter je ušao u orbitu Venere 23. listopada 1975. godine. Njegova misija je bila da djeluje kao komunikacijski relej landera te da istraži slojeve oblaka i atmosferske parametre s nekoliko instrumenata i eksperimenata.[3]

Popis instrumenata i eksperimenata orbitera

  • 1.6-2.8 μm IR spektrometar
  • 8-28 μm IR radiometar
  • 352 nm UV fotometar
  • Dva foto-polarimetra (335-800 nm)
  • 300-800 nm spektrometar
  • Lyman-α H/D spektrometar
  • Bistatička radarska kartografija
  • CM, DM radio okultacija
  • Troosni magnetometar
  • 345-380 nm UV kamera
  • 355-445 nm kamera
  • Šest elektrostatičkih analizatora
  • Dvije modulacijske ionske zamke
  • Nisko-energetski detektor protona/alfa-zraka
  • Nisko-energetski detektor elektrona
  • Tri poluvodička brojača
  • Dva plinska brojača
  • Čerenkov detektor

Lander

23. listopada 1975. se lander odvojio od orbitera te slijetanje izvedeno uz Sunčevu svjetlost pored zenita, u 05:17 UTC 25. listopada. Sustav cirkulirajuće tekućine je korišten kako bi se rasporedilo toplinsko opterećenje. Taj sustav, uključujući i predhlađenje prije ulaska, je omogućio funkcioniranje landera 65 minuta nakon slijetanja. Tijekom spuštanja, toplinsko rasterećenje i smanjenje brzine je dosljedno postignuto zaštitnim hemisferskim omotačem, trima padobranima, kočnicom oblika diska koja iskorištava otpor zraka i stišljivim, metalnim sletnim podloškom oblika američke krafne.[3]

Područje slijetanja Venere 10 koju je mapirao orbiter Magellan

Sletio je tri dana nakon Venere 9, unutar radijusa od 150 km oko 15°25′12″ S, 291°30′36″ I, otprilike 2 200 km udaljeno od mjesta slijetanja Venere 9.[4] Venera 10 je izmjerila brzinu površinskog vjetra od 3.5 m/s. Također su se mjerili atmosferski tlak na raznim visinama, površinska temperatura i razine površinskog osvjetljenja. Venera 10 je bila druga sonda koja je poslala crno-bijele televizijske slike površine Venere (nakon Venere 9). Fotografije Venere 10 su prikazivale magmatske stijene oblika palačinke i ostalo kamenje oštećeno vremenskim prilika između njih. Planirana panorama od 360 stupnjeva nije mogla biti fotografirana zato što poklopci dviju kamera nisu uspjeli otpasti pa su time ograničili fotografije na 180 stupnjeva. Isti kvar se pojavio i na Veneri 9.

Teret landera[3]

Izvori

  1. ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • ↑ {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    • ]]}},

  • ↑ 3,0 3,1 3,2 {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

    ]]}},

  • ↑ Međuplanetarna letjelica

    • Vanjske poveznice


    v • r • u
    Istraživanje Venere letjelicama
    PreletiVenus-real color.jpg
    Orbiteri
    Atmosferske sonde
    Landeri
    Baloni
    Buduće misije
    Venera D (2024.) • Inspiration Mars (2021.)
    * aktivne misije
    Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Venera_10&oldid=368079"