Ugovor o miru s Italijom iz 1947. godine

Ugovor o miru s Italijom je, kao jedan od Pariških ugovora o miru nakon Drugog svjetskog rata potpisan 10. veljače 1947. godine. Sile pobjednice - Albanija, Australija, Belgija, Brazil, Bjeloruska SSR, Republika Kina, Čehoslovačka, Etiopija, Francuska, Grčka, Nizozemska, Novi Zeland, Poljska, Južna Afrika, Sovjetski Savez, Ukrajinska SSR, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države i Jugoslavija - njime i službeno završile neprijateljstva s Italijom i uredile međusobne odnose povodom rata u kojem su se talijanske vojne snage protiv njih borile do Kapitulacije Italije 1943. godine - te gdje su ratne operacije protiv njemačkog Trećeg Reicha i snaga Talijanske Socijalne Republike vodile sve do kapitulacije Njemačke u svibnju 1945. godine.

Četiri zemlje pobjednice su od Italije preuzele dijelove teritorija: Grčka je preuzela Rod i druge otoke Dodekaneza s oko 130 tisuća stanovnika, Francuska je preuzela općine Briga i Tenda u području iznad Nice s nekih 5 tisuća ljudi, a Jugoslavija je preuzela slovensku i hrvatsku Istru, Rijeku, Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i još neke manje otoke, u kojima je do rata živjelo nešto manje od 400 tisuća stanovnika. Albanija je preuzela nenastanjeni otok Sazan u Otrantskim vratima. Bilo je predviđeno pravo stanovnika preuzetih područja da odaberu talijansko državljanstvo, uz obvezu da se u takvom slučaju isele. Na područjima koja je preuzela Jugoslavija je takvih optanata bilo mnogo: 1947. godine je iseljavanje uzelo tako velikog maha, da se govori o Istarskom egzodusu.

Kao kompromisno rješenje za područje oko grada Trsta, bio je ospostavljen Slobodni teritorij Trsta, kao međunarodno priznata državica.

U članku 74. bila je određena naknada ratne štete koju se Italija obvezala platiti: Jugoslaviji je trebalo biti plaćeno 125 milijuna američkih dolara, Grčkoj 105 milijuna, Sovjetskom Savezu 100 milijuna, Etiopiji 25 milijuna i 5 milijuna Albaniji.

Ugovorom je bila ograničena veličina talijanskih vojnih snaga, čije su kopnene snage su, bez Karabinjera kao vojne postrojbe s policijskim zadaćama, smjele imati do 185 tisuća ljudi. Ograničen je broj tenkova i borbenih aviona na po 200. Ratna mornarica je smjela imati do 25 tisuća pripadnika, a dio predratne ratne flote je Italija morala predati silama pobjednicama.

Na područjima koja su između dva svjetska rata bila pod vlašću Italije, poduzimane su mnoge propagandne aktivnosti i javne demonstracije, kako bi se ohrabrilo Slovence i Hrvate u zahtjevu za pripojenje tih područja Sloveniji i Hrvatskoj (kao, tada, dijelovima Jugoslavije) i ukazalo međunarodnoj zajednici kako nisu posrijedi tek zahtjevi jugoslavenskih vlasti.

Italija je ugovor ratificirala 4. rujna 1947. godine, uz unutarnjopolitičke razmirice koje su se u velikom dijelu ticale pitanja teritorija koje je preuzela Jugoslavija. Bilježi se da je premijer Talijanske Republike Alcide de Gasperi pred parlamentom održao 31. srpnja 1947. godine govor u kojemu prepuštanje tih područja naziva nepravdom koju su Italiji nametnuli pobjednici i koja tjera Talijane u izbjeglištvo. Na tom mjestu je njegov govor prekinuo dugotrajni pljesak članova parlamenta, koji su se ustali na noge. Italija je u to vrijeme pokrenula veliku propagandnu kampanju pozivajući Talijane da u što većem broju napuste područje prepušteno Jugoslaviji, vjerojatno želeći svojim saveznicima dokazati nepravdu koja joj je počinjena i kontestirati svoj zahtjev da joj se teritorij vrati, možda u nekom skorom razračunavanju s Istočnim blokom. Zahvaljujući u znatnoj mjeri izrazito teškim uvjetima života stanovništva u komunističkoj Jugoslaviji krajem 1940.-ih i početkom 1950.-ih godina, napustilo je u Istarskom egzodusu preuzeta područja oko 250 tisuća stanovnika (nakon što je gotovo pola stanovništva bilo ta područja napustilo pod pritiskom talijanskih vlasti u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata, uz istodobno doseljavanje novih oko 15% ukupnog stanovništva iz Italije) među kojima i znatan broj Slovenaca i Hrvata, koji su u znatnom broju samo nastavili emigraciju u prekomorske zemlje.

Odnosi između Italije i Jugoslavije, nakon što su se s godinama uspostavile dosta jake trgovinske veze, dovedeni su na dobru razinu tek sklapanjem Osimskog ugovora iz 1975. godine, kojim je ukinut Slobodni teritorij Trsta, a u tom gradu je vlast talijanske države zamijenila dotadašnju anglo-američku vojnu upravu. Nakon što se Jugoslavija raspala, nisu zabilježene poteškoće u odnosima prema Sloveniji i Hrvatskoj, kao sljednicama Jugoslavije u pogledu područja preuzetih od Italije nakon Drugog svjetskog rata.

Poveznice

• Ugovor o miru s Italijom, s aneksima, engleski jezik (PDF)

Izvori

]]}}, (PDF)

Tomislav Ravnić (2017.). "70. OBLJETNICA PARIŠKE MIROVNE KONFERENCIJE (1947-2017.)". SAVEZ ANTIFAŠISTIČKIH BORACA I ANTIFAŠISTA RH. https://www.sabh.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1467:70-obljetnica-parike-mirovne-konferencije-1947-2017&catid=5:novosti&Itemid=14%7C70. Pristupljeno 30. kolovoza 2018. 

Alcide de Gasperi (31. lipnja 1947.). "LA RATIFICA DEL TRATTATO DI PACE: REPLICA DI ALCIDE DE GASPERI ALL'ASSEMBLEA COSTITUENTE, (Roma, 31 luglio 1947)" (talijanski). Democrazia Cristiana. http://www.storiadc.it/doc/1947_acpace_degasperi2.html Pristupljeno 24. kolovoza 2018. god. 

(engl.) Local self-government, territorial integrity and protection of minorities, (monografija), Second working session, c, str. 149-156, Science and technique of democracy, No. 16 /CDL-STD(1996)016/ (engleski), EUROPEAN COMMISSION FOR DEMOCRACY THROUGH LAW (VENICE COMMISSION). Venice Comission. str. 155. https://books.google.hr/books?id=TF5JDsGeJuUC&pg=PA155&lpg=PA155&dq=A+numerically,+economically+and+intellectually+very+strong+minority+under+the+long+Austro+-+Hungarian+rule,+it+became+by+1941+under+Italian+rule+a+regional+majority+in+Istria.+This+turnabout+was+due+to+two+decades+of+brutal+fascist+policies+of+national+repression,+expulsion+of+the+Slavs,+%22ethnic+cleansing%22+and+forced+italianisation+which+were+applied+also+in+the+area+of+the+Italian+minority%27s+present&source=bl&ots=8i1hnA7tAx&sig=HopbTaEweKHhLV8hFKTYKXi6S7E&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjQ_uak9YXdAhXxposKHWsTDIcQ6AEwAHoECAAQAQ#v=onepage&q=A%20numerically%2C%20economically%20and%20intellectually%20very%20strong%20minority%20under%20the%20long%20Austro%20-%20Hungarian%20rule%2C%20it%20became%20by%201941%20under%20Italian%20rule%20a%20regional%20majority%20in%20Istria.%20This%20turnabout%20was%20due%20to%20two%20decades%20of%20brutal%20fascist%20policies%20of%20national%20repression%2C%20expulsion%20of%20the%20Slavs%2C%20%22ethnic%20cleansing%22%20and%20forced%20italianisation%20which%20were%20applied%20also%20in%20the%20area%20of%20the%20Italian%20minority's%20present&f=false Pristupljeno 24. kolovoza 2018. 

Inoslav Bešker. "Inoslav Bešker. Le pulizie etniche in Istria e nei Balcani" (talijanski). https://www.academia.edu/32530672/Le_pulizie_etniche_in_Istria_e_nei_Balcani Pristupljeno 24. kolovoza 2018. 

Vladimir Žerjavić (1993.). "DOSELJAVANJA I ISELJAVANJA S PODRUČJA ISTRE, RIJEKE I ZADRA U RAZDOBLJU 1910-1971.". Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, Vol.2 No.4-5 (6-7) Srpanj 1993.. https://hrcak.srce.hr/file/52845 Pristupljeno 24. kolovoza 2018.