More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web) |
||
| Redak 28: | Redak 28: | ||
Odlaskom francuskog kralja [[Luj IX.|Luja IX.]] i završetkom [[Sedmi križarski rat|Sedmog križarskog rata]], [[Sveta zemlja]] je ponovo utonula u svoje unutrašnje razmirice. Nakon nasilne Ajbakove smrti egipatsko prijestolje nasljeđuje njegov maloljetni sin Nour ad-Din Ali. Njegov namjesnik Kutuz ga ubija nakon dvije godine i preuzima vlast. U to vrijeme kreće mongolska invazija na islamske zemlje. Njima je pomagao i križarski knez [[Kneževina Antiohija|Antiohije]], [[Bohemond IV.]], čijom pomoći [[Mongoli]] zauzimaju brojne gradove. Ova osvajanja zaustavljena su bitkom kod Ain Jalut ([[3. rujna]] [[1260.]]) u kojoj mamelučki zapovjednik [[Bajbars]] nanosi poraz [[Mongoli]]ma. Nakon toga Bajbars ubija i Kutuza i preuzima egipatsko prijestolje. | Odlaskom francuskog kralja [[Luj IX.|Luja IX.]] i završetkom [[Sedmi križarski rat|Sedmog križarskog rata]], [[Sveta zemlja]] je ponovo utonula u svoje unutrašnje razmirice. Nakon nasilne Ajbakove smrti egipatsko prijestolje nasljeđuje njegov maloljetni sin Nour ad-Din Ali. Njegov namjesnik Kutuz ga ubija nakon dvije godine i preuzima vlast. U to vrijeme kreće mongolska invazija na islamske zemlje. Njima je pomagao i križarski knez [[Kneževina Antiohija|Antiohije]], [[Bohemond IV.]], čijom pomoći [[Mongoli]] zauzimaju brojne gradove. Ova osvajanja zaustavljena su bitkom kod Ain Jalut ([[3. rujna]] [[1260.]]) u kojoj mamelučki zapovjednik [[Bajbars]] nanosi poraz [[Mongoli]]ma. Nakon toga Bajbars ubija i Kutuza i preuzima egipatsko prijestolje. | ||
Dvadeset godina nakon [[Sedmi križarski rat|Sedmog križarskog rata]], pri kraju svoje vladavine i u životnoj dobi od 56 godina, [[Luj IX.]] je isplanirao postavljanje konačne europske kršćanske vlasti u [[Sveta zemlja|Svetoj zemlji]].<ref name = BRI>{{engl}} {{ | Dvadeset godina nakon [[Sedmi križarski rat|Sedmog križarskog rata]], pri kraju svoje vladavine i u životnoj dobi od 56 godina, [[Luj IX.]] je isplanirao postavljanje konačne europske kršćanske vlasti u [[Sveta zemlja|Svetoj zemlji]].<ref name = BRI>{{engl}} {{Citiraj web|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/144695/Crusades/235540/The-Crusades-of-St-Louis#ref1184386 |title=The Crusades of St. Louis |publisher=Britannica |accessdate=5. veljače 2016.}}</ref> Osim toga, Luj IX. bio je dodatno uznemiren zbog Bajbarsovih napada na ostatke [[križarske države|križarskih država]]. Godine [[1268.]] pada Antiohija, a svi njeni stanovnici su bili zaklani.<ref name = BRI /> | ||
== Borbe == | == Borbe == | ||
Inačica od 1. prosinac 2021. u 03:42
| Osmi križarski rat | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Datoteka:SmrtLudvika91270.jpg Smrt Luja IX. za vrijeme opsade Tunisa | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
| Datoteka:Royal Standard of the King of France.svg Kraljevina Francuska Datoteka:Flag of the Kingdom of Naples.svg Kraljevina Napulj Datoteka:Bandera de Reino de Navarra.svg Kraljevina Navara |
Datoteka:Tunis hafsid flag.png Hafsidi | ||||||
| Vođe | |||||||
| Luj IX. Tibalt II. Karlo I. Anžuvinac |
Muhammad I al-Mustansir | ||||||
| Vojne snage | |||||||
| nepoznato | nepoznato | ||||||
Osmi križarski rat je naziv za vojni sukob vođen 1270. godine kojeg je predvodio francuski kralj Luj IX. Vrlo brzo po stupanju na afričko tlo Luj umire od kuge, a veći dio vojske oboljeva. Vodstvo po smrti Luja IX. preuzima njegov brat Karlo I. Anžuvinac koji napuštaju Svetu Zemlju te križarska vojska odlazi natrag u Francusku.
Uvod
Odlaskom francuskog kralja Luja IX. i završetkom Sedmog križarskog rata, Sveta zemlja je ponovo utonula u svoje unutrašnje razmirice. Nakon nasilne Ajbakove smrti egipatsko prijestolje nasljeđuje njegov maloljetni sin Nour ad-Din Ali. Njegov namjesnik Kutuz ga ubija nakon dvije godine i preuzima vlast. U to vrijeme kreće mongolska invazija na islamske zemlje. Njima je pomagao i križarski knez Antiohije, Bohemond IV., čijom pomoći Mongoli zauzimaju brojne gradove. Ova osvajanja zaustavljena su bitkom kod Ain Jalut (3. rujna 1260.) u kojoj mamelučki zapovjednik Bajbars nanosi poraz Mongolima. Nakon toga Bajbars ubija i Kutuza i preuzima egipatsko prijestolje.
Dvadeset godina nakon Sedmog križarskog rata, pri kraju svoje vladavine i u životnoj dobi od 56 godina, Luj IX. je isplanirao postavljanje konačne europske kršćanske vlasti u Svetoj zemlji.[1] Osim toga, Luj IX. bio je dodatno uznemiren zbog Bajbarsovih napada na ostatke križarskih država. Godine 1268. pada Antiohija, a svi njeni stanovnici su bili zaklani.[1]
Borbe
Pod utjecajem Karla I. Anžuvinca Luj vodi vojsku prema Tunisu, gdje počinje velika opsada grada. Dana 25. kolovoza 1270. umire kralj Luj, nakon čega se njegova vojska našla u teškoj situaciji. Karlo I. Anžuvinac, Lujev brat, uskoro stiže u Svetu zemlju i sklapa mir te izvlači ponešto križara iz zarobljeništva. Vojska engleskog kralja Henrika III., pod vodstvom princa Edvarda, koja je krenula u pomoć Lujevoj vojsci, vraća se u Englesku.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 (eng.) Predložak:Citiraj web