Razlika između inačica stranice »No Depression (album)«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web))
Redak 18: Redak 18:
   | recenzija      = * [[Allmusic]] [[Datoteka:4 stars.svg|54px]]<ref name="AMG" />
   | recenzija      = * [[Allmusic]] [[Datoteka:4 stars.svg|54px]]<ref name="AMG" />
* [[Robert Christgau]] [[Datoteka:Rating-Christgau-dud.png|20px]]<ref name="christgau" />
* [[Robert Christgau]] [[Datoteka:Rating-Christgau-dud.png|20px]]<ref name="christgau" />
*''[[College Media Journal]]'' (povoljna)<ref>{{cite web |title=CMJ review |url=http://prod1.cmj.com/articles/display_article.php?id=13915 |work=College Media Journal |accessdate=15. srpnja 2009}}</ref>
*''[[College Media Journal]]'' (povoljna)<ref>{{Citiraj web |title=CMJ review |url=http://prod1.cmj.com/articles/display_article.php?id=13915 |work=College Media Journal |accessdate=15. srpnja 2009}}</ref>
* [[Pitchfork Media]] (6,7/10)<ref name="pfork" />
* [[Pitchfork Media]] (6,7/10)<ref name="pfork" />
*''[[Q (časopis)|Q]]'' [[Datoteka:4 stars.svg|54px]]<ref>{{cite news|title=Uncle Tupelo: No Depression|publisher=Q|date=listopad 2003.|page=131}}</ref>
*''[[Q (časopis)|Q]]'' [[Datoteka:4 stars.svg|54px]]<ref>{{cite news|title=Uncle Tupelo: No Depression|publisher=Q|date=listopad 2003.|page=131}}</ref>
*''[[Rolling Stone]]'' [[Datoteka:3 stars.svg|54px]]<ref>{{cite web |title=Uncle Tupelo: No Depression: Music Review: Rolling Stone |url=http://www.rollingstone.com/artists/uncletupelo/albums/album/287896/review/5942750/no_depression |work=[[Rolling Stone]]|date=1. svibnja 2003.|accessdate=15. srpnja 2009}}</ref>
*''[[Rolling Stone]]'' [[Datoteka:3 stars.svg|54px]]<ref>{{Citiraj web |title=Uncle Tupelo: No Depression: Music Review: Rolling Stone |url=http://www.rollingstone.com/artists/uncletupelo/albums/album/287896/review/5942750/no_depression |work=[[Rolling Stone]]|date=1. svibnja 2003.|accessdate=15. srpnja 2009}}</ref>
*''[[The San Diego Union-Tribune]]'' [[Datoteka:3.5 stars.svg|54px]]<ref>{{cite web |title=Uncle Tupelo: No Depression|url=http://pqasb.pqarchiver.com/sandiego/access/313626881.html?dids=313626881:313626881&FMT=ABS&FMTS=ABS:FT&type=current&date=Mar+20%2C+2003&author=T.+MICHAEL+CROWELL+|+JEFF+NIESEL&pub=The+San+Diego+Union+-+Tribune&desc=ALBUM+REVIEWS+|+ALT-COUNTRY&pqatl=google|work=The San Diego Union-Tribune|date=20. ožujka 2003.|accessdate=15. studenog 2009}}</ref>
*''[[The San Diego Union-Tribune]]'' [[Datoteka:3.5 stars.svg|54px]]<ref>{{Citiraj web |title=Uncle Tupelo: No Depression|url=http://pqasb.pqarchiver.com/sandiego/access/313626881.html?dids=313626881:313626881&FMT=ABS&FMTS=ABS:FT&type=current&date=Mar+20%2C+2003&author=T.+MICHAEL+CROWELL+|+JEFF+NIESEL&pub=The+San+Diego+Union+-+Tribune&desc=ALBUM+REVIEWS+|+ALT-COUNTRY&pqatl=google|work=The San Diego Union-Tribune|date=20. ožujka 2003.|accessdate=15. studenog 2009}}</ref>
*''[[Uncut]]'' [[Datoteka:4 stars.svg|54px]]<ref>{{cite news|title=Uncle Tupelo: No Depression|publisher=Uncut|date=rujan 2003.|page=122}}</ref>
*''[[Uncut]]'' [[Datoteka:4 stars.svg|54px]]<ref>{{cite news|title=Uncle Tupelo: No Depression|publisher=Uncut|date=rujan 2003.|page=122}}</ref>
}}
}}
'''''No Depression''''' debitantski je studijski [[album]] [[SAD|američkog]] [[alter country]] sastava [[Uncle Tupelo]], objavljen u lipnju 1990. Nakon formiranja krajem osamdesetih, Uncle Tupelo je snimio demo vrpcu ''Not Forever, Just for Now'', koja je 1989. zaradila pozitivnu kritiku u ''[[College Media Journal]]u''.<ref>{{cite web|url=http://prod1.cmj.com/articles/display_article.php?id=13063|title=Uncle Tupelo: Not Forever, Just for You|publisher=College Media Journal|date=10. studenog 2000.|accessdate=21. kolovoza 2008}}</ref> Recenzija je pripomogla potpisu ugovora s [[Rockville Records]]om kasnije iste godine. Album je snimljen s producentima [[Sean Slade|Seanom Sladeom]] i [[Paul Q. Kolderie|Paulom Q. Kolderiejem]] u studiju Fort Apache s budžetom od 3.500 dolara.
'''''No Depression''''' debitantski je studijski [[album]] [[SAD|američkog]] [[alter country]] sastava [[Uncle Tupelo]], objavljen u lipnju 1990. Nakon formiranja krajem osamdesetih, Uncle Tupelo je snimio demo vrpcu ''Not Forever, Just for Now'', koja je 1989. zaradila pozitivnu kritiku u ''[[College Media Journal]]u''.<ref>{{Citiraj web|url=http://prod1.cmj.com/articles/display_article.php?id=13063|title=Uncle Tupelo: Not Forever, Just for You|publisher=College Media Journal|date=10. studenog 2000.|accessdate=21. kolovoza 2008}}</ref> Recenzija je pripomogla potpisu ugovora s [[Rockville Records]]om kasnije iste godine. Album je snimljen s producentima [[Sean Slade|Seanom Sladeom]] i [[Paul Q. Kolderie|Paulom Q. Kolderiejem]] u studiju Fort Apache s budžetom od 3.500 dolara.


''No Depression'' je naišao na pozitivne recenzije te ostvario dobru prodaju kroz nezavisno izdanje. Prodavši se u 15.000 primjeraka u manje od godinu dana od svoga objavljivanja, uspjeh albuma doveo je do osnivanja časopisa ''[[No Depression (časopis)|No Depression]]''. Album se smatra jednim od najvažnijih u žanru alternativnog countryja, a njegov se naslov često koristi kao sinonim za žanr koji je popularizirao časopis. Nakon što je kroz sudsku tužbu ostvario prava na album, Uncle Tupelo je 2003. u izdanju [[Legacy Records]]a objavio obnovljenu verziju, proširenu sa šest dodatnih pjesama.
''No Depression'' je naišao na pozitivne recenzije te ostvario dobru prodaju kroz nezavisno izdanje. Prodavši se u 15.000 primjeraka u manje od godinu dana od svoga objavljivanja, uspjeh albuma doveo je do osnivanja časopisa ''[[No Depression (časopis)|No Depression]]''. Album se smatra jednim od najvažnijih u žanru alternativnog countryja, a njegov se naslov često koristi kao sinonim za žanr koji je popularizirao časopis. Nakon što je kroz sudsku tužbu ostvario prava na album, Uncle Tupelo je 2003. u izdanju [[Legacy Records]]a objavio obnovljenu verziju, proširenu sa šest dodatnih pjesama.


==Pozadina==
==Pozadina==
[[Jay Farrar]], [[Jeff Tweedy]] i [[Mike Heidorn]] počeli su svoje glazbene karijere u osamdesetima u [[garage sastav]]u The Plebes.<ref>Kot 2004. str. 10</ref> Nakon nekoliko nastupa, kreativne razlike između članova dovele su do oslanjanja sastava na [[punk rock]] zvuk.<ref name="liner">Heidorn, Mike (2003.). Omot reizdanja ''No Depression''. Legacy Recordings.</ref> Kako je punk rock u području [[St. Louis, Missouri|St. Louisa]] bio nepopularan, sastav je promijenio svoj stil u [[blues-rock]] i preimenovao se u Uncle Tupelo. U to su vrijeme prestali izvoditi obrade pjesama i počeli pisati vlastite.<ref name="PopM">{{cite web|last=Dechert|first=S. Renee|url=http://www.popmatters.com/music/reviews/u/uncletupelo-8993.shtml|title=Uncle Tupelo 89/93: Anthology|publisher=PopMatters|date=22. travnja 2002.|accessdate=18. listopada 2008}}</ref>
[[Jay Farrar]], [[Jeff Tweedy]] i [[Mike Heidorn]] počeli su svoje glazbene karijere u osamdesetima u [[garage sastav]]u The Plebes.<ref>Kot 2004. str. 10</ref> Nakon nekoliko nastupa, kreativne razlike između članova dovele su do oslanjanja sastava na [[punk rock]] zvuk.<ref name="liner">Heidorn, Mike (2003.). Omot reizdanja ''No Depression''. Legacy Recordings.</ref> Kako je punk rock u području [[St. Louis, Missouri|St. Louisa]] bio nepopularan, sastav je promijenio svoj stil u [[blues-rock]] i preimenovao se u Uncle Tupelo. U to su vrijeme prestali izvoditi obrade pjesama i počeli pisati vlastite.<ref name="PopM">{{Citiraj web|last=Dechert|first=S. Renee|url=http://www.popmatters.com/music/reviews/u/uncletupelo-8993.shtml|title=Uncle Tupelo 89/93: Anthology|publisher=PopMatters|date=22. travnja 2002.|accessdate=18. listopada 2008}}</ref>


Sastav je otkrio glazbenu scenu oko Sveučilišta Washington u St. Louisu, gdje su sastavi kao kao što je Chicken Truck [[Brian Henneman|Chucka Hennemana]] svirali sličan stil.<ref>Kot 2004. str. 29-30</ref> Trio je svoje prve profesionalne pjesme snimio u [[Champaign, Illinois|Champaignu]] s producentom [[Adam Schmitt|Adamom Schmittom]]. Demo vrpca ''Not Forever, Just for Now'' sadržavala je rane verzije nekoliko pjesama koje će se kasnije pojaviti na njihovu debitantskom albumu, uključujući "Train", "Whiskey Bottle", "Flatness", "Screen Door" i "Before I Break".<ref name="ReferenceA">Kot 2004. str. 38</ref>
Sastav je otkrio glazbenu scenu oko Sveučilišta Washington u St. Louisu, gdje su sastavi kao kao što je Chicken Truck [[Brian Henneman|Chucka Hennemana]] svirali sličan stil.<ref>Kot 2004. str. 29-30</ref> Trio je svoje prve profesionalne pjesme snimio u [[Champaign, Illinois|Champaignu]] s producentom [[Adam Schmitt|Adamom Schmittom]]. Demo vrpca ''Not Forever, Just for Now'' sadržavala je rane verzije nekoliko pjesama koje će se kasnije pojaviti na njihovu debitantskom albumu, uključujući "Train", "Whiskey Bottle", "Flatness", "Screen Door" i "Before I Break".<ref name="ReferenceA">Kot 2004. str. 38</ref>
Redak 45: Redak 45:


==Promocija i prijem==
==Promocija i prijem==
''No Depression'' objavio je Rockville Records 21. lipnja 1990.<ref name="ReferenceA"></ref> Promotivna turneja za album počela je u Cicero's Basementu, lokalu u St. Louisu povezanom sa Sveučilištem Washington.<ref name="Kot1"></ref> Turneja je odvela Uncle Tupelo na Istočnu obalu i Jugozapad Sjedinjenih Država. Radijske postaje iz Missourija KDHX i KCOU često su emitirale pjesme s albuma.<ref name="liner"/> Do ožujka 1991., ''No Depression'' je prodan u više od 15.000 primjeraka, što je bila respektabilna brojka za izdanje nezavisne etikete. Zarada od albuma pokrila je 3.500 dolara troškova produkcije, ali je Rockville odbio platiti sastavu tantijeme.<ref name="Kot2">Kot 2004. str. 72</ref> Farrar i Tweedy kasnije su uspješno tužili direktora Rockvillea Barryja Tenenbauma kako bi povratili tantijeme.<ref>Kot 2004. str. 52</ref> Iznenađujući uspjeh albuma nagnao je [[Columbia Records|Columbiju Records]] da plati sastavu snimanje dodatnih pjesama u ljeto 1990. sa Sladeom i Kolderiejem u Fort Apache Studiu, ali rezultati nisu objavljeni.<ref name="Kot2"></ref> ''[[Rolling Stone]]'' nije objavio recenziju albuma po njegovu izlasku, iako je časopis kasnije uvrstio sastav u članak o zvijezdama u usponu zajedno s [[Black Crowes]]ima.<ref name="liner"/><ref name="Kot2"></ref> ''Rolling Stone'' kasnije je nazvao album "jednim od najglasnijih, najusamljenijih tužaljki koja se uzdigla iz recesijom pogođenih prostranstava Srednjeg Zapada".<ref>{{cite web|last=Mundy|first=Chris|url=http://www.rollingstone.com/reviews/album/98251/review/5944459/stillfeelgone|title=Still Feel Gone|publisher=[[Rolling Stone]]|date=19. ožujka 1992.|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref> [[Robert Christgau]] odbacio je album nazvavši ga "mućkom".<ref name="christgau">{{cite web|url=http://www.robertchristgau.com/get_artist.php?id=3986&name=Uncle+Tupelo|title=Robert Christgau: CG: Uncle Tupelo|publisher=Robert Christgau|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref>
''No Depression'' objavio je Rockville Records 21. lipnja 1990.<ref name="ReferenceA"></ref> Promotivna turneja za album počela je u Cicero's Basementu, lokalu u St. Louisu povezanom sa Sveučilištem Washington.<ref name="Kot1"></ref> Turneja je odvela Uncle Tupelo na Istočnu obalu i Jugozapad Sjedinjenih Država. Radijske postaje iz Missourija KDHX i KCOU često su emitirale pjesme s albuma.<ref name="liner"/> Do ožujka 1991., ''No Depression'' je prodan u više od 15.000 primjeraka, što je bila respektabilna brojka za izdanje nezavisne etikete. Zarada od albuma pokrila je 3.500 dolara troškova produkcije, ali je Rockville odbio platiti sastavu tantijeme.<ref name="Kot2">Kot 2004. str. 72</ref> Farrar i Tweedy kasnije su uspješno tužili direktora Rockvillea Barryja Tenenbauma kako bi povratili tantijeme.<ref>Kot 2004. str. 52</ref> Iznenađujući uspjeh albuma nagnao je [[Columbia Records|Columbiju Records]] da plati sastavu snimanje dodatnih pjesama u ljeto 1990. sa Sladeom i Kolderiejem u Fort Apache Studiu, ali rezultati nisu objavljeni.<ref name="Kot2"></ref> ''[[Rolling Stone]]'' nije objavio recenziju albuma po njegovu izlasku, iako je časopis kasnije uvrstio sastav u članak o zvijezdama u usponu zajedno s [[Black Crowes]]ima.<ref name="liner"/><ref name="Kot2"></ref> ''Rolling Stone'' kasnije je nazvao album "jednim od najglasnijih, najusamljenijih tužaljki koja se uzdigla iz recesijom pogođenih prostranstava Srednjeg Zapada".<ref>{{Citiraj web|last=Mundy|first=Chris|url=http://www.rollingstone.com/reviews/album/98251/review/5944459/stillfeelgone|title=Still Feel Gone|publisher=[[Rolling Stone]]|date=19. ožujka 1992.|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref> [[Robert Christgau]] odbacio je album nazvavši ga "mućkom".<ref name="christgau">{{Citiraj web|url=http://www.robertchristgau.com/get_artist.php?id=3986&name=Uncle+Tupelo|title=Robert Christgau: CG: Uncle Tupelo|publisher=Robert Christgau|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref>


Nakon tužbe protiv Tenenbauma, Farrar i Tweedy dobili su prava na svoja prva tri albuma (među kojima i ''No Depression''), koja je prije toga držao Rockville. Uncle Tupelo 2003. je obnovio i ponovno objavio ''No Depression'' sa šest dodatnih pjesama u izdanju [[Legacy Records]]a, etikete [[Sony Music]]a.<ref name="Kot2"></ref> Među bonus pjesmama bile su obrade "Sin City" Flying Burrito Brothersa, "Blues Die Hard" Carter Family i "Left in the Dark" Vertebratsa. Na omotu reizdanja nalazio se i članak Mikea Heidorna o ranim danima Uncle Tupela i stvaranju ''No Depression''.<ref name="liner"/> Nakon ponovnog objavljivanja, [[Allmusic]] je album nazvao "čuvenom uvodnom salvom Uncle Tupela", hvaleći njegovu "neporecivu električnost", dodajući kako je unio "novi život" fuziji countryja i punk rocka.<ref name="AMG">{{cite web|last=Ankeny|first=Jason|url=http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p=amg&sql=10:dpfwxq95ldfe|title=No Depression|publisher=Allmusic|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref> Kritičar ''Rolling Stonea'' Tom Moon hvalio je "impresivni spisateljski opseg sastava", ali i naglasio da je bonus materijal "zadovoljavajući, ali ne i dosljedan".<ref>{{cite web|last=Moon|first=Tom|url=http://www.rollingstone.com/reviews/album/236800/review/6067942/anodyne|title=Anodyne|publisher=Rolling Stone|date=8. travnja 2003.|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref> [[Pitchfork Media]] ocijenio je reizdanje sa 6,7 od 10, osvrnuvši se: "''No Depression'' je inovativan nekih trinaest minuta, nakon čega je bolno izlišan".<ref name="pfork">{{cite web|last=Bowers|first=William|url=http://www.pitchforkmedia.com/article/record_review/22852/Uncle_Tupelo_No_Depression_Still_Feel_Gone_and_March_162|title=NoDepression/Still Feel Gone/March 16–20, 1992|publisher=Pitchfork Media|date=25. travnja 2003.|accessdate=18. kolovoza 2008|archiveurl=https://web.archive.org/web/20081226061034/http://www.pitchforkmedia.com/article/record_review/22852/Uncle_Tupelo_No_Depression_Still_Feel_Gone_and_March_162|archivedate=26 prosinca 2008}}</ref>
Nakon tužbe protiv Tenenbauma, Farrar i Tweedy dobili su prava na svoja prva tri albuma (među kojima i ''No Depression''), koja je prije toga držao Rockville. Uncle Tupelo 2003. je obnovio i ponovno objavio ''No Depression'' sa šest dodatnih pjesama u izdanju [[Legacy Records]]a, etikete [[Sony Music]]a.<ref name="Kot2"></ref> Među bonus pjesmama bile su obrade "Sin City" Flying Burrito Brothersa, "Blues Die Hard" Carter Family i "Left in the Dark" Vertebratsa. Na omotu reizdanja nalazio se i članak Mikea Heidorna o ranim danima Uncle Tupela i stvaranju ''No Depression''.<ref name="liner"/> Nakon ponovnog objavljivanja, [[Allmusic]] je album nazvao "čuvenom uvodnom salvom Uncle Tupela", hvaleći njegovu "neporecivu električnost", dodajući kako je unio "novi život" fuziji countryja i punk rocka.<ref name="AMG">{{Citiraj web|last=Ankeny|first=Jason|url=http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p=amg&sql=10:dpfwxq95ldfe|title=No Depression|publisher=Allmusic|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref> Kritičar ''Rolling Stonea'' Tom Moon hvalio je "impresivni spisateljski opseg sastava", ali i naglasio da je bonus materijal "zadovoljavajući, ali ne i dosljedan".<ref>{{Citiraj web|last=Moon|first=Tom|url=http://www.rollingstone.com/reviews/album/236800/review/6067942/anodyne|title=Anodyne|publisher=Rolling Stone|date=8. travnja 2003.|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref> [[Pitchfork Media]] ocijenio je reizdanje sa 6,7 od 10, osvrnuvši se: "''No Depression'' je inovativan nekih trinaest minuta, nakon čega je bolno izlišan".<ref name="pfork">{{Citiraj web|last=Bowers|first=William|url=http://www.pitchforkmedia.com/article/record_review/22852/Uncle_Tupelo_No_Depression_Still_Feel_Gone_and_March_162|title=NoDepression/Still Feel Gone/March 16–20, 1992|publisher=Pitchfork Media|date=25. travnja 2003.|accessdate=18. kolovoza 2008|archiveurl=https://web.archive.org/web/20081226061034/http://www.pitchforkmedia.com/article/record_review/22852/Uncle_Tupelo_No_Depression_Still_Feel_Gone_and_March_162|archivedate=26 prosinca 2008}}</ref>


[[RealNetworks]] je naveo ''No Depression'' kao jedan od najvažnijih albuma u žanru alternativnog countryja.<ref>{{cite web|last=Shea|first=Eric|url=http://uk.real.com/music/artist/Uncle_Tupelo/|title=Uncle Tupelo—Alt Country—Country—Music|publisher=RealNetworks|accessdate=17. kolovoza 2008.}}</ref> Djelomično je tome razlog bio uspjeh časopisa o alternativnom countryju ''[[No Depression (časopis)|No Depression]]'', koji je svoje ime preuzeo od albuma.<ref>{{cite web|url=http://www.nodepression.net/admin/readerfaq.html|title=No Depression: Surveying the Past, Present, and Future of American Music|publisher=No Depression|accessdate=18. kolovoza 2008}}</ref><ref>{{cite web|url=http://jam.canoe.ca/Music/Artists/U/Uncle_Tupelo/2002/01/15/751485.html|title=Alt-country Pioneers Uncle Tupelo Get New Anthology|publisher=Canadian Online Explorer|accessdate=19. kolovoza 2008}}</ref> Zbog utjecaja albuma na alternativni country, "No Depression" se često koristi kao sinonim za žanr.<ref>{{cite web|url=http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p=amg&sql=77:2695|title=Genre: Alternative Country-Rock|publisher=Allmusic|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.bbc.co.uk/music/artist/dgf9/|title=Music Profiles—Uncle Tupelo|publisher=[[BBC]]|accessdate=17. kolovoza 2008|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070611233654/http://www.bbc.co.uk/music/artist/dgf9/|archivedate=11 lipnja 2007}}</ref> Kritičar Allmusica Jason Ankeny istaknuo je da je album pomogao sastavu "pokrenuti revoluciju koja se proširila diljem američke underground scene".<ref name="AMG"/> Časopis ''[[Spin (časopis)|Spin]]'' 1999. je naveo album kao jedan od "Top 90 albuma 90-ih".<ref>{{cite web|url=http://www.acclaimedmusic.net/Current/A801.htm|title=Acclaimed Music: ''No Depression''|publisher=acclaimedmusic.net|accessdate=20. kolovoza 2008}}</ref>
[[RealNetworks]] je naveo ''No Depression'' kao jedan od najvažnijih albuma u žanru alternativnog countryja.<ref>{{Citiraj web|last=Shea|first=Eric|url=http://uk.real.com/music/artist/Uncle_Tupelo/|title=Uncle Tupelo—Alt Country—Country—Music|publisher=RealNetworks|accessdate=17. kolovoza 2008.}}</ref> Djelomično je tome razlog bio uspjeh časopisa o alternativnom countryju ''[[No Depression (časopis)|No Depression]]'', koji je svoje ime preuzeo od albuma.<ref>{{Citiraj web|url=http://www.nodepression.net/admin/readerfaq.html|title=No Depression: Surveying the Past, Present, and Future of American Music|publisher=No Depression|accessdate=18. kolovoza 2008}}</ref><ref>{{Citiraj web|url=http://jam.canoe.ca/Music/Artists/U/Uncle_Tupelo/2002/01/15/751485.html|title=Alt-country Pioneers Uncle Tupelo Get New Anthology|publisher=Canadian Online Explorer|accessdate=19. kolovoza 2008}}</ref> Zbog utjecaja albuma na alternativni country, "No Depression" se često koristi kao sinonim za žanr.<ref>{{Citiraj web|url=http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p=amg&sql=77:2695|title=Genre: Alternative Country-Rock|publisher=Allmusic|accessdate=17. kolovoza 2008}}</ref><ref>{{Citiraj web|url=http://www.bbc.co.uk/music/artist/dgf9/|title=Music Profiles—Uncle Tupelo|publisher=[[BBC]]|accessdate=17. kolovoza 2008|archiveurl=https://web.archive.org/web/20070611233654/http://www.bbc.co.uk/music/artist/dgf9/|archivedate=11 lipnja 2007}}</ref> Kritičar Allmusica Jason Ankeny istaknuo je da je album pomogao sastavu "pokrenuti revoluciju koja se proširila diljem američke underground scene".<ref name="AMG"/> Časopis ''[[Spin (časopis)|Spin]]'' 1999. je naveo album kao jedan od "Top 90 albuma 90-ih".<ref>{{Citiraj web|url=http://www.acclaimedmusic.net/Current/A801.htm|title=Acclaimed Music: ''No Depression''|publisher=acclaimedmusic.net|accessdate=20. kolovoza 2008}}</ref>


== Popis pjesama ==
== Popis pjesama ==

Inačica od 03:08, 1. prosinca 2021.

No Depression
220px
Uncle Tupelo (studijski album)
Žanr alternativni country, alternativni rock
Objavljen 21. lipnja 1990.
Snimanje 21. - 31. siječnja 1990. u studiju Fort Apache South (Script error: No such module "SAD grad".)
Trajanje 41:41
Izdavač Rockville
Producent(i) Sean Slade, Paul Q. Kolderie
Recenzije
Kronologija albuma – Uncle Tupelo
  No Depression
(1990.) 		Still Feel Gone
(1991.)

No Depression debitantski je studijski album američkog alter country sastava Uncle Tupelo, objavljen u lipnju 1990. Nakon formiranja krajem osamdesetih, Uncle Tupelo je snimio demo vrpcu Not Forever, Just for Now, koja je 1989. zaradila pozitivnu kritiku u College Media Journalu.[9] Recenzija je pripomogla potpisu ugovora s Rockville Recordsom kasnije iste godine. Album je snimljen s producentima Seanom Sladeom i Paulom Q. Kolderiejem u studiju Fort Apache s budžetom od 3.500 dolara.

No Depression je naišao na pozitivne recenzije te ostvario dobru prodaju kroz nezavisno izdanje. Prodavši se u 15.000 primjeraka u manje od godinu dana od svoga objavljivanja, uspjeh albuma doveo je do osnivanja časopisa No Depression. Album se smatra jednim od najvažnijih u žanru alternativnog countryja, a njegov se naslov često koristi kao sinonim za žanr koji je popularizirao časopis. Nakon što je kroz sudsku tužbu ostvario prava na album, Uncle Tupelo je 2003. u izdanju Legacy Recordsa objavio obnovljenu verziju, proširenu sa šest dodatnih pjesama.

Pozadina

Jay Farrar, Jeff Tweedy i Mike Heidorn počeli su svoje glazbene karijere u osamdesetima u garage sastavu The Plebes.[10] Nakon nekoliko nastupa, kreativne razlike između članova dovele su do oslanjanja sastava na punk rock zvuk.[11] Kako je punk rock u području St. Louisa bio nepopularan, sastav je promijenio svoj stil u blues-rock i preimenovao se u Uncle Tupelo. U to su vrijeme prestali izvoditi obrade pjesama i počeli pisati vlastite.[12]

Sastav je otkrio glazbenu scenu oko Sveučilišta Washington u St. Louisu, gdje su sastavi kao kao što je Chicken Truck Chucka Hennemana svirali sličan stil.[13] Trio je svoje prve profesionalne pjesme snimio u Champaignu s producentom Adamom Schmittom. Demo vrpca Not Forever, Just for Now sadržavala je rane verzije nekoliko pjesama koje će se kasnije pojaviti na njihovu debitantskom albumu, uključujući "Train", "Whiskey Bottle", "Flatness", "Screen Door" i "Before I Break".[14]

Taj demo, kao i rigorozni raspored turneje sastava, privukli su pozornost nekoliko glazbenih skauta. Glazbene kuće isprva su se pribojavale potpisivanja sa sastavom kojeg su percipirali kao da je u raskoraku s "podjelom između countrificiranog punka ranih osamdesetih kao što su Green on Red, Jason & the Scorchers i X — od kojih nijedan nije ostvario zapaženiji uspjeh na ljestvicama - i pacifičko-sjeverozapadnog grungea Mudhoneyja i Nirvane, koji su još uvijek bili godinama od komercijalnog proboja".[14] Međutim, utjecajni CMJ New Music Report objavio je 1989. pozitivnu recenziju demo izdanja, hvaleći njegovu "zrelost, razvijenost, ozbiljno promišljeno kantautorstvo". Ta je recenzija nagnala njujorškog distributera Dutch East India Trading da financira snimanje prvog albuma sastava kojeg bi objavila njihova izdavačka kuća Giant Records, netom prije nego što je etiketa preimenovana u Rockville Records.[11][15]

Snimanje

Šest mjeseci prije potpisivanja punog ugovora s Giantom/Rockvilleom, Uncle Tupelo je snimio pjesme za No Depression u razdoblju od deset dana u siječnju 1990. u Fort Apache Southu, glazbenom studiju u Bostonu.[11][16] Kako trio nije mogao priuštiti cijenu snimanja u studiju u obližnjem Cambridgeu, odlučili su se za jeftiniji Fort Apache. Produkcija albuma stajala je 3.500 dolara, od čega je tisuću otišlo producentima Seanu Sladeu i Paulu Q. Kolderieju. Sastav je htio raditi s producentskim dvojcem nakon što su čuli njihovu produkciju albuma Dinosaur Jr.-a Bug.[17] Producenti su dopustili Farraru da koristi istu Gibson Les Paul gitaru iz 1961. koju je J. Mascis koristio na Bugu, koja je na No Depression svojim snažnim akordima pružala bogatiji ton.[18]

Slade i Kolderie sugerirali su sastavu da odbace roots rock utjecaje s Not Forever, Just for Now i nagovorili ih da zamijene dionice na usnoj harmonici pedal steel gitarom. Slade i Kolderie za taj su zadatak angažirali gitarista Richa Gilberta iz Human Sexual Responsea.[18] Pjesme su snimljene bez mnogo zvučne montaže; kasnije im je dodano samo nekoliko dionica na bendžu i akustičnoj gitari. Snimanje se odvijalo prije nego što je Uncle Tupelo bio službeno povezan s Giant Recordsom, pa je utjecaj izdavačke kuće bio minimalan.[11]

Pjesme su stihovno odražavale iskustva članova sastava tijekom odrastanja u Bellevilleu. Farrar i Tweedy romantizirali su priče o nezaposlenosti, alkoholizmu i osjećaju življenja u malom gradu u pokušaju da oponašaju tekstopisce kao što je Woody Guthrie.[19] Glazbeno, No Depression je bio pod utjecajem glazbenog obrasca start-stop Minutemena.[20] Na omotu albuma nalazi se mutna fotografija sastava koju je uslikao J. Hamilton, a koja podsjeća na izdanja Folkways Recordsa.[21]

Promocija i prijem

No Depression objavio je Rockville Records 21. lipnja 1990.[14] Promotivna turneja za album počela je u Cicero's Basementu, lokalu u St. Louisu povezanom sa Sveučilištem Washington.[21] Turneja je odvela Uncle Tupelo na Istočnu obalu i Jugozapad Sjedinjenih Država. Radijske postaje iz Missourija KDHX i KCOU često su emitirale pjesme s albuma.[11] Do ožujka 1991., No Depression je prodan u više od 15.000 primjeraka, što je bila respektabilna brojka za izdanje nezavisne etikete. Zarada od albuma pokrila je 3.500 dolara troškova produkcije, ali je Rockville odbio platiti sastavu tantijeme.[22] Farrar i Tweedy kasnije su uspješno tužili direktora Rockvillea Barryja Tenenbauma kako bi povratili tantijeme.[23] Iznenađujući uspjeh albuma nagnao je Columbiju Records da plati sastavu snimanje dodatnih pjesama u ljeto 1990. sa Sladeom i Kolderiejem u Fort Apache Studiu, ali rezultati nisu objavljeni.[22] Rolling Stone nije objavio recenziju albuma po njegovu izlasku, iako je časopis kasnije uvrstio sastav u članak o zvijezdama u usponu zajedno s Black Crowesima.[11][22] Rolling Stone kasnije je nazvao album "jednim od najglasnijih, najusamljenijih tužaljki koja se uzdigla iz recesijom pogođenih prostranstava Srednjeg Zapada".[24] Robert Christgau odbacio je album nazvavši ga "mućkom".[2]

Nakon tužbe protiv Tenenbauma, Farrar i Tweedy dobili su prava na svoja prva tri albuma (među kojima i No Depression), koja je prije toga držao Rockville. Uncle Tupelo 2003. je obnovio i ponovno objavio No Depression sa šest dodatnih pjesama u izdanju Legacy Recordsa, etikete Sony Musica.[22] Među bonus pjesmama bile su obrade "Sin City" Flying Burrito Brothersa, "Blues Die Hard" Carter Family i "Left in the Dark" Vertebratsa. Na omotu reizdanja nalazio se i članak Mikea Heidorna o ranim danima Uncle Tupela i stvaranju No Depression.[11] Nakon ponovnog objavljivanja, Allmusic je album nazvao "čuvenom uvodnom salvom Uncle Tupela", hvaleći njegovu "neporecivu električnost", dodajući kako je unio "novi život" fuziji countryja i punk rocka.[1] Kritičar Rolling Stonea Tom Moon hvalio je "impresivni spisateljski opseg sastava", ali i naglasio da je bonus materijal "zadovoljavajući, ali ne i dosljedan".[25] Pitchfork Media ocijenio je reizdanje sa 6,7 od 10, osvrnuvši se: "No Depression je inovativan nekih trinaest minuta, nakon čega je bolno izlišan".[4]

RealNetworks je naveo No Depression kao jedan od najvažnijih albuma u žanru alternativnog countryja.[26] Djelomično je tome razlog bio uspjeh časopisa o alternativnom countryju No Depression, koji je svoje ime preuzeo od albuma.[27][28] Zbog utjecaja albuma na alternativni country, "No Depression" se često koristi kao sinonim za žanr.[29][30] Kritičar Allmusica Jason Ankeny istaknuo je da je album pomogao sastavu "pokrenuti revoluciju koja se proširila diljem američke underground scene".[1] Časopis Spin 1999. je naveo album kao jedan od "Top 90 albuma 90-ih".[31]

Popis pjesama

Br. SkladbaAutor Trajanje
1. "Graveyard Shift"  Farrar, Tweedy, Heidorn 4:43
2. "That Year"  Farrar, Tweedy 2:59
3. "Before I Break"  Farrar, Tweedy, Heidorn 2:48
4. "No Depression"  A.P. Carter[32] 2:20
5. "Factory Belt"  Farrar, Tweedy, Heidorn 3:13
6. "Whiskey Bottle"  Farrar, Tweedy, Heidorn 4:46
7. "Outdone"  Farrar, Tweedy 2:48
8. "Train"  Tweedy 3:19
9. "Life Worth Livin'"  Farrar, Tweedy, Heidorn 3:32
10. "Flatness"  Tweedy 2:58
11. "So Called Friend"  Farrar 3:12
12. "Screen Door"  Farrar, Tweedy, Heidorn 2:42
13. "John Hardy" (jedina bonus pjesma na CD izdanju)Tradicionalna; aranžman Lead Belly 2:21
Bonus pjesme s reizdanja iz 2003.
Br. SkladbaAutor Trajanje
14. "Left in the Dark"  Draznik 3:09
15. "Won't Forget"  Farrar, Tweedy, Heidorn 2:51
16. "Sin City"  Gram Parsons, Chris Hillman 3:53
17. "Whiskey Bottle (Live Acoustic)" (prethodno neobjavljena)Farrar, Tweedy, Heidorn 4:40
18. "No Depression (1988 Demo)" (prethodno neobjavljena)  2:19
19. "Blues Die Hard (1987 Demo)" (prethodno neobjavljena)A. P. Carter 4:08

Osoblje

Uncle Tupelo
  • Jay Farrar – vokali, gitara, bendžo, mandolina, violina, usna harmonika
  • Mike Heidorn – bubnjevi, cimbale
  • Jeff Tweedy – vokali, akustična gitara, bas-gitara
Dodatno osoblje

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Predložak:Citiraj web
  2. ↑ 2,0 2,1 Predložak:Citiraj web
  3. ↑ Predložak:Citiraj web
  4. ↑ 4,0 4,1 Predložak:Citiraj web
  5. ↑ "Uncle Tupelo: No Depression". Q. listopad 2003.. str. 131 
  6. ↑ Predložak:Citiraj web
  7. ↑ Predložak:Citiraj web
  8. ↑ "Uncle Tupelo: No Depression". Uncut. rujan 2003.. str. 122 
  9. ↑ Predložak:Citiraj web
  10. ↑ Kot 2004. str. 10
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 11,3 11,4 11,5 11,6 Heidorn, Mike (2003.). Omot reizdanja No Depression. Legacy Recordings.
  12. ↑ Predložak:Citiraj web
  13. ↑ Kot 2004. str. 29-30
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 Kot 2004. str. 38
  15. ↑ Pick, Steve (5. srpnja 1990.). "Uncle Tupelo: From Belleville to Rockville". St. Louis Post-Dispatch 
  16. ↑ Kot 2004. str. 41
  17. ↑ Kot 2004. str. 43
  18. ↑ 18,0 18,1 Kot 2004. str. 44
  19. ↑ Kot 2004. str. 42
  20. ↑ Kot 2004. str. 36-37
  21. ↑ 21,0 21,1 Kot 2004. str. 48
  22. ↑ 22,0 22,1 22,2 22,3 Kot 2004. str. 72
  23. ↑ Kot 2004. str. 52
  24. ↑ Predložak:Citiraj web
  25. ↑ Predložak:Citiraj web
  26. ↑ Predložak:Citiraj web
  27. ↑ Predložak:Citiraj web
  28. ↑ Predložak:Citiraj web
  29. ↑ Predložak:Citiraj web
  30. ↑ Predložak:Citiraj web
  31. ↑ Predložak:Citiraj web
  32. ↑ Iako se na omotu albuma kao autor pjesme "No Depression" navodi A.P. Carter, knjiga Billa C. Malonea pripisuje ju Jamesu Davidu Vaughanu.

Literatura

  • Kot, Greg (2004.). Wilco: Learning How to Die. New York City, New York: Broadway Books. ISBN 0-7679-1558-5 

Vanjske poveznice

v • r • u
Uncle Tupelo
Jay Farrar • Mike Heidorn • Jeff Tweedy
Bill Belzer • Ken Coomer • Max Johnston • John Stirratt
Diskografija
Povezani članci
Son Volt • Wilco • Alternativni country • Peter Buck • Brian Henneman • Paul Q. Kolderie • Brian Paulson • Sean Slade • Wilco: Learning How to Die
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=No_Depression_(album)&oldid=359200"